No, nasuprot (ili uz, kako god želimo), antropocentrizmu (ovakvom ili onakvom), pa i Kantovom univerzalizmu kategoričkog imperativa ili nasuprot Benthanovom utilitarizmu (a čiji je sljednik Singer iz čijeg se utilitarizma jasno može iščitati da je argumet za proširenje primjene etike na životinje taj da životinje imaju sposobnost osjećanja (trpljenja), te nasuprot biocentričnoj orjentaciji koja obuhvaća sva živa bića (naravno, sa ključnim i uvijek otvorenim pitanjem može li se i na koji način životinjama pripisati svijest), ali ne i neživu prirodu, područje etike npr. kod holističke orjentacije je cijeli čovjekov susvijet, jer polazi od shvaćanja povezanosti čovjeka i prirode (u najširem smislu).

Vjerojatno 1529. godine, tj. nakon smrti Bernardina Frankopana, feudalnoga patrona i mecene Modruške ili krbavske biskupije, tadašnji riječki kapetan Nikola Jurišić, Senjanin i glagoljaš tradicijom podupire prognanika-biskupa modruškoga ili krbavskoga Šimuna Kožičića Benju koji je neko vrijeme bio i upravitelj senjske biskupije u njegovome radu: obrani hrvatskoga narodnoga bića, teritorija i europskoga društva zasnovana na kršćanskome univerzalizmu i zajedništvu.

Paradoks je u tome da prave uloge izgledaju izokrenuto: Francuska u svom republikanskom univerzalizmu doživljava se sve više kao PARTIKULARNI fenomen koji je ugrožen procesom globalizacije, dok se SAD sa svojim mnoštvom grupa koje traže priznanje svojih partikularnih, specifičnih identiteta sve više pojavljuju kao " univerzalni " model.

No ima i onih pjesnikinja, poput Jelene Tešanović, koje se priklanjaju univerzalizmu i bježe od pozivanja na tzv. žensku poeziju.

Bez obzira tumači li se taj stav kao zaostatak postmodernističkog etosa ili navještaj nekoga novog konformizma, trojac ABS uporan je u nastojanju da ispitujući granice i postavljajući okvire umjetničkom univerzalizmu traži intersubjektivna, politički jasna mjerila za vlastito djelovanje i djelovanje umjetničke institucije u cjelini, ovdje i sada, u svijetu kakav jest.

U trinaest pisama Marica tu svojim kratkim, jasnim rečenicama, polazeći uvijek od konkretnih zbivanja i zapažanja, govori o pitanjima i problemima koje donosi sam život, o bitnoj pouci prošlosti: " rušenju kumira " i " Božjoj čistionici ", o potrebi " zavoljeti sadašnjicu i razumjeti njezin smisao ", o zahtjevnom socijalnom nauku Crkve, o ljubavi i mržnji, personalizmu i univerzalizmu, o stvarnostima i otajstvima vjere, o općinstvu svetih i o " našoj Velikoj sestri " - Mariji.

Unatoč univerzalizmu pokliča buržaozije oličenog u paroli da su svi ljudi jednaki po rođenju, jasno je da taj slogan ne ocrtava ništa drugo doli partikularni interes građanstva koje je ukidanjem staleških razlika starog društva nastojalo stvoriti preduvjete za vlastiti pobjedonosni uspon na vrh hijerarhije društvenog poretka, tj. na položaj do tada rezerviran samo za plemenite " po rođenju ".

Vratiti se u Galileju pogansku znači cjelovito obuhvatiti Kristov misterij, otvarajući se univerzalizmu Radosne vijesti: " Učinite mojim učenicima sve narode (Mt 28,19). " " Propovijedajte evanđelje svemu stvorenju " (Mk 16, 15).

Tako Rastko Močnik piše da njeno shvaćanje kulturalnog prevođenja pretpostavlja ideju kulturalnog sustava koji je oblikovan po uzoru na pravnu ideologiju i sudjeluje u pravno-političkom univerzalizmu koji danas legitimira razne imperijalne pothvate (dovođenje demokracije i zakona u Ukrajinu, Gruziju, Kirgistan, Irak...). [ 33 ]

Budući je na Forumu prisutan znanstveni redukcionizam otvorio sam temu autopiesisa kao jedan otvoreni sustav istraživanja i mišlejnja u suvremenoj znanosti, ili bolje reći, u suvremenoj umnosti koja kreće prema univerzalizmu.

Zbog toga nisam mogao ostati ni na kršćanskom univerzalizmu (koji naučava da će svi kršćani biti spašeni).

Zato je Crkvi bilo lako naći u Svetom Pismu Staroga Zavjeta tekstova koji potvrđuju Isusov nauk o univerzalizmu Božjega kraljevstva.

Zahvaljuju ć i glagoljašima hrvatski je jezik vrlo rano ušao u knjigu jer, iako odani sljedbenici rimokatoli č ke crkve, odupirali su se njezinu univerzalizmu.

Kakva je ISUSOVA PORUKA LJUDIMA? ŠTO JE SRŽ TOG VELEBNOG UČENJA KOJE JE DO DANA DANAŠNJEG PO SVOM HUMANIZMU I UNIVERZALIZMU BEZ PREMCA?

Tvoja će ovdašnja birokracija, Preuzvišeni Gospodine, poduprijeti bilo kakvu izopačenost i moralno posrnuće da bi suprotno proklamiranom kršćanskom univerzalizmu vlastitu naciju učinila ekskluzivnom i tako zadržala patronat nad njom.

Riječ je o otvorenosti različitim kulturama i određenom etičkom univerzalizmu.

Željezo i staklo, ti antagonistički materijali-principi kojima se odnedavno služi, a podrazumijevaju identitet i različito, sugestivno odgovaraju Hrastinom konceptu esencijalnoga, njegovoj potrazi i nalaženju poticaja u univerzalizmu prirodnoga medija.

Čini se da pitanje gay identiteta uvijek preraste u diskusiju o univerzalizmu naspram partikularzima.

Bilo mi je to lako jer zaslijepljeni nacionalist budući da sam skloniji kršćanskom univerzalizmu nisam.

U poglavlju o univerzalizmu ona razmatra kako je kršćanska ideja da su svi ljudi djeca istog Boga utkala temelje ljudskim pravima i međunarodnim zajednicama i organizacijama.

U raznim varijacijama ljudskih identiteta do izražaja dolaze dva ekstremna primjera koji ocrtavaju sekulariziranog čovjeka: s jedne strane, eksternalizirani identitet kroz pojavu homo technologicusa (čovjeka koji u svojoj osobnosti i ponašanju poprima sve više izvanjske karakteristike stroja) i nasuprot tome, interiorizirani individuum kao fenomen samozatvaranja u iluzorni ja, manifestiranog kroz novu pseudo-religioznost New Age-a u kojem se individualna svijest pojedinca gubi u panteističkom univerzalizmu iracionalnih osjećaja.

Zapravo, ono što je danas možda još teže jest odbaciti svoje razmišljanje i svoje psihološko-filozofske sklonosti ka univerzalizmu kao pogrešne, a prihvatiti Božje misli kao one mjerodavne, koje informiraju i ispravljaju naše

FRANJE TUĐMANA O ULOZI KATOLIČKE CRKVE O USMJERAVANJU HRVATSKE POLITIKE U PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI Katoličkom univerzalizmu prije svega je bilo katoličanstvo, a istom tada nacija - Vatikan je Hrvatskoj dodijelio ulogu da bude most za stvaranje jedinstva s pravoslavljem - U najnovije doba dolazi do suradnje dviju glavnih tendencija u suvremenom svijetu: liberalno-građanske i univerzalističko-kršćanske - I Ivan Pavao II., koji je toliko učinio za hrvatsku nezavisnost, opet daje Hrvatima zadaću da budu most prema pravoslavlju i kaže da je uzrok svemu zlu u današnjemu svijetu pretjerani nacionalizam - Europa želi da mi Hrvati budemo ti koji će muslimane vezati za zapadnu europsku civilizaciju - Nakon svih raspravljanja o demokršćanskoj orijentaciji i najnovijih saznanja o odgovarajućim kretanjima u Italiji i Europi " HDZ mora ostati ono što je bio " GLASNIK HDZ (polumjesečnik za politiku, gospodarstvo i kulturu), Zagreb, 28. siječnja 1994. - u rubrici " U žarištu " pod naslovom " HDZ - jedinstven za hrvatsku ", s naznakom " ekskluzivno " prenosi " dijelove izlaganja predsjednika Hrvatske demokratske zajednice i predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana na zajedničkoj sjednici Predsjedništva HDZ i Kluba zastupnika HDZ održanoj navečer 25. siječnja 1994. u zgradi Sabora Republike Hrvatske.

Današnjem Sekularno-religioznom univerzalizmu priključuje se sve masovniji KRŠĆANSKI UNIVERZALIZAM NADE i KRŠĆANSKI DOGMATSKI UNIVERZALIZAM Ako na miru pročitate nekoliko puta navod iz Smiba, u njemu možete pronaći misli John Hicka, Hansa Künga, Emila Brunera, Karla Bartha, Roba Bella, Robinsona i ostalih liberalnih teologa, koji sve glasnije poručuju, da Bog Biblije, da Bog koji ljubi čovjeka, da Bog koji ljubi čovjeka do te mjere da je za čovjeka dao svoga Sina raspeti na križu Golgote, nikad neće čovjeka vječno mučiti tamo ' gdje će biti plača i škrguta zuba.

Iako uživam u tom univerzalizmu, katkad je moj osjećaj inferiornosti jači od mogućnosti i želje da izrazim i svoje mišljenje.

Prvih nekoliko misli drže se tematski naslova knjige i govore o kršćanskom univerzalizmu.

Pokazao je svoj istinski lik, predvidljivo skrojen po špranci, izgrađen na otvorenom šavu, golemom gubitku prožvakanom u najnježnijoj dječačkoj dobi, ispljunutom na zjapeću ranu koja traži daljnju intenzivnu popunu, ranu čija se bol abreagira kao neutaživa volja za moć, kao volja za kontrolom, pritiskom, kao cinična mržnja prema masi, prema svakome tko se ne klanja njegovoj intenzivnoj veličini, mržnja prema kolegama s kojima odbija komunicirati u onim izgubljenim minutama prije seminara kad svi nešto uzalud čačkaju i ne znaju što bi sa sobom, koja se javlja kao napeta ljubav prema ekstremima, prema Goetheovu univerzalizmu s jedne, i Sacher-Masochovu erotizmu s druge strane, koja se javlja kao provokacija tuđe moći i kolegijalne sloge, kao potreba za ciničnom političkom provokacijom ljevice desnicom, marksističke kritike nagomilavanjem referenci na sistem Jüngera, Heideggera, Nea Raucha i Wagnera imena koja u seminaru nabacuje s podsmijehom, možda samo radi disencije, ispitivanja predavačeve navodne demokratične otvorenosti prema oprečnom, radi intelektualnog nadmudrivanja i potkopavanja ustaljenog sustava vrijednosti svog sugovornika, onog suprotivog sebi.

Je li vam zlo od jugonostalgije, pogotovo kad se uzme u obzir da su isti oni koji su se kleli u tekovine bratstva i jedinstva poslije rušili Jugoslaviju, jer su ideju nacije i nacionalne države pretpostavili jednom, makar i nominalnom, univerzalizmu koji je postojao u njoj.

Dakle, sada je Jergovićeva pozicija in nuce razorena: projekt mu je anakron, rasprava o identitetu čak nema ni svoj predmet, ono što o identitetu, univerzalizmu i multikulturalnosti Jergović zna i natuca ispod je razine bilo čega što se o tome misli i diskutira u javnoj raspravi posljednjih trideset godina, a povrh svega ne zna, ili laže, istinu vlastite pozicije: pod krinkom multikulturalne univerzalističke neutralnosti Jergović je mislio prošvercati partikularnu zainteresiranost onoga koji je nešto načuo o kulturi kao nastavku političke borbe drugim sredstvima, pa se sada trudi oko simboličke obnove jugoslavenskog kulturnog prostora, kad je već politički nemoguće obnoviti realno.

" Od prvih stoljeća kršćanstva njegov život i djelo, koje je položilo temelj univerzalizmu, privlači pažnju pisaca koji se njime bave s različitih stajališta, iznoseći često kontroverzne prosudbe i to u različitim žanrovima, poeziji, esejistici, narativnoj prozi, drami ", rekao je Gašparović.