Kao god što je na samom početku ljudske istorije vladala fizička moć, a duhovna se pojavila tek kao njena protivteža i protivsnaga, koja je bila jedina uzdanica onih najslabijih unutar polja moći, koja se kasnije i sama pretvorila u opasnu moć i udružila se sa fizičkom moći protiv onih najslabijih, tako se na kraju desilo i to, da je uporedo sa ova dva oblika moći, fizičkom i duhovnom, počeo kod onih najslabijih i najugroženijih da se razvija još jedan drugi i noovi oblik znanja i duhovne moći znanje o humanizmu kao novom svetskom društvenom i ekonomskom poretku u kojem ne bi bilo nikakvih granica, u kojem ne bi više vladala ni fizička, ni duhovna (religijska) moć, u kojem bi počeo da vlada trajni mir, red, rad, opšta ravnopravnost svih, uzajamno poštovanje, pomaganje svih i ljubav.