Posebno na pocetku kada se ima pozitivna prica i kad sve izgleda idilicno i bajno.

sto reci... nekad osjecam da je zivot tako proklet.. doslovce... ne mozemo ocekivati da je to poput laganog koracanja po crvenom tepihu i sve ti se cini idilicno.. bas kao pogled kroz ruzicaste naocale... idila... totalno savrsenstvo.. postoji li savrsensto uistinu ili je to jedna obicna, isprazna rijec koja postoji cisto da bi se samo izgovarala a ne prevodila u stvarnost?? znali su mi govoriti da tezim savrsenstvu.. da pokusavam poboljsat ono u cemu nisam dobra i dovedem to do boljitka, do nekog napretka, dok prakticki ne postane zaista savrseno.. bez mane... ali je li to moguce?? koliko sam puta naletjela na ljude koji su mi izgledali da imaju jednostavno sve.. izgled, posao, ono sto zele, partnera, karakter, uspjesni su.. i doimaju se sretnjima.. ali u tome me uvijek nesto kopkalo.. ne vjerujem u savrsenstvo.. mislim da sve na svijetu ima manu... nesto sto nedostaje.. nema covjeka koji ima sve... moze imati sav novac svijeta, ali je li on psihicki sretna osoba? mozda, ali pretpostavimo da ne.. onda taj novac nema nikakav smisao... idila u kojoj zivi, sa je svakom obicnog smrtnika.. svi bi mi htjeli imati komotan zivot, potstai popularni, imati ono sto ugledamo, sto zelimo, dobijemo sto nam se prohtije... ali neznamo kako je biti takva osoba... mislim da svatko od nas ima viziju savrsenog muskarca ili zene.. ja ju osobno imam... uf crna kosa, zelene ili plave oci, punije usnice... dooobrooo građeno tijelo.. jake ruke... pravilnih zubi i lijepog osmijeha.. dobar i iskren... posten.. pametan... ne znam zasto uvijek naletim na nekog sasvim suprotnog... takav netko ne postoji... moze imat izgled koji ja trazim kod decka, ali ne vjerujem da bi karakterno bio ono sto zelim i trazim.. ili obrnuto.. zato volim male nesavrsenosti.. one mane koje osobu cine privlacnima.. ja osobno sam svijesna svojih nedostataka i pomirila sam se s njima.. hm, ajmo reci koliko toliko pomirila... ali prihvacam se takva kakva jesam.. nisam građe 90 - 60.90 jer nemam takve proporcije, mozda nemam pravilan nos ili kilazu kakvu bi mozda trebala imati.. neznam.. o sebi samoj ne mogu suditi... ali znam sve svoje mane.. sto imam, sto mi definitivno nije adut.. svijesna sam svih svojih sposobnosti.. znam sto mi ide losije, na cemu trebam raditi.. i zato volim one najteze stvari vjezbati.. jer ih neznam... i zelim ih poboljsati.. nisam savrsena niti se takvom smatram.. a niti cu ikada biti... i nije mi nimalo zao.. oni koji me vole i koji ce me voljeti nece gledati tu neku idealu vec ce cijeniti moje mane i vrline, prihvatiti me onakvu kakva jesam, a moj decko ce me prihvatiti sa svim mojim fizickim nesavrsenostima.. cijenit ce me takvu.. ne vjerujem u savrsenost... to ne postoji.. nedostizna je, a oni koji joj previse teze mogli i biti razocarani.. a i to utjece na samoga covjeka.. ne postoji savrsen covjek, posao ili zivot.. svakome nesto fali.. i toga moramo sami postati svijesni.. da bi i nama samima bilo jednostavnije i da bi prihvacali stvari i situacije takvima kakve jesu doista... nesavrsene...

Sa tih 5 bodova mi smo sigurni kao drugoplasirani putnik u 2 ligi sc2cl i sve bi bilo idilicno da se tjedan prije protiv 7 x tima (ruskog) nije desila pizdarija.

Vjerovatno nećete biti iznenađeni kad vam kažem da ni ja nisam ima idilicno djetinstvo.

Podstanarstvo tako idilicno kako ga opisujes je meni nepoznato.

U teoriji je sve idilicno... dojila sam bebica 6 mjeseci i zapoceli smo dohranu.

Slika prije nekoliko sati nije izgledalo nimalo idilicno no ipak svi su zaboravili na jednu stvar, a to je da Hajduk nije simbol samo Splita vec i cijele Dalmacije kao i ostatka Hrvatske.

Ja sam zivjela u samom centru Osijeka, idilicno malo dvoriste u kojem je stanovalo pet stanara.

No, da ne bi bilo idilicno, nekim nejasnim razlogom u ovom uredjenju uopce nije saniran krov, kao da kuca prestaje na svom vijencu.

Povodom prepucavanja Kain-Pelsel, kojim se idilicno zabavlja istarski citalac, mozda bi se mogao prevesti na domaci jezik jednom kratkom recenicom: " Sudar interesnih sfera izmedju Marcanskog veleposjednika i zastupnika glavnog pretendenta na Brioni Rivieru " Molim citaoce Regionalexpressa da me u tome isprave ako me ponovno zateknu u krivim prosudbama.

danas ne bijase nikakvih posebnih dogadaja danas je bilo bas ' ' danas ' ' onaj od onih lijepih dana koji su idilicno lijepi:) lijepi zato kaj sunce sja i pticice pjevaju i mjau se setka sa svojim psecim podanikom zuckom...:) ali mjau ipak sada ima potrebu nesto natipkati jer je potrebno blog freshati danas mjaulinka nije isla van jer joj se nije dalo i jer je zakljucila da bi bas i mogla ostati at home mjau je cijeli dan ljencarila i vucala se okolo i sad je glavica malo boli: (ali to ce prestati:) i jednu je stvar danas mjau zakljucila: crveni porsche ili jaguar ili mercedes (zakaj ja jos nisam vidjela crveni mercedes? - ili jesam?) ili ficek: - p plus mjau si izvrsno odgovaraju:) ludilo:) mjau sad ide papati jednu finu chocolat od rize... zapravo ide mirisati jer savrseno mirisi-zapravo za jedenje cokolade postoji ritual: 1. odmota se iz omota i usput se obrati paznja na suskanje celofana... 2. okrene se na pravi stranu 3. sad se intenzivno gleda da okice upiju svu ljepotu 4. onda se prinese nosu i mirisi.... 5. mirisi se koju minutu... (coko riki od rize ima savrsen miris) 6. uzme se kockica, stavi u usta i polako topi...... njam, njam:) to je kao vino-prije nego se popije, trebas koju minutu mirisati... joj, a najbolje je jest tj lizati rastopljenu cokoladu.... i to opet u autu dok se stoji u guzvi:) evo nacina da se guzva i vrucine iskoriste:) ali ovo se treba probati... cokoladu se stavi na sunce, malo se priceka dok se rastopi i onda se lize....:) i nema boljeg.... hi hi:) dobro, ovo je trebao biti kratak post i koji usput receno uopce nema veze s naslovom jer su meni tijekom pisanja pale ideje za chocolat....:) kissssssssss ssssssssssss ssssssssssss ssssssssssss for everyone from mjau: - vodimo ljubav, a ne rat:)

Zar nisi i sama rekla da se jednom " proglasila trudnom " i da je sin vec tada planirao okupirati vas dom i pretvoriti ih i u njihovo gnijezdo, te da je on na sve gledao idilicno.

Ja prije svega o demokraciji ne mislim tako idilicno da bih je odvojio od kapitalizma.

Sve je bilo idilicno do danas...

Vidim da mi je posljednji protestni post u kojem sam se okomio na vodstvo Bloga izbrisan (slava Orwelu) pa je sad opet sve idilicno kao i prije... uvijek smo si bili super, ne?

Sve je bilo idilicno, uglavnom smo nas dvojica kupovali, a sve pizde iz ulice (sto bi Adrian reko kvarta) citale, a znalo se desit da i pizde koji put kupe roman te nam daju.

ja sam svog decka isto upoznala preko iskrice...:) super je ta stvar... upoznala hrpu ljudi, dosta mi je njih sad frendova i tako... s njim sam u pocetku bila samo frendica, iako mi se svidao od prvog trenutka kad sam ga vidjela... i on je to znao... s vremenom smo postali malo vise, a na kraju i zavrsili skupa u vezi...:) sve je to bilo jako idilicno dok... dok u meni nije proradila moja bujna masta... odnosno, ljubomora... nisam ja njega nista ispitivala ni to, ali sam samu sebe kopkala razno raznim pitanjima zasto je on ipak ostao na iskrici, a nije ni promijenio ono da ima curu i slicno... i tako odlucila sam i ja ostati... do onda kad me to stvarno pocelo smetati... jednom sam ga pitala zasto je jos tamo, a on je rekao da nikad ne znas koja moze naletit: mad: sta da mu velim na to? bila sam sigurna da je to kraj veze, ali ipak smo ostali skupa, a on se izbrisao s iskrice... ne znam sto bi da se ponovno prijavi, ali vjerovatno bi to jako brzo saznala... prevario me je 2 puta (GLUPAČA sto oprostih)... i ni jedna nije bila s iskrice..:) nakon toga imali smo jaaaaaaaaaaaaaaaaaaaako dug razgovor i sve smo rijesili... uglavnom, moj savjet ti je da mu jednostavno kazes to sto te muci... velis, gle sorry, znam da sam ti oprostila i sve, ali mene ipak kopka to sto si ti bio tamo... reci mi razlog da mozemo krenuti dalje, jer ja ovako vise ne mogu... muci me i nemrem prec preko toga... oprostila ti jesam, a sad te molim za razlog... ako mislim da nesto ne stima u vezi, reci i budemo to rijesili, ali nemoj mi raditi takve stvari meni iza leda...:) ajde, good luck... i javi ishod: top:

Tijekom te moje ljubavi, nije sve medutim išlo idilicno. 1991.

I tako idilicno do situacije kada 2006. g.

Nadalje, napisao sam i da je skretanje na ovakve teme nakon rezultata izbora sada posve logicno i ocekivano, posebice od strane onih koji su simpatizirali pobjedu onih koji su izgubili, a nisu simpatizirali pobjedu onih koji su pobijedili, pa je privremeno idilicno ozracje ozbiljnih nadanja da ce se nesto oko smjene vlasti dogoditi zamijenilo uobicajeno propitkivanje o uzrocima naseg jada.

... sve je to lipo i idilicno..... ali koji racku imaju prazne tribine na maxiruglu??

No, ako mislite da cu sad opisati jedno idilicno obiteljsko okupljanje uz bogatu trpezu i sjecanje na to kako smo mi nekad bili mali i balavi, a oni nas svemu ucili - onda se se prevarili.

Na prvi pogled sve izgleda idilicno.

Vidi se koliko je Zemlja jedno idilicno mjesto.

Vidim da se vracamo na stari obicaj da jedan pametuje i prodaje pamet svima, ima odgovore na sve i dokaze o svemu.Lipo je bilo juce na portalu niko nije iskaka sve idilicno i nu danas opet po starom gadosti i lupetanja.

Izgledalo je idilicno al moja pomisao bila je " seri se, ne pusim vise ".

A sad da vas malo sokiram, u ovo idilicno vrijeme, ponavljam i jednu svoju manje idilicnu stvarnu bozicnu pricu (od 7.10 o. g.):

Ja sam u startu postavila pravila igre... ovo sto imam, nije idilicno ali prave idile nigdje nema, ali je uhodano i sigurno.... tko nam garantira da i nasi muzevi ovako ne lupaju svoje glave, tko garantira, da i oni nisu imali ovakve situacije tj. da nas vec do sada nisu prevarili???

No upravo je to draz Irana: za razliku od arapskih susjeda veci dio drzave ima sva cetiri godinja doba i veci dio godine izgleda idilicno...

Stvarno je idilicno kaj misli da je glup i ne samo da nije nista primijetio nego mu je to trajno stanje, a bojim se da ne mogu razumjet takvo razmisljanje...