Od njih na Balkanu vodi podrijeklo ikavska štokavština.

Dakle, shto se zapadnoga naricsja ticse (mladja ikavska shtokavica), ono je u biti podlogom postojecheg standarda (bolje recseno: tribalo je biti, nije uzeta ikavica).

Ikavska kajkavština je dosad najmanje proučeni tip ikavaca, a obuhvaća 1/4 Hrvata kajkavaca koji uz kaj izgovaraju ikavski glas.

U sklopu otvorenja članice Udruge Ivana Perkovca i Udruge Drinčani prezentirale su proces izrade tradicionalnih ukrasa od krep papira: kinč-rože, lustera, posvitka.., a kako se popiva ikavska rič prisutnima su dočarali članovi KUD-a Mihovil Krušlin.

Kajkavski donjosutlanski (ikavski) dijalekt poseban je dijalekt koji čini vrlo specifičan hrvatski dijalektni idiom kajkavska ikavica, odnosno ikavska kajkavština, a danas se u Zagrebačkoj županiji govori u predjelu Save i Sutle uz slovensku granicu, u općinama Brdovec, Marija Gorica, Pušća i u južnom dijelu općine Dubravica, no jezikoslovci su svojedobno otkrili i njegovu prisutnost sa samoborske obale Save, na području Bregane.

Ispadala im je i pokoja ikavska riječ; s ikire i priko dobro se sjećam.

Nabrojimo na kraju rukopise Hasanaginice, koji su nam poznati: Fortisov original, zatim Splitski rukopis (Karamanov rukopis iz Papalićeve ostavštine što ga je Luka Zore poslao Francu Miklošiću i u njega je ostao; on je ikavski i pun čakavizama), narodna pjesma iz Splita (varijanta koju Karaman objavljuje u dubrovačkome Slovincu 1882), Vukova redakcija, objavljena 1814. u Maloj prostonarodnoj slavenskoserbskoj pjesmarici koju je Vuk potpuno poštokavio (preko te Vukove redakcije, u tom izmijenjenom obliku, ušla je Hasanaginica u našu baštinu), Meštrovićeva verzija, koju je kipar čuo u djetinjstvu u zavičaju kod Drniša (ona ima jezičnih i sadržajnih razlika od Fortisova teksta, što je i shvatljivo s obzirom na područje i stotinu godina što ih dijeli) i, konačno, Šipanska verzija, ijekavsko-ikavska, koju je zabilježio Matija Murko po kazivanju Pavle Kuvelić na otoku Šipanu.

Naprotiv su zbog srbohrvatskog jedinstva štokavaca u Jugoslaviji, kroz 20. stoljeće zamalo sva ikavska glasila donedavno bila ugašena.

Sva je Dalmatinska zagora ikavska novoštokavska.

Ikavska čakavština je najpoznatiji tip primorskih i otočnih ikavaca koji obuhvaća većinu ili 3/4 Hrvata čakavaca.

Zanimljivo je spomenuti da se č esto pored latini č nog otiska hrvatske rije č i iz hrvatskoga tadašnjeg jezi č nog (štokavskog) standarda nalazi i latinicom otisnuta ikavska (dakle č akavska) ina č ica te rije č i.

Ikavska je skupina nosila više razlikovnih svojstava od zapadne ekavske (panonske) i iztočne ekavske (moravske): dvojaki oblik zaminice što (čь, čьto) i dvojaki izgovor starih skupova skj (šć/št) i zgj (žđ/žd).

Tako se razpalo jedinstveno područje koje je u davnini naselila ikavska skupina plemena.

Naša čakavica i dalmatinska čakavica se razlikuje kao dan i noć - naša čakavica je ekavska i više bježi ka talijanskom, dok je dalmatinska čakavica ikavska i bježi ka Zagori.

Čakavica je ikavska, a postoji i štokavska ikavica kojom je govorilo najviše Hrvata, ipak je uzeta ijekavica jer je to u principu neznatna razlika, a ijekavski govor je bio u dijelu Hercegovine, Crnoj gori i Dubrovniku.

Kajkavskom ikavicom služi se danas stanovništvo tridesetak sela brdovečkog, marijagoričkog i pušćanskog kraja, a ikavska rič se čuje i u rubnim dijelovima općine Dubravica.

Nu, ne zaboravimo da je većina Hrvata izvorno ikavska (većina štokavaca i većina čakavaca), te da je bilo u 19. st. dosta grintanja protiv Gaja, Mažuranića comp. zbog odabira jekavice.

Ikavska rič u prostoru Turističke zajednice

Njihova će ikavska zapadna štokavština pod dubrovačkim utjecajem dobivati sve više ijekavsko obilježje.

Ili bi i Njemcima trebalo revidirati dvotočno u, npr. 2. podloga - novoshtokavsko ikavsko naricsje (zapadna ikavska shtokavica), A da je to bilo zaokružiti na ekavicu? 3. ĕ > i posvemno je (samo tri iznimke, u kojima je ĕ > ie: pri -: prie - [ prichi: priechi ], - tic: - tiec [ naticati shto: natiecati se u csemu ], ni -: nie - [ nigdi: niegdi ], jer ima vrlo mnogo pojavnica u kojima bi posvemna promina ĕ > i smanjila razlikovnost jezika), 4. stare glasovne skupine " skj " i " zgj " > " shch " (šć) i " zsdj " (žđ) [ shchakavica, shcheta, mozsdjani ] Moga bi i uvest onaj glas koji fali između ž i z, i š i s. 5. stare glasovne skupine " tj " i " dj " > " tj " (ć) i " dj " (đ) [ na pr. " medjash " a ne " mejash ", " gospodja " a ne " gospoja " ] 6. pravopis je tvorbeni (1. sudac > sudca, csastan > csastna; 2. obkoliti opkoliti, odtada otada, sgrada zgrada, rastla rasla; junak > junacstvo [ izg. junashtvo ]...) 7....

Ikavska imenica sime situira je u štokavski govorni idiom, u jezičnu domaju ove žive i živodajne kratke pučke lirske pjesme, hrvatske pučke haiku poezije.

Uglavnom je sva Dalmatinska zagora novoštokavska ikavska, no ikavci su novoštokavci mjestimice (npr. oko Šibenika) prodrli do mora ili su jako izmijenili postojeću čakavštinu.

U korpus hrvatske književnosti ulaze i sjeverozapadna, kajkavska Hrvatske i Bosna, štokavsko/šćakavsko ijekavska i ikavska, te, posebno zanimljiva pojava, tronarječna književnost i leksikografska djelatnost nastala na području Pokuplja i Ozlja.

Dakle, u Sjevernoj Dalmaciji i Lici srpska sela su odreda ijekavska, a hrvatska ikavska.

4. razdoblje - ikavska i ijekavska novoštokavština kao jedini pismeni jezik na jugoistočnom kompleksu u 2. polovici XVIII. stoljeća i u prvim desetljećima XIX. stoljeća, početci standardizacije u tome jeziku i jačanje njegova utjecaja na sjeverozapadni kompleks; relativno brz iako nedovoljno širok proces standardizacije kajkavskoga pismenog jezika i njegova (orto) grafijska stabilizacija; nestanak čakavske pismenosti; pobjeda latinice na jugoistočnom kompleksu, uz svjesne napore za pojednostavljenje i izjednačenje grafije u novoštokavskome jeziku; jačanje veza među kompleksima; širenje funkcionalnog potencijala i polivalentnosti obaju hrvatskih iznadregionalnih pismenih jezika u procesu standardizacije, uz slabljenje ili stagnaciju čisto beletrističkih funkcija i uz jačanje napora za uklanjanje jezično kritičnih točaka (razmjerno bogata gramatičarska i leksikografska djelatnost, iznadregionalno usmjerena)

Smrika je ikavska realizacija od smreka.

Ipak, zna i prepoznaje i naša kajkavska, čakavska, ikavska i ina narječja.

Glede refleksa jata bila je preženo ikavska na zapadu i u sredini, a jekavska na istočnome dijelu.

Važno je naglasiti da je današnja Bosna i Hercegovina zapadno od rijeka Bosne i Neretve potkraj srednjega vijeka bila ikavska, na sjeveru ščakavska, na jugu štakavska; istok je bio jekavski, na sjeveru šćakavski, na jugu štakavski

U Bihaću je upravao najzanimljivije to što je ono novoštokavska ikavska enklava među jekavcima (pravoslavcima)