Utjecajni Seton-Watson je svoju analizu južnoslavenskog pitanja, koju je fokusirao na odnos između Hrvata i Srba, započeo konstatacijom da ta dva naroda već govore istim jezikom: ÂťLinguistic unity has already been achieved; for the Croat language is Serb written with Latin, the Serb language, Croat written with Cyrillic characters.ÂŤ Slijedom teorije o jednom jeziku nije bilo nimalo čudno produžiti korak do zaključka da su Hrvati i Srbi jedan narod.

Tijekom Prvoga svjetskog rata promijenio je model rješavanja južnoslavenskog pitanja.

To je mišljenje engleskog učenjaka dr. Seton-Watsona, godinama glavnog zagovaratelja južnoslavenskog jedinstva, a sada žestokog kritičara jugoslavenskih neovisnih pokreta; njega ni Pašić ni Srbija ne mogu optužiti za nepoštenje.

Velika borba nastaje između talijanskog nacionalnog vijeća i južnoslavenskog nacionalnog komiteta te vlast prelazi svakim danom u druge ruke.

Hrvati, koji su u sastavu Habsburške Monarhije stvorili ideju južnoslavenskog ujedinjenja i ideologiju južnoslavizma, duboko su razočarani realizacijom svoje nekadašnje ideje i zgroženi su njezinim deformacijama u okviru Kraljevine Jugoslavije i SFRJ.

Kad je početkom srpnja 1917. godine odlučeno da HKS prihvati »Svibanjsku deklaraciju« Jugoslavenskog (Južnoslavenskog) kluba, donese nu u Carevinskom vijeću u Beču (30. svibnja 1917.), bilo je očito da je to bila posljedica Roguljina shvaćanja »narodnog jedinstva« Hrvata, Slovenaca i Srba.

Blokada jačeg kontranagodbenog djelovanja hrvatskih stranaka, čiji je neuspjeh izraz šireg političkog konteksta u Monarhiji s vrhuncem u banovanju Khuena Hedervaryja, dovodi do konačnog porežimljenja narodne stranke, dok se dio njenih nezadovoljnika okupljenih u Neodvisnu narodnu stranku naposljetku ujedinjuje sa Strankom prava-domovinaša u HSP na platformi šireg južnoslavenskog koncepta kao jedinog modusa efektivnog otpora nagodbenom sustavu, čije je akceptiranje prethodno dovelo do odcjepljenja od matice Frankove Čiste stranke prava, koja pervertira izvorni Stračevićev ustavni republikanizam u etnički ekskluzivizam oslonjen na bečke velikonjemačke krugove.

Seton-Watson u svojoj temeljitoj analizi južnoslavenskog pitanja nije našao mjesta za političku afirmaciju Slovenaca.

Osvrćući se na međunarodnu krizu koju je izazvala aneksija Bosne i Hercegovine, Seton-Watson je ustvrdio da je ta nekadašnja otomanska pokrajina došla u Âťneopozivi posjed kuće HabsburgÂŤ te da je Âťtežište južnoslavenskog pitanja prešlo s Beograda na Zagreb, odnosno od Srba na HrvateÂŤ.

Problem južnoslavenskog jedinstva je odlučujuće pitanje cijele balkanske politike i o njegovu rješenju ovisi budućnost monarhije HabsburgaÂŤ.

Velikosrpski režim se nakon Ujedinjenja " od 1. prosinca 1918. napljačkao hrvatske imovine do mile volje, i šikanirao, terorizirao, zatvarao i ubijao Hrvate do mile volje, i to sve pod propagandom o tri plemena (Srba, Hrvata i Slovenaca) jednog (južnoslavenskog/jugoslavenskog) naroda.

Evropsku pravnu misao je zadužio još jedan znameniti pravni pisac sa južnoslavenskog područja, dr. Eugen Sladović, nastavnik u Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu.

Rekao bih, uvijek ista nomenklatura, Ancien Régime sad već treće (reformirane?) generacije tzv. antifašista i demokratski osviještenih aktivista, zapravo prerušenih boljševika koji uporno želi nadzirati prošlost, a sve s namjerom kako bi pokrpao i uglancao svoju ulogu u književnosti i zabetonirao budućnost te napokon ostvario nikad utrnut projekt jedinstvenog južnoslavenskog kulturnog prostora.

A interes za pitanje nacionalnoidentitetskih problema, za pitanja određenja granica i vizionarske koncepcije o granicama njegove domovine, koju on u svojim pankroatističkim vizijama proteže preko cijeloga južnoslavenskog prostora pa i dalje, refleks je baroknog slavizma, vizije slavenske domovine od Ledenog do Jadranskog mora.

U svijetu koji dolazi baštinici ' ' Zvonimirove kletve ' ', kao i mitomani južnoslavenskog mita bit će podjednak anakronizam.

U prvom je razdoblju radikalni pobornik oslobođenja Hrvatske od Austrije i Mađarske i beskompromisni ideolog južnoslavenskog ujedinjenja revolucionarnim putem.

I ovi prilozi pokazuju da je Pilar kao politički publicist bio dovoljno samosvjestan i o globalnim (europskim) pitanjima dovoljno dobro obaviješten da oblikuje i elaborira izvoran pristup rješenju tzv. južnoslavenskog pitanja.

Knez Metternich je već 1811. predlagao ukidanje ugarske i hrvatske posebnosti, ali je Franjo, osjećajući se ugroženim zbog stalne ratne opasnosti, pristao na to tek 1815. Metternichova je ideja bila i stvaranje južnoslavenskog kraljevstva unutar granica Monarhije, a koje bi obuhvaćalo Hrvatsku, Dalmaciju i Kranjsku, ali je napokon popustio pred carevim otporom toj ideji.

Brojnim i raznolikim programima koji se protežu od 20. do 27. listopada obilježena je 100. obljetnica najstarijeg južnoslavenskog doma radnika, Radničkog doma u Slavonskom Brodu.

Ilirci, pokretači Ilirskog preporoda promovirali su ideju južnoslavenskog zajedništva, a Ilirski preporod je za buđenje hrvatske nacionalne svijesti učinio više nego svi " očevi domovina " zajedno.

Naime, Seton-Watson se zauzimao sve do izbijanja toga rata za održanje Habsburške Monarhije u reformiranom obliku, a što je Pilaru bilo također prihvatljivo jer je rješenje južnoslavenskog pitanja vidio kao životno pitanje Monarhije.

Pristaše ilirskog pokreta htjeli su kulturno zbližiti narode južnoslavenskog prostora, a glavna im je zadaća bila ujedinjavanje hrvatskih zemalja.

Njegovo isticanje vjerskih i etničkih razlika u prošlosti i sadašnjosti unutar južnoslavenskog pitanja nisu služili za ideološko pripremanje terena za sukobljavanje sa Srbima, nego legitimnu težnju za rješavanjem sporova u korist Hrvata u sklopu Monarhije.

Kao dramaticar, on je tako i zanešeni pobornik južnoslavenskog ujedinjenja, kojemu daje svoj nekada vrlo razglašeni, ali i vrlo sporni umjetnicki obol (" Smrt majke Jugovica ", 1907; " Lazarevo vaskrsenje ", 1913), pobornik prividno atraktivnih, no u biti ipak prilicno bizarnih kozmopolitskih tema (" Gospoda sa suncokretom ", 1912).

Nagrađen je pisac koji ne samo što potječe izvan engleskog govornog područja nego dolazi iz jednog malog južnoslavenskog jezika.

Krleža ga vidi kao titoističko jugoslavenstvo, ali ono je zapravo krležijansko: prije samoupravljanja i nesvrstavanja Krleža poseže za bogumilskom herezom kao simbolom južnoslavenskog otpora Istoku i Zapadu.

Stranka prihvaća ideju južnoslavenskog ujedinjenja, pri čemu međutim i " kontinuitet hrvatske državnosti " mora biti očuvan. (Gross, 414 - 415)

Drugo tematsko težište jest pitanje poimanja, stvaranja i utvrđivanja glazbenog identiteta na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i/ili nadnacionalnoj razini koji na složen i ponekad kontroverzan način ilustrira upravo Kuhačev primjer vlastita laviranja između hrvatskog, južnoslavenskog ili panslavenskog identiteta.

Ona ima tri bitne komponente: - Zagreb je centar južnoslavenskog okupljanja; - Približavanje pravoslavnih južnoslavenskih naroda Rimu i - Bugari su uključeni u takvo okupljanje južnoslavenskih naroda.

Kada smo u iluziji južnoslavenskog bratstva ušli u staru Jugoslaviju, našli smo se razočarani državom koja je prvenstveno promovirala srpske interese.