Kako je bila riječ o nastojanju okupljanja južnoslavenskih naroda oko istoga programa, dio hrvatskoga plemstva, radi očuvanja svojih interesa, ali i odbijajući ilirsku (i kasnije južnoslavensku) ideju, u prvoj polovici 1841. povlači se iz Ilirske čitaonice i osniva Kasino sa zadaćom okupljanja u jednom udruženju i pomoći u širenju mađarskog jezika i drugih ugarskih obilježja.

Nastajali su uz dvorce i burgove od 17. stoljeća i odraz su mašte tadašnjega hrvatskoga plemstva i pokazatelj njihove pripadnosti europskom kulturnom krugu.

On, je naime, na pitanje što uraditi s muslimanima koje su Srbi nazivali Turcima, a naš Ante Starčević cvijetom hrvatskoga plemstva, odgovorio: Ol (ili) nek se odmah krste, ol odmah nek sele, ako ne misle biti sasječeni.

U sklopu teme objavljen je i susret s predsjednikom Hrvatskoga plemićkog zbora, udruge koja nastoji okupiti ostatke ostataka hrvatskoga plemstva.

Pilaru bi se činjenično možda moglo, glede hrvatske povijesti, prigovoriti pristajanje uz teoriju o bogumilskom podrijetlu bosanske crkve, nu razlozi pristajanja hrvatskoga plemstva, zbog pritisaka latinskoga bogoslužja, uz tu sljedbu su logični, a otpor prema državnom savezu s Ugarskom je, kako ističe, rezultirao stvaranjem posebne državnosti, čije je plemstvo uvijek pristajalo u zajedničku borbu s istokrvnom braćom u državi, koja je dijelila kralja s Ugarskom.

Na pitanje što će s muslimanima koje su Srbi nazivali Turcima, a naš Ante Starčević ' cvijetom hrvatskoga plemstva ', Blaznavac je odgovorio: ' Ol ' (ili) nek se odmah krste, ol ' odmah nek sele, ako ne misle biti sasječeni ' (1/3:1/3:1/3) (v.

Izvori za hrvatsku povijest ' (br. 18/2012.) u kojem je objavljen Registar Zadarskoga i Splitskog kaptola važan, kako je istaknuto, za proučavanje položaja bivšega hrvatskog plemstva u zadarskom zaleđu, ali i uopće za položaj hrvatskoga plemstva. (Hina)

S državnopravnog stajališta osobito je značenje Sabora hrvatskoga plemstva održanoga u Cetinu 1527. godine.

Sabor hrvatskoga plemstva tim je činom na hrvatsko prijestolje slobodno izabrao habsburšku dinastiju, nakon stoljeća mađarskih kraljeva (na slici: Isprava o izboru Ferdinanda I. iz dinastije Habsburg za kralja Hrvatske na Saboru u Cetinu 1. siječnja 1527. godine).

Dio hrvatskoga plemstva koji je novoga gospodara pronašao u Ferdinandu Habsburškom uputio je iz Cetina (1527. g.) tipičnu hrvatsku nesuverenu poruku: Neka zna vaše veličanstvo kako se nemože naći zabilježeno da bi ikoji vladar silom zavladao Hrvatskom jer po smrti našega posljednjega kralja, sretne uspomene, Zvonimira, slobodne se volje pridružismo svetoj kruni kraljevstva ugarskoga, poslije toga vašem veličanstvu.

Crkva hrvatskih mučenika na Udbini želi biti oltar što se uzdiže nad molitvenim prostorom Krbavskoga polja, mjesta na kojemu je 1493. u samo jednom danu izginulo deset tisuća branitelja, među njima i cvijet hrvatskoga plemstva.

Crkva hrvatskih mučenika na Udbini je upravo jedna takva stina, oltar što se uzdiže i između ostalog svjedoči povijesti Krbavske bitke u kojoj je 1493. u samo jednom danu izginulo deset tisuća branitelja, među njima i cvijet hrvatskoga plemstva.

Na Krbavskome polju 1493. izginuo je " cvijet hrvatskoga plemstva ", kako je to zabilježio pop Martinac u II.

Slavonski su staleži stoga na svom saboru 23. rujna 1526. u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je 10. studenog 1526. sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza Krste Frankopana o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.

Uz veliku pomoć hrvatskoga plemstva, posebice grofa Gašpara Draškovića, uselile su već u srpnju 1650. u novi samostan.

Belečka crkva Marije Snježne raskošno urešena, bila je zavjetna crkva hrvatskoga plemstva, svećenstva i samih župljana.

Nakon velikog poraza hrvatskoga plemstva na Krbavskome polju 1493. g., kada upravo jedan od prostora s najzastupljenijom glagoljskom pismenošću biva razoren i osvojen, te se stanovništvo raseljava prema sjeveru, jugu i zapadu, sve više jača humanistički i latinički orijentiran krug naših pisaca u dalmatinskim središtima.

Proces emancipacije Vlaha od hrvatskoga plemstva bio je potican i od dvora, jer su time vladar i nadvojvoda gradili oslonac svojoj izravnoj vlasti u Hrvatskoj.

Crkva Sv. Marije Snježne bila je zavjetna crkva hrvatskoga plemstva, svećenstva i župljana.

Koliko lijepo, koliko slavno prodiči se ime hrvatskoga plemstva med kršćanskim svijetom, kad ste složno pod blage pameti Franjom Slunjskim a i pod ovdje prisutnim velemožnim gospodinom Gašparom Alapićem sjekli Turke, kad ste stajali gvozdene klisure proti oluji pakla.

Krajem godine na saboru u Cetinu sastao se jedan dio hrvatskoga plemstva i 1. siječnja 1527. god. izabrao Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja.

Crkva hrvatskih mučenika na Udbini želi biti oltar što se uzdiže nad »molitvenim prostorom« Krbavskoga polja, mjesta na kojemu je 1493. u samo jednom danu izginulo deset tisuća branitelja, među njima i »cvijet hrvatskoga plemstva«.

Već u svojim počecima, od 1835. godine Ilirski pokret izazvao je otpor dijela hrvatskoga plemstva koji nije prihvaćao ilirske ideje, nego se zalagao za uže interese koji su se imali ostvariti u uskoj vezi s ugarskim plemstvom, a protiv bečkoga centralizma.

Ovimi darovanji naraste još veće moć i snaga knezovah krčkih i senjskih, te oni biahu velikom stranom uzrok što izza padnutja Mladena bana hrvatskoga i bosanskoga, nova buna hrvatskoga plemstva, podignuta pod vodjenjem Ivana Babonića, Jurja Šubića i Ivana Nelipića proti ugarskomu kralju, nepodjè za rukom, premda je rat proti buntovnikom mnogo godinah trajao, a još za vrieme vienčanja Ludovika kralja 1342, sasvim dovršen nebiaše.

Recimo, 9. veljače 1573. odigrala se kod Stubice u Zagorju odlučujuća bitka između pobunjenih seljaka, koje je vodio izvjesni Matija Gubec, i hrvatskoga plemstva, koje je vodio podban Gašpar Alapić.

Šuteći sjeđaše plemstvo, i Drašković spustiv se na stolicu omjeri skupštinu oštrim okom, nadajući se da je ukrotio plamenita srca hrvatskoga plemstva.

Više od dva stoljeća napori hrvatskoga plemstva i hrvatskoga naroda bili su usmjereni kako i sačuvati " ostatke ostataka ".

Namijenjena je hrvatskomu Âťpolitičkom naroduÂŤ i kao takova ona je sa stajališta hrvatskoga plemstva nastojala odgovoriti na mnoga goruća pitanja tadašnje hrvatske politike.

U sljedećem velikom romanu Fiškal, 1881., autor ponavlja svoje središnje teme i stileme: realistički pristup koji graniči s fantastikom i nerijetko se pretvara u grotesku, likove fatalnih žena, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca, Mađara) i južnoslavenske ideologije, žestoki napadaj na obamrlost hrvatskoga plemstva i birokratski mentalitet, raspad osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubojstvu.

Slično je i sa krupnim zemljišnim posjedima te njihovim utvrđenim feudalnim gradovima, stvarnim uporištima moći hrvatskoga plemstva a na čijem se javnom djelovanju gradila povijesna snaga hrvatske narodne samobitnosti.