Marija, »prvo svetohranište u povijesti« (ibid., br. 55), pokazuje nam i nudi Krista, naš Put, Istinu i Život (usp.

Time je hrvatski narod prikazan kao branitelj SSSR-a, ljubitelj Staljina i boljševizma (ibid.).

Tek sada moraju se naći dokazi da se čovjek razlikuje od susjeda temeljito, duboko i prvenstveno oduvijek - po porijeklu i pogotovo kulturi, ovo je pojam s kojim se može raditi skoro sve« (ibid.: 65).

Prikladniji je ipak hrvatski naziv Zvjezdasta sitarica (Crvena knjiga gljiva Hrvatske, ibid.) jer upućuje na očitu sličnost sa zvjezdačama.

Božac (Enciklopedija II, ibid.) naziva je Zvjezdasta cjediljka (točnije bi ipak bilo sitarica, budući da spore u prahu izlaze kroz rupice na endoperidiju kao kroza sito, dok cjediljka više asocira na protok tekućine).

Mario Španja koji živi na Braču (gdje je zabilježen jedan od nalaza ove gljive, vjerojatno njegov) naziva je Sitastom zvjezdačom (Gljive priobalja, ibid.).

Pace (Atlas gljiva, ibid.) navodi samo ime roda Myriostoma što je prevoditeljka A.

Zato živi takav čovjek - bez posredstva - u krasoti raja, a da se tamo još ne nalazi. (Ogledalo Ibid)

Vidi ibid., 26 i bilješku I. 96, te Manginijevu knjigu I teatri di Venezia, cit., str. 54.

Kada se sudjeluje u euharistijskoj žrtvi, još se dublje shvaća sveobuhvatnost otkupljenja i, primjereno tome, prijeka potreba misije Crkve, čiji program »u konačnici u svome žarištu ima samoga Krista, kojega valja upoznati, ljubiti, nasljedovati, kako bi se u Njemu živjelo trojstvenim životom, te s Njime preoblikovalo povijest sve do njezina ispunjenja u nebeskome Jeruzalemu« (ibid., 60).

One su stajale u opoziciji jedna naspram druge i time se međusobno opravdavale. [... ] Takve grupe, koje se definiraju odnosom konkurencije jedna prema drugoj, imaju malo što zajedničkoga s nacijama u povijesnom smislu« (ibid.: 69).

Miješani brakovi, zajednički jezik, internacionalna pop-kultura - sve ono, dakle, što negdje drugdje dokida opreke među narodima, postojalo je u Bosni jednako ili čak više nego bilo gdje dalje u Evropi, ali nije moglo naškoditi konkurentskom odnosu« (ibid.: 70).

Descartes, Meditacije o prvoj filozofiji, Zagreb 1975, str. 199 - 200. 12. Ibid., str. 200. 13. R.

Fuko, Istorija ludila u doba klasicizma, nav. izd., str. 103 104. 20. Ibid., str. 102. 21. R.

Descartes, Entretien avec Burman, nav. izd., str. 7. 22. Ibid., str. 8. 23. M.

Derrida, Cogito i istorija ludila, Dijalog, 5 6/1987, str. 26. 35. Ibid. 36. M.

Lyotard, Pérégrinations, Low, Form, Event, Columbia University Press, New York 1988, str. 7. 41. Ibid. 42. Renesansno učenje o melanholiji branilo je tezu da melanholici bivaju postavljeni kao melanholici delovanjem sila Saturna.

Lyotard, Pérégrinations, nav. izd., str. 18. 44. Ibid., str. 6. 45. R.

Benjamin, Porijeklo njemačke žalobne igre, nav. izd., str. 139. 51. Ibid., str. 64. 52. Ibid., str. 148. 53. R.

Kristeva, Black Sun..., nav. izd., str. 43 - 44. 56. Ibid., str. 51. 57. Ibid. 58. J.

Descartes, Méditations, AT, IX-1, Troisičmes Objections, str. 138. 64. Ibid., str. 139. 65. " I ne treba mešati reči sa prirodnim pokretima koji izražavaju strasti, a koje mašine mogu podražavati isto tako kao i životinje. ", R.

Oštre religijske razlike koje su ranije u Nizozemskoj i u Zapadnoj Njemačkoj dovele gotovo do bosanskih kvota u političkim službama i kod namještenika, općenito su zaboravljene već nakon jedne generacije« (ibid.: 132).

Identitet koji je bio zasnovan na većoj religijskoj razlici od one između katolika i pravoslavaca nestao je: »Zato što je u njemačkoj ekonomiji bilo svejedno u kojoj crkvi se čovjek moli, postalo je uskoro tako i u politici, a što je ekonomija bivala važnija a državna hijerarhija nevažnija, tim nebitnija je bivala suprotstavljenost između religija« (ibid.: 133).

Spomenuta »pojava nesuosjećanja je kasni refleks neobične ravnoteže prava i zahtjeva kojoj je u Jugoslaviji podleglo sve, pa i suosjećanje. [... ] Bivši Jugoslaveni nisu bili zaokupljeni moralnom nadmoći vlastite nacije, nego uvijek samo paritetom« (ibid.: 74).

Kad se radi o suočavanju s proteklim ratom, Hrvati ni do danas ne razmišljaju kao nezavisna nacija, nego kao jugoslavenska stranka« (ibid.).

Sve je uvijek sporno, uključujući i brojke i statistike. Svuda na svijetu čovjek smatra istinom ono što se podudara sa stvarnošću, [... ], ali na Balkanu je istina ono što se podudara s interesom« (ibid.: 82).

Ona uzima svoje pravo jedino iz svog postojanja« (ibid.).

Konkretno, »vječni balans između nacija nije bio spojiv s najvažnijom legitimacijom jedne države: s demokracijom« jer »princip etničkog balansa nikako ne dopušta većinske odluke«, a demokratski sistemi funkcioniraju upravo na većinskim odlukama (ibid.: 82).

Henry Hallam, protestantski povijesničar, daje slijedeće mišljenje: Servetus, je zapravo spaljen ne toliko zbog hereza, koliko zbog osobnih uvreda kojima je par godina prije uvrijedio Calvina i čini se razdražio temperament velikog reformatora, toliko da ga je to nagnalo da ga ukloni, što se poslije dogodilo smaknućem tako, u drugom periodu reformacije, te kobne simptome koji su se pojavili u ranijoj fazi, razjedinjenje, pakost, zadrtost, netolerancija, sve su se više bile neiskorijenjive i neizlječive. (Hallam, ibid., I, 280)

Marx, Der Bürgerkrieg in Frankreich ', u: Predrag Vranicki, ibid., str. 140).