Međutim, dogodit će se opet čudo, kao u vremenima svih progona Crkve, na kompostištu akvarijanskog budućeg svijeta niknut će nova polja Kristove pšenice, o kojoj je pjevao Sv. Ignacije Antiohijski, pišući rimskim kršćanima da im ni slučajno ne bi palo na pamet da spriječe njegovo mučeništvo i tako mu onemoguće skori susret s Kristom mučeničko svjedočanstvo

Ignacije Antiohijski duboko će izreći da je euharistija« lijek besmrtnosti », ono što nam već u ovom životu daje predokus budućega i garantira besmrtnost.

(1) Sv. Ignacije Antiohijski, mučenik (76. 107.), posuđuje više rečenica iz Matejeva i Ivanova evanđelja, te kršćane koji su se prepirali o tekstu evanđelja, upozorava na tradiciju.

Sv. Ignacije Antiohijski je govorio kako je euharistija lijek besmrtnosti i predujam uskrsnuća rekao je nadbiskup, podsjetivši na Pavlovu riječ Solunjanima da nije važno znati vrijeme Kristova dolaska, nego živjeti kao djeca svjetla i ne pripadati tami.

Odaslao je u naš smrtni svijet " lijek besmrtnosti " (Ignacije Antiohijski) svojega Sina Isusa Krista.

Sveti Ignacije Antiohijski osuđen je na smrt bacanjem zvjerima godine 107. Obraća se pismom Crkvi u Rimu u koiem ističe svoju žudnju susresti se s Kristom preko mučeništva. (Sv. Ignacije bio je učenik sv. Ivana i sv. Pavla).

To je hrana nepropadljivosti, ona je« lijek besmrtnosti, hrana neraspadljivosti », kako nam to svjedoči Ignacije Antiohijski.

Njihovu želju da budu pravi Kristovi učenici to jest da slijede svoga Učitelja sve do smrti jasno izražava sv. Ignacije Antiohijski u svojoj poslanici Efežanima: Premda su me i okovali zbog Krista Isusa, ipak nisam savršen u njemu.

Katolička je svaka partikularna Crkva (tj. biskupija i eparhija), načinjena od zajednice kršćanskih vjernika u zajedništvu vjere i sakramenata sa svojim biskupom zaređenim u apostolskome nasljedstvu te s Rimskom Crkvom, koja »predsjeda u ljubavi« (sveti Ignacije Antiohijski).

Sv. Ignacije Antiohijski je rekao Među svim vrstama dostojanstva, najuzvišenije dostojanstvo ima svećenik.

Sveti Ignacije Antiohijski tu je istinu izrazio tako da je kršćane opisao kao ' one koji su došli do nove nade ', te ih je predstavljao kao one koji žive ' u skladu s nedjeljom ' - iuxta dominicam viventes« (SCa 72).

A tu su, pišem napamet kojih se sjećam: Ignacije Antiohijski, Ivan Zlatousti, Augustin, Jeronim, Grgur Veliki, Justin.

Napomenuvši da je u voljenom sirijskom narodu sve više izbjeglica i prognanika, Papa je podsjetio da je sveti Ignacije Antiohijski tražio od kršćana u Rimu da se u svojoj molitvi spomenu Crkve u Siriji...

Vjera apostola dalje se prenosi u Crkvi iz naraštaja u naraštaj, pod vodstvom Petrove službe koja " predsjeda predvodeći u ljubavi " (Ignacije Antiohijski).

Spis Didahe opominje kršćane: »Kada se okupljate u dan Gospodnji, lomite kruh i dajte hvalu, a prije toga ispovjedite svoje prijestupe da bi vaša žrtva bila čista.« Ignacije Antiohijski izdvaja kršćane od židovskog svetkovanja subote, ističući da »oni koji žive u novoj nadi ne slave više subotu, nego žive po danu Gospodnjem«.

I Crkva je zajednica ljubavi, kako ju naziva veà ¦ sv. Ignacije Antiohijski (117).  ivi iz ljubavi koju joj Bog daje po sakramentima, hrani se ljubavlju na à istim izvorima božanskog života, širi ljubav u svijetu.

Sv. Ignacije Antiohijski u svojim poslanicama jasno daje do znanja protudoketsku svijest.

Takvi su trenuci na tragu Isusove molitve u Getsemanskome vrtu ili molitve mučenika prije mučeništva (naprimjer sv. Stjepan, sv. Ignacije Antiohijski), čime se još jedanput podcrtava obilježje pojedinačnoga držanja«, dok bi iz svega rečenoga trebalo biti jasno da čovjek pred Bogom ulazi u molitvu klanjanja i spontano pada na koljena, da bi se u zajednici i općinstvu svetih - znači i sa Blaženom Djevicom Marijom i svim svecima - dakle, u Crkvi, osjetio »pridignutim spašenikom i slavljenikom«.

Sto se tice filozofije, vec je Ignacije Antiohijski rekao da je filozofija vazna, a Origen je u Aleksandriji i sam poucavao Platona, matematiku, retoriku itd.

Na upravo rečenome temelje se teološki pokušaji da se od križa Isusa Krista podvrgne novom tumačenju pojam Boga i pojam Njegove nepromjenjivosti, da bi se jače istaknulo biblijsko shvaćanje o Bogu povijesti i o povijesti trojstvenoga Boga. [ 3 ] Ti pokušaji imaju snažna uporišta i u patrističkoj teologiji koja je govorila o« Nevidljivom, Neshvatljivom, Netrpnom, koji je radi nas postao sposoban za trpljenje »(Ignacije Antiohijski); o« Božjem Sinu koji je umro », o« Deus mortuus »i« Deus crucifixus »(Tertulijan); o Sinu koji, da nije od vječnosti imao sažaljenja s našom bijedom, ne bi postao čovjekom i ne bi se dao razapeti; o Ocu koji nije jednostavno« impassibilis »nego« patitur aliquid caritatis »(Origen). [ 4 ]

Imućniji daju svoj prilog u granicama svojih mogućnosti, svatko koliko hoće; biskup zatim ta sredstva koristi za pružanje pomoći siročadi, udovicama i onima koji su se zbog svoje bolesti ili zbog drugih razloga našli u potrebi, poput zatvorenika i stranaca. (12) Veliki kršćanski pisac Tertulijan (nakon 220.) pripovijeda kako je skrb kršćana za sve koji su se nalazili u potrebi pobuđivala divljenje pogana. (13) A kada Ignacije Antiohijski (oko 117.) opisuje Crkvu kao onu koja »prednjači u ljubavi (agape)«, (14) može se reći kako on tom definicijom želi na neki način izraziti i konkretno karitativno djelovanje.

Sveci i imendani ovog tjedna: Ponedjeljak sv. Terezija Avilska; Utorak: sv. Marija Margareta Alacoque, Srijeda: sv. Ignacije Antiohijski; Četvrtak sv. Luka, evanđelist; Prošle nedjelje smo za nabavu Električnog klavira i podija za dječji zbor i zbor mladih skupili

Osim toga, uz Bibliju postoje još i mnogi drugi spisi crkvenih otaca (neki su od njih bili izravni učenici apostola) koji govore da kršćani svetkuju nedjelju, dan Gospodinov (kad je Isus uskrsnuo), a ne subotu: Didahe (str. 14, 70. n. e.), Barnaba (Pisma Barnabe 15,6 - 8; 74. n. e.), Ignacije Antiohijski (Pisma Magnežanima, str. 8, 110 n. e.), Justin Mučenik (Prva obrana, str. 67, 155. n. e.), Tertulijan (Odgovor Židovima, str. 2, 203. n. e.), Origen (Komentar Ivanova evanđelja 2,28, 229. n. e.) Viktorin (Stvaranje svijeta, 300. n. e.), Euzebije Cezarejski (Povijest Crkve 1,4.8, 312. n. e.), Atanazije (O suboti i obrezanju, str. 3, 345. n. e.) i mnogi drugi.

I Sv. Ignacije Antiohijski je za sebe govorio da je zrno koje će biti samljeveno, da bi tako prorekao svoju mučeničku smrt.

Sv. Ignacije Antiohijski: Svaki se okov zloće raskinu Zasjala je Zvijezda na nebu, sjajnija od svih drugih zvijezda, njegovo je svjetlo neizrecivo, njegova novina zadivljujuća.

dolaze do spoznaje nove nade, ne svetkujući više subotu, već Dan Gospodnji, dan u koji se naš život preporodio njegovom smrću ' ' (Ignacije Antiohijski, Poslanica Magnežanima, 8, 107. god.)

Zanimljivo je rekao Ignacije Antiohijski: " Tamo gdje je Krist, tamo je Katolička Crkva. "

On je poštivao načelo: " Ništa bez Petra " I ono što će ga kasnije sveti Ignacije Antiohijski oblikovati ovako: " Ništa bez biskupa " Velik si, Pavle, u svojim misijskim putovanjima, u svojoj apostolskoj revnosti, u neutrudivu zalaganju, u mukama i smrti, koje si za Gospodina podnio, no velik si i u poštivanju hijerarhijskih vrednota

Bit će to na korist ne samo Crkvi, koja će time biti odlučno upravljena prema budućnosti, nego također i građanskome društvu.// Sveti Ignacije Antiohijski uči da je Crkva ondje gdje je i biskup (Poslanica Smirnjanima, VIII, 2)

(sv. Ignacije Antiohijski 2, Poslanica Smirnjanima, 106. god.)