Živanovićev nas prosede stoga, zadovoljavajući izazove ideologijske pretenzije, vrlo efektivno vraća pitanju: kako pronaći svoju poziciju u opisanim okolnostima, kako preživjeti?

Trebamo se svi maksimalno angažzrati na izgradnji kvalitetnije sutrasnjice i zaboraviti ideologijske podjele.

Toliko o njihovom ljudskom liku i poštivanju znanja i spoznaje naspram ideologijske isključivosti.

Kad bih joj morao, međutim, izreći ocjenu sa stajališta ideologijske prakse današnjice, ona bi bila mnogo nepovoljnija: ne samo što se kapitalizam nije (još) oglodao, nego je prvenstvo u propadanju prepustio svome ÂťnasljednikuÂŤ ⠀ Marxovu komunizmu.

Religiozno buđenje i nemir karakterističan za devedesete godne prošlog stoljeća pretvorili su se u sve izrazitije pojave bezbrižnosti, moralnog relativizma i ideologijske rascijepljenosti.

Svaka zemlja naravno ima svoje političke podjele, ali rekao bih da su ideologijske boje stranaka diljem svijeta sve manje različite i da su političke razlike među strankama sve slabije, sve lažnije.

Crvena planeta (1986.) Jendričkov je dijalog s Malešom iz Prakse laži, naime urnebesnoj i ultralucidnoj videospotizaciji Jendričko prilaže analizu ideologijske matrix-vrpce koja se moguće prošiva u kakvom opakom backupu toga konstelata, u kojemu se, naime, predbodrijarovski Malešov subjekt odlučuje osviješteno, ali suvereno zadržati u obmani.

Utoliko je smrt savršena metafora svake zabranjene žudnje, svake ideologijske stege.

Identifikacijsko djelovanje takva čitanja biva opet, s druge strane, objektivizirano kroz pseudonimitet sastavljača s jasno izraženom namjerom da se ideologijske vrijednosti zastupljene u romanu što bliže i što uljudnije ponude čitatelju.

Razumijem da je takvo pisanje za glavnog urednika HKE devalvacija vrijednosti nekoć slavna lista, ali on će se na neka načela dekadentnog kapitalizma naprosto morati priviknuti s obzirom da živimo u demokratskom društvu u kojemu je kritičko preispitivanje bilo čijeg kulturnog rada pa i s obzirom na ideologijske motivacije koje ga oblikuju, sasvim dopušteno.

Iza tog čina, međutim, nalazi se nešto daleko opasnije dovršena revizija povijesti kao ideologijske priče.

Iz godine u godinu HNK-ovi glumci mirno primaju udarce ideologijske sudbine, igraju što im se ponudi, šute kad ih se pita, plaču za Stupicom, Spaićem i Gavellom i očekuju da će ih kad-tad spasiti neki novi redateljski divovi.

Isti Wildeov tekst trenutno igra i u bečkom Burgtheatru, no ondje igra ju i Thomas Bernhard i Elfrede Jelinek i čitava povorka suvremenih autorica i autora koji su veoma oštri kritičari austrijske ideologijske pornografije, za razliku od situacije u zagrebačkom HNK, gdje se ni disati ne smije na način koji narušava doličnost dvorske himbe posve ć enog mjesta, upravo Hrama Licemjerja, gdje se klasici koriste kao alibi za potpuno pomanjkanje repertoarne kompetencije, dosljednosti, argumentiranosti i odgovornosti.

U sva tri slučaja, roditelji nisu u stanju preuzeti odgovornost za svoje privatne i ideologijske lakomislenosti i površnosti, a djeca nisu u stanju planirati ništa izvan horizonta preživljavanja od danas do sutra.

Ako je pak pitanje ideologijske naravi, Crkva također ima mehanizme kojima ona tome može kontrirati.

Dugotrajnost dosadašnjih hrvatskih neuspjelih nastojanja spram međunarodnoga priznanja hrvatskoga jezika bila je najbliže vezana uz političke i ideologijske odrednice hrvatske političke povijesti, obilježene podređenim političkim položajem Hrvatske u međunarodnom okružju kao posljedicom nepostojanja vlastite države.

Ideologijske identifikacije izbija češljanjem stuffa i isticanjem profesionalne mjere.

Najavio je i temu trećega broja - " povijesne aporije leksikografike i enciklopedistike ", koji će tematizirati što smo od prvih prapočetaka u hrvatskoj leksikografiji pa do danas napravili i s kojim smo se problemima susretali bili oni znanstvene ili ideologijske vrste.

Dakle taj nered traje i razvija se za vrijeme djelovanja raznih vlasti, bez obzira na svjetonazorske, ideologijske ili stranačke razlike, za taj su nered odgovorne i zakonodavna i izvršna i sudska vlast kao i središnja i vlasti na lokalnim razinama.

Kao što ne postoji nikakva zajednička vizija ljudi koji rade na HTV-u, već se uočava niz skupina koje dijele posve različite ideologijske i profesionalne sustave vrijednosti, tako je i javnost razjedinjena i nesuglasna u tome kakav bi javni televizijski servis trebao biti.

Ideologijske konstrukcije nemaju zahvaliti, naravno, za svoje učinke sadržaju koji se da verificirati.

Bez obzira na svjetonazorske, ideologijske ili stranačke razlike, bez obzira radi li se o središnjoj ili lokalnim razinama vlasti kao i bez obzira radi li se o zakonodavnoj, sudskoj ili izvršnoj vlasti, sve te vlasti djeluju kao da su sami sebi svrha.

Dio znanstvene i stručne sveučilišne javnosti još uvijek izražava elemente autarktičnosti i ideologijske obojenosti.

Doduše, propašću njegova nacional-boljševičkoga režima, javna uprava, represivni aparat i sudbena vlast ostali su bez ideologijske " pozlate ", prepušteni tek korupcionaškim interesima hobotnice, što ju je proizveo Miloševićev režim.

Zrelost neke umjetničke sredine očituje se, između ostalog, i u tome što u dulj e m vremenskom slijedu uspijeva afirmirati i razviti određene jezičke, konceptualne, mentalne i ideologijske tijekove, kakav je, nedvojbeno, primjer kontinuiteta ExatT-NT, uz dodatak domaćih posrednih i neposrednih prethodnica i posljedica.

Postoje također intelektualci koji uviđaju da samo u okviru jedne ideologijske države, kao njezine sluge, mogu mati utjecaj.

Jer te 44 osobe ne vladaju ni jezikom aktivizma ni jezikom ideologijske kritike.

U vrijeme socijalističkog poretka istraživao je područja i procese svijeta života izvan matične ideologijske i sistemske struje omladinu, religiju, sport.

A za izvrsni Ne okreći se, sine ratni film, ali i sugestivnu psihološku dramu važno je znati da je njegov autor, Branko Bauer, samo desetljeće nakon rata i u jeku ideologijske ujdurme, stvorio djelo koje se bavi tek detoksikacijom maloga junaka filma od pogubna učinka mračne ideologije, kao što sferi narušena intimizma (između oca i sina) daje dramaturški kudikamo više prostora no prijetećem znamenju duboko aberantna vremena.

Pedesete godine ustanovljuju ljekovitost tabula rasa i nultog stupnja pisanja, ogoljelost tvarne osnovice svega koja jednako otklanja ekspresivne kao i ideologijske atribute.