Ova knjiga mekog uveza (ISBN: 978 - 953 - 169 - 240 - 3) značno uvećava ugled hrvatskoga jezikoslovlja u međunarodnoj jezikoznanstvenoj zajednici.

Po Kordićki najveći je grijeh hrvatskoga jezikoslovlja purizam, nasilje kojim se tobože hoće odvojiti hrvatski od srpskoga.

Sto-posto je netko opet počinio zločin ugroze hrvatskoga jezika ili što je još gore hrvatskoga jezikoslovlja.

Pri njegovu osvjetljivanju ne treba pretjerivati niti stvari pojednostavljivati do te mjere da se prijelom 19. u 20. stoljeće označuje malone potopom ili sumrakom hrvatskoga jezikoslovlja u smislu utrnuća hrvatske tradicije zbog uvođenja fonološkoga pravopisa i novih padežnih množinskih oblika.

Navedeno potiče na zaključak da ta odluka nije nastala slučajno i da danas u Hrvatskoj postoje snage koje, mimo znanstvenih i strukovnih institucija, vrlo organizirano i promišljeno rade na nijekanju i destabilizaciji dosegnutih hrvatskih jezičnih i pravopisnih norma, pokušavajući vratiti hrvatski jezik na predstandardizacijski stupanj na kojem bi se ponovo zamiješale karte i pokušala obaviti restandardizacija na načelima koja nisu sukladna hrvatskoj jezično-pravopisnoj baštini i dosezima modernoga hrvatskoga jezikoslovlja.

Drugim riječima Hrvati su svjesni (oni koji nisu trebali bi biti) da bar oni od hrvatskih vukovaca koji su naprijed spomenuti predstavljaju velika imena hrvatskoga jezikoslovlja i znanosti uopće, ali nema nikakva razloga da posve razložno i argumentirano ne upozoravaju i na neke njihove zablude, koje su u povijesti hrvatskoga jezika i hrvatskoga naroda odigrale izrazito negativnu ulogu.

Četiri stoljeća hrvatskoga jezikoslovlja: Bartol Kašić i njegovo vrijeme, II.

Potrebno je izričito naglasiti da to nije tzv. obična gramatika, normativna ili deskriptivna, kakva najčešće služi za učenje jezika i kakvih je u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja bilo više.

To je vjerojatno zato što se nikada nisam uspio uvjeriti da je leksičko normiranje najpreči posao hrvatskoga jezikoslovlja.

Bilo je to rođenje hrvatskoga jezikoslovlja.

Urednik je i priređivač brojnih jezičnih izdanja te vrsni polemičar i kroničar hrvatskoga jezikoslovlja....

Neki ga zato smatraju ocem hrvatskoga jezikoslovlja, što jest pretjerano u izravnom smislu, jer je Kašić imao i neke prethodnike, ali oni, svaki na svoj način, nisu bili na onoj razvojnoj liniji koja je u hrvatskoj jezičnoj povijesti prevladala.

GK: Pa i Bartol Kašić, otac hrvatskoga jezikoslovlja, zagovarao je štokavsku ikavicu na prijelazu iz XV. u XVI. stoljeće?

Obično smo mi, unutar Jezika o tom govorili i pisali, pa je dobro ovdje navesti i iskustvo osobe koja je izvan Jezika, Hrvoja Hitreca: Jezik je izlazio i u doba komunističke Jugoslavije, a uređivali su ga divovi hrvatskoga jezikoslovlja.

Zahvaljujući osobama okupljenima oko Jezika, Jezik je odavna nadrastao obične časopisne okvire i postao institucija hrvatskoga jezikoslovlja i hrvatske nacionalne borbe za zakonska i upotrebna prava vlastitoga jezika.

U Zborniku su obrađene društvene, političke i kulturne prilike doba u kojemu je fra Lovre živio, što se može vidjeti iz naslova pojedinih članaka:« Dimitte nobis »(dr. Pavao Knezović); Kulturno-povijesne koordinate fra Lovre Šitovića (akademik dr. Radoslav Katičić); Društveno-politička zbivanja na hrvatskom etničkom prostoru za života fra Lovre Šitovića (dr. Milko Brković); Ljubuški - rodni kraj fra Lovre Šitovića u 17. i 18. stoljeću (Radoslav Dodig); Gramatičke škole Bosne Srebrene u Šitovićevo vrijeme (dr. fra Emanuel Hoško); Franjevačka filozofska učilišta u Bosni Srebrenoj u doba fra Lovre Šitovića (Ivica Musić); Moralni i duhovni lik fra Lovre Šitovića (fra Gabrijel Jurišić); Latinsko-hrvatska gramatika fra Lovre Šitovića (dr. fra Bruno Pezo); Mjesto Šitovićeve gramatike u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja (dr. Branka Tafra-Anela Mateljak); Gramatika Lovre Šitovića u povijesti hrvatske gramatikologije (dr. Diana Stolac); Uloga Šitovićeve gramatike u povijesti hrvatske gramatike (Ljiljana Kolenić); Atribucija u prozi i stihu fra Lovre Šitovića (Anastazija Vlastelić); Primjer kulturnoga utjecaja - riječi stranoga podrijetla u Lovre Šitovića (dr. Šime Demo-Petra Košutar); Odnos Jakovljevićeve i Šitovićeve gramatike (Lucijana Bilić); Glagol u Šitovićevu katalogu i Lalićevu rječniku (Josip Grubeša);« Pisma od pakla »Lovre Šitovića (dr. Ines Srdoč-Konestraj; Šitovićeva poetika usmenog pjesništva u posveti« Pisme od pakla »(dr. Pavao Knezović); Izdanja Šitovićeve epske pjesme (Mario Grčević);« List navka karstjanskoga »Lovre Šitovića (dr. fra Ivan Karlić - Iva Mršić); Lovro Šitović i aktancijalne razine« Puta bez sna », povijesnog romana Iv ana Aralice (dr. Miljenko Buljac); Splitski nadbiskup Stjepan Cupilli (Lucija Radoš); Kronika skupa (Marinko Šišak); Život Lovre Šitovića - u pjesmi (fra Stojan Damjanović).

Osim što ova knjiga predstavlja dobitak i na međunarodnom lingvističkom tržištu, ona je prilika za afirmaciju i svjetsku znanstvenu reputaciju kako hrvatskoga jezikoslovlja, tako i samog autora.

Stoga su prioritetni zadatci hrvatskoga jezikoslovlja podudarni s prioritetnim zadaćama i obvezama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. [ 1 ]

Ono je trebalo postaviti temelje slobodnomu razvitku hrvatskoga jezikoslovlja sagledavanjem sveukupne hrvatske jezične baštine, i mjerodavno oblikovati i utjecati na državnu jezičnu politiku.

Proučavanje organske hrvatske jezične povijesti, povijesti jezika hrvatske pisane baštine u svim njezinim književnim i stručnim vrstama, hrvatske povijesne leksikografije te povijesti hrvatskoga jezikoslovlja.

Najveća znanstvena inventura o stanju hrvatskoga jezika i hrvatskoga jezikoslovlja u dvadesetom stoljeću održava se jučer i danas na skupu jezikoslovaca u organizaciji Matice hrvatske...

Jedno je od otvorenih i praktično i teoretski spornijih pitanja hrvatskoga jezikoslovlja i pitanje razgraničenja odnosnih i opisnih pridjeva...

Iako je u povijesti hrvatskoga jezikoslovlja taj zahvat s pravom nazvan zaokretom, sve do novijega vremena nije bilo rasprava o njegovim pravim posljedicama, jer se u jugoslavenskom razdoblju o tom jednostavno nije smjelo govoriti i pisati, pa je zaokret namjesto restandardizacijom miroljubivo nazvan posljednjom fazom hrvatske standardizacije. " Posljedice su zaokreta bile višestruke, što se moglo i pretpostaviti s obzirom na činjenicu da je bila riječ o jeziku, koji po svojoj razvojnoj naravi ne podnosi ni nasilje ni zaokrete.

Pokušaji hrvatskoga jezikoslovlja da hrvatska jezična i pravopisna pitanja rješava samostalno i u skladu s hrvatskom normom ni u monarhističkoj ni u komunističkoj Jugoslaviji nisu uspjeli.

Mnoga su važna imena hrvatske znanosti i kulture sudjelovala u Jezikovu uređivanju, a odreda su istoznačnice nacionalnih nastojanja za očuvanje hrvatskoga jezika, kada bih krenula kronološki, bila bi tu četiri naraštaja najuglednijih hrvatskih jezikoslovaca i autora brojnih temeljnih djela hrvatskoga jezikoslovlja od Josipa Hamma i Petra Skoka, preko Milana Moguša, Radoslava Katičića, Božidara Finke, Ive Škarića pa do najmlađega Uredništva.

O tim tendencijama, o sličnosti ove nove agresije na hrvatski jezik s onom u osamdesetim godinama prošloga stoljeća, o prevođenju sa srpskoga na hrvatski, o pokušajima zatiranja hrvatskoga jezikoslovlja kao znanosti i o potezima ministara nove državne vlasti bit će riječi na tribini " Hrvatski jezik opet u političkom vrtlogu ".

Plod toga je sabran u nekoliko knjiga, među kojima se se ističu« Kronika hrvatskoga jezikoslovlja », 1993. i« Jezikoslovna sporenja », 1997.

Meni je Biblija 1968. pjesma nad pjesmama, pa ako bih ponegdje intervenirao bilo bi to samo u skladu s dostignućima hrvatskoga jezikoslovlja u zadnjih četiri desetljeća, odnosno u ne tako prevažnoj pravopisnoj normi.

Sve to govori o jezičnoj invenciji i tvorbenoj bujnosti oca hrvatskoga jezikoslovlja.

Sve zlo hrvatskoga jezikoslovlja oni vide u postojanju uređenoga standardnoga jezika, protiv čijih se opskurnih " norma i normiranja treba boriti svim sredstvima, pretpostavljam i opskurnima, koja se riječ često i dojmljivo javlja u jednoj borbenoj knjizi koja bi htjela biti jezikoslovna. [ 20 ] U njoj ima i jedan za jezikoslovlje neobičan glagol, sasjeći, i to u korijenu (str. 80).