Riječ je o kapitalnom projektu hrvatske leksikografije i znanosti o književnosti na kojemu je radilo 286 ponajboljih hrvatskih povjesničara književnosti, kritičara, teoretičara, folklorista, teatrologa i jezikoslovaca, ustvrdio je urednik Velimir Visković.

U formativnome razdoblju hrvatskoga književnoga jezika nema stroge razlučnice među idiomima, no preteže knjiška oznaka« slovinskoga ili ilirskoga jezika »koju nalazimo u nazivima i referencijama stotina djela hrvatske bibliografije, dok se pojam« bosanski »jezik pojavljuje u 10 - 20 djela starije hrvatske književnosti i leksikografije.

Na kraju predstavljanja okupljenima se obratio glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Vlaho Bogišić, naglasivši kako je na ovom izdanju radila nova generacija leksikografa koja će i dalje sudjelovati u stvaranju moderne leksikografije.

U povodu Ladanove smrti njegov bliski suradnik, ravnatelj Hrvatskog leksikogafskog zavoda Miroslav Krleža, Vlaho Bogišić izjavio je Hini kako je Ladan stvorio tijekom pola stoljeća najopsežnije djelo u povijesti hrvatske leksikografije i leksikografije uopće.

Ovo djelo važno je kao priručnik za sve koji su u bilo kakvom dodiru sa enciklopedistikom, sadrži komentare glavnog urednika o tekstovima za Enciklopediju Jugoslavije i druga izdanja Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, marginalni su samo po tome što su formom na rubu leksikografije, esejistike i kritike.

Osobito je zainteresirana za jezik i književnost Hrvata u dijaspori, za tvorbu riječi u različitim idiomima, posebice u dijalektologiji, za komparativna istraživanja iz područja tvorbe riječi koja obuhvaćaju različite hrvatske mjesne govore u domovini i u dijaspori, za pitanja čakavske i hrvatske štokavske dijalektologije u cjelini, čakavske leksikografije, dijalekatne književnosti, za pitanja etnolingvistike, posebice za prikupljanje i analizu pučkih blagdanskih imena, te za jezik hrvatskih pisaca kroz stoljeća.

Glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Vlaho Bogišić je podsjetio na nemjerljiv prinos mnogih franjevaca tijekom desetljeća djelovanja Leksikografskog zavoda, kao i osamdeset godina moderne hrvatske leksikografije.

Od 1977. do 1994. radi u DIN-u, Institutu za normiranje bibliotekarstva i dokumentacije, u Odjelu koji pokriva područje izdavaštva, knjižnica, arhiva, terminologije, leksikografije, tiskarstva.

Osim u spomenute dvije škole predavanja iz tvorbe riječi, dijalektologije, leksikografije, povijesti pisma, lingvistike javne komunikacije i povijesti hrvatskoga jezika održat će se i u Prvoj, Drugoj i Trećoj gimnaziji, Prosvjetno-kulturnom centru Mađara u RH, Ekonomskoj i upravnoj te Graditeljsko-geodetskoj školi.

Konceptualna leksikografija je područje leksikografije koje se bavi izradom rječnika u kojima su riječi poredane po sličnosti značenja (konceptualni rječnici) u teoriji i praksi.

Za područje bivše Jugoslavije, tj. za bivši srpskohrvatski/hrvatski ili srpski jezik, moglo bi se zaključiti sljedeće: do konca 19. stoljeća stvorena su mnoga važna djela na području leksikografije (rječnici) i gramatike.

Uključuje u prvome redu obradbu i izdavanje temeljnih djela hrvatske suvremene i povijesne leksikografije, prikupljanje i obradbu dijalekatne i onomastičke jezične građe te izradbu raznorodnih jezikoslovnih priručnika.

Nakon inicijative na IV. međunarodnom slavističkom kongresu u Moskvi 1958. godine da se pristupi pripremama i izradi rječnikâ crkvenoslavenskoga jezika slavenskih redakcija, u Staroslavenskome institutu je već 1959. godine, pod vodstvom Josipa Hamma i Vjekoslava Štefanića, započeo rad na kapitalnome djelu hrvatske i slavenske leksikografije, na Rječniku crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije.

Zašto su oni spremni raditi čak i protiv interesa Zavoda ne bi li onemogućili ovaj kapitalni projekt hrvatske znanosti o književnosti i leksikografije?

Lorgerov rad smatra kapitalnim djelom domaće leksikografije, jer je standardni jezik izrazito kontinentalan, a golemi leksički fond hrvatskih maritizama nije ušao u korpus standardnog leksika.

Kako nam je kazao prof. Ivo Anđelić, direktor Hrvatskog leksikografskog instituta BiH, taj je Institut novoutemeljena institucija u BiH koja svojom velikim projektima želi obrađivati sve ključne teme iz oblasti znanosti, kulture umjetnosti i leksikografije u Bosni i Hercegovini. Njegov najveći projekt Hrvatski leksikon koji se radi već više od tri godine i bit će izrađen u četiri toma koji obuhvaća ljude, događaje i prostor BiH od prapovijesti do danas.

Sama literatura koja je poslužila kao teoretska podloga mojoj disertaciji obuhvaća 122 bibliografske jedinice, a pokriva ne samo područje frazeologije, već i leksikografije, kognitivne lingvistike, tekstne lingvistike, i sociolingvistike.

Šest izdanja ovog rječnika, od čega tri izvan Hrvatske, najbolje svjedoče o vrijednost ovog prvijenca naše leksikografije.

ZAGREB - Zagrebačka Školska knjiga predstavila je još jedno kapitalno djelo hrvatske leksikografije - Leksikon svjetske književnosti: djela.

3. za područje filoloških znanosti nagradu dobiva: - dr. sc. Darija Gabrić-Bagarić, za knjigu: Na ishodištu hrvatske leksikografije (izdavač IHJJ, Zagreb, 2010.)

Pomorska je enciklopedija jedinstveno zasnovano i legitimacijsko djelo hrvatske leksikografije, a svojom zaokruženošću i sustavnošću nema premca među enciklopedijama drugih zemalja, već pruža uzor mnogim pomorskim državama.

Nastavljajući petstoljetnu tradiciju hrvatske leksikografije, posebice one bogate enciklopedističke djelatnosti koja se osobito razvija u 20. stoljeću, Hrvatska enciklopedija bit će objavljena u 11 svezaka, imat će oko milijun redaka teksta i oko 10.000 ilustracija.

Znanstvenoistraživački interes prof. dr. Jembriha u temeljima je usmjeren na povijest hrvatske književnosti starijih razdoblja, dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika, leksikografije, hrvatske kulture i slavistike.

Priopćenje o onodobnoj, ali i današnjoj recepciji Ljubićevih ostvaraja iz polja književne povijesti, leksikografije, historiografije, arheologije, numizmatike i arhivistike imala je Martina Ćavar.

Šentijina knjiga bavi se ponajviše politikom u povodu leksikografije, s time da je njihova profesionalna suradnja na leksikografiji u radnim razgovorima (od listopada 1971. do kolovoza 1981) gotovo u pravilu odlazila u političke sfere, i to kako aktualne tada, posedamdesetprvaške, tako i u Krležine povijesne, pa na neki način, kako će se kasnije pokazati, i budućnosne ekstemporacije.

Utemeljen je kao Leksikografski zavod FNRJ 5. X. 1950. odlukom jugoslavenske vlade, 1972. osnivačka su prava prenesena na Hrvatski sabor, 1991. uredbom Vlade RH dobio je sadašnje ime, a njegov ustroj i područje djelovanja uređeni su zakonom iz 2003. kojim je Zavod institucionaliziran kao javna ustanova u djelatnosti leksikografije i enciklopedike od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku.

Od HKE nisam očekivao previše; već je Hrvatska enciklopedija najavila pad ono malo preostalih kriterija (Mate Ujevića i nekolicine pismenih suradnika), zapravo pravo srozavanje leksikografije jednoumlja na razinu rugla i epigonske nakarade netalentiranih.

Drugi dio knjige čine četiri eseja posvećena izazovima i zamkama leksikografije, a na kraju je i autorov esej u kojemu komentira rezultate stilske vježbe provedene sa studentima, koji su trebali napisati tekst od ponuđenih riječi, a nisu znali da su one izvađene iz jedne pjesme Danijela Dragojevića.

Kako sam već ranije navela, ova je tema u frazeologiji slabo obrađena pa je osim novinskih tekstova trebalo pročitati brojne teoretske radove, ne samo na hrvatskome jeziku nego i na njemačkom i engleskom, i to ne samo iz frazeologije već i iz psiholingvistike, kognitivne lingvistike, leksikografije i filozofije što je zahtijevalo jako puno vremena.

Jezuit Ardelio Della Bella, rođen u Foggi, u obitelji koja je potjecala iz Firence (u Dubrovniku su ga zvali Fiorentin), i franjevac Joakim (Gioacchino) Stulli, istodobno Dubrovčanin, Talijan i Ilir, ubrajaju se s razlogom u najznačajnije rodonačelnike hrvatske i južnoslavenske leksikografije.