Netko ga preuzima doslovno, slijedi očev put u smislu ideje i ideologijskog opterećenja, a netko iz strašne potrebe da se riješi tog prokletstva očeva križa odlazi u krajnost suprotnog ideološkog opredjeljenja.

Ali i prema unutra u odnosu na sve stanovnike Hrvatske koji se nisu mogli uklopiti u takav tip despotske države; da kažemo to sasvim jednoznačno, problem je bio cijeli kontingent Srba u Hrvatskoj, kaže dr. Lalović, dodavši kako u Hrvatskoj u to vrijeme nije bilo stranaka sposobnih da makar i djelomično integriraju taj dio srpskog korpusa hrvatskih državljana u našu državu, tako da se razlika prema HDZ-u pojavila tek u drugom elementu tog ideologijskog projekta, a to je odnos prema BiH.

Oslanjajući se na svoja pjesnička, prevoditeljska, glazbena, misaona, putnička i ina iskustva, autor propituje taj odnos onkraj svakog filozofijskog, religijskog i ideologijskog okvira; riječ je o pokušaju ponovnog uspostavljanja određene elementarnosti, o rekonstrukciji koja ne zapada u naivnost niti se utječe pomodnosti.

Tvoje kritike KC plod Tvog ateističkog i ideologijskog naukovanja, a Kardtinal ima druge osnove za kritiku koje nisu ni u ludilu iste Tvojima.Zagrebčani bi rekli: daj se malo skuliraj.

Uz dizajn u lokalnom kontekstu rabi se i pojam oblikovanje koji je afirmiran pedesetih godina da bi označio posebnu vezanost ideologijskog konteksta i prakse koju se danas označava pojam dizajn.

Rusija je bila " idealna " za učenje jezika (ruskog i HRVATSKOG, a uz to trebalo se dodvoriti Staljinu, eliminirati potencijalne konkurente, te se ustoličiti kao čelnik KPJ, radi predstojećeg IDEOLOGIJSKOG svjetskog sukoba 3. razdoblje počinje primirjem 1918. i raspadom K K Monarhije.

Današnje hrvatsko društvo ne želi znati iz kakva je društva izišlo/(R) evolucija mentaliteta nije podudarna s (r) evolucijom političkih sustava/Nema društva bez morala; samo je naš moral loš/Kada je sve dopušteno, tada je i tolerancija kao princip priređena za vlastitu zlouporabu/Nema intelektualca koji je iole afirmiran a da ne pati od cinizma i taštine/U društvu u kojem se često mijenjaju pravni propisi građani se navikavaju da ih ne poštuju/Etiketiranje ideologijskog karaktera u nas je naslijeđeno iz ranijeg sustava/Što je u jednom društvu nacija više kulturna, a manje etnička kategorija, to je društvo izglednije za duhovni uzlet/Kod Srba interpretacija povijesti više utječe na ljude nego religija

Kako, najposlije iz eksluzivizma samorazumljivog odmaka od svakog ideologijskog ili stranačkog filtriranja iskazati i svo uvažavanje spram svakog slova, i svake drame svakog hrvatskog stradalnika, odnosno umnika ili umjetnika (Hrvatska je uostalom, ne želi li biti onakvom kakva je već bila, i suviše velika a da bi se mogla odreći/odricati bilo kojega svoga građanina)

Knjiga je završni dio autorove trilogije o sociologijsko-antropologijskim teorijama novih identiteta i kulture: Politika identiteta: kultura kao nova ideologija (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2005.) i Moć nepokornosti: intelektualac i biopolitika (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2006.) problematizirale su funkciju i smisao ideologijskog djelovanja subjekata/aktera u svijetu globalnog nereda, nastojeći dekonstruirati uopće pozitivno određenje kulture, identiteta i društvenog razvitka na temeljima zapadnjačke moderne ideje napretka u svijesti o slobodi.

Novi višestranački saziv Sabora, na sjednici sva tri vijeća održanoj 29. lipnja 1990. godine, donio je Odluku da se pristupi raspravi o promjeni Ustava Socijalističke Republike Hrvatske 1, s obrazloženjem da se iz Ustava SR Hrvatske, donesenog 1974. godine, trebaju " ukloniti one njegove odredbe koje su izraz ideologijskog jednoumlja i zamijeniti ih ustavnim odredbama koje će biti adekvatan izraz demokratskog, višestranačkog i republikanskog oblika državnoga ustrojstva (...) ".

Niječe se načelo ideologijskog čitanja, a tradiciju didaktičko-promidžbene književnosti zamjenjuju ludistička načela i ironijsko miješanje različitih stilova, žanrova i kulturalnih razina.

Zašto je nova slika razumljiva samo iz medijskoga (kulturalno-političkog, socijalnog i ideologijskog) konteksta?

Kao put izmirenja i rješenja sukoba čovjeka i okoliša danas susrećemo ponudu koju bismo mogli nazvati prijelaz iz jednoga ideologijskog sustava u drugi: s jedne strane nudi se sloboda bez zakona - bezobzirnost spram zakonima prirode, tj. totalna manipulacija; s druge strane nudi se zakon bez slobode - osporavanje čovjekovih zahvata u prirodu naprosto, tj. tabuiziranje prirode.

Oni su prije proizvod konkretnoga socijalnog i ideologijskog sinkroniteta, nego dijakronijskih veza s nekim od zamišljenih ili stvarnih kulturnih tradicija.

No bio sam u HV svojom voljom a ne po sili zakona i tu mi je više nego jasno postalo da organizaciju/vojsku drži tih nekih 5 % (možda i manje) i to u onom vremenu kada se radilo samo na čišćenju vojarne iz Austro-Ugarske, vlastitih čizama i sl., bez nekog ideologijskog pranja mozga ili neprijatelja na neki način organizacija slobodnog vremena/ubijanje dosade.

Obje, naime, političkom pristupaju na instrumentalistički način, kao pukom sredstvu za ispunjenje ideologijskog proročanstva (društvo pojedinačnih interesa ili društvo kolektivnih interesa).

Znakovito, doista tom Društvu i pripadate; ni riječi o zabranjivanju javne riječi, fanatizmu slijeđenja nehumanog ideologijskog zakona iz 1964, te o nepostojanju i jedne odrednice " park šume " na južnim marjanskim obroncima.

Pokušaj da eksplicite politizira svoj nastavnički rad rezultirao je disciplinskim i sudskim procesom, gubljenjem posla i, unatoč tomu njemu važnim, osvješćenjem nekih aspekata totalizirajućeg ideologijskog, političkog i društvenog procesa.

Spomenička bista, drže, bio bi primjeren podsjetnik i zalog budućim naraštajima da o svojim umjetničkim vrijednostima valja misliti s onu stranu politiziranog i ideologijskog " upada " u stvari književnog izraza.

Kolektivne umjetničko teorijske prakse ne temelje se na jasno formuliranoj zajedničkoj pretpostavci, često ideologijskog a uvijek teleološkog karaktera.

Pa je sve to vise reakcija na suprotnu ideologiju (koja se posprdno odnosi spram tih ideja i njihovih stovatelja) nego plod stvarnog ideologijskog sadrzaja koji je vec ipak evoluirao (SKH - > SDP).

Ha, ha... sviđa mi se opis marketinga i robnog i ideologijskog.. ha, ha i onaj jadnik koji je jedini u ludnici..;)) " sve ću dati samo mi vratite " glavu " " ha, ha, ha.. a ostali su vani... evo malo da uglazbimo događaj...

Pa tako u razvijenim zemljama europskog zapada postoje elementi fašističkog, nacističkog ideologijskog interpretiranja svjetonazora, pokreta osim manjih skupina nema, a ni približno nema sustava.

U toj se relaciji iscrtava okvir za shvaćanje društvenog aktiviranja modernističkih ideja u praksi ideologijskog društvenog projekta, odnosno pokušava se razjasniti interpretacijski horizont dizajna kao jednog segmenta općeg projekta industrijske modernizacije.

U svojoj studiji dajete opis i analizu ideologijskog za č aravanja zbilje koje provodi globalizacija, odnosno nudite dekonstrukciju samog dekonstrukcijskog postupka postmoderne, kao svoj doprinos nastanku alternative neoliberalnoj ideologiji kapitalizma.

A jasno je također da je među njima moglo biti i religioznih ateista koji su svojim ponašanjem religioznu dimenziju pretvorili u religijsku ateizaciju s predznakom ideologijskog božanstva.

Danas, naizgled paradoksalni obrat, na brodu koji je svojevremeno služio promociji i međunarodnoj identifikaciji jednoga ideologijskog sustava, postavljena umjetnička izložba koja se takvim sustavima suprotstavljala, nosi u sebi zapravo spoznajnu kvalitetu.

I premda je kritika bajke kao veoma destruktivnog civilizirajućeg procesa koji nas reducira na stereotipe danas već obilato prihvaćena na nizu katedri za obrazovanje mladih učiteljica i učitelja, premda je također objavljena pozamašna pedagoška i književnoteorijska literatura na temu ideologijskog nasilja Perraultove redakcije bajki (čije kopije danas još uvijek možete kupiti za 10 kuna u svakom trgovačkom centru), naše kazališne institucije toga evidentno, namjerno, programatski nisu svjesne.

Spomenute sinteze, uostalom, ne pretendiraju na ikakvu cjelovitost, nego više na živahno ocrtavanje op ć edruštvenoga, idejnog, ideologijskog, kulturnog i književnog konteksta u kojem se u pojedinom razdoblju širi ili steže pjesni č ka scena i prema kojem se pojedini opusi vrlo razli č ito suodnose.

Zbog svega toga u drugom svesku, koji je i ina č e znatno opsežniji, podebljava se udjel sintetskih tekstova u kojima Bošnjak s jedne strane ocrtava primjerice razlogaško i kvorumaško razdoblje, ali se, razumljivo, osobito usredoto č uje na severovsku mutaciju (post) avangarde u postmoderni kulturni nomadizam i prevlast ozna č itelja, na pitanjaški antilogocentrizam i dekonstruiranje totalitarnoga ideologijskog konteksta te na raznovrsne eksperimentalne i konceptualne hrvatske poetske prakse poput letrizma, konkretizma, vizualne poezije.