- Simpozij koji organiziramo u povodu dvjestote obljetnice Ilirskih pokrajina podsjeća nas na duge veze koje još od Karla Velikoga postoje između naše obale i Francuske.

Francuska vlast bila je i tijekom Ilirskih pokrajina ovdje okupacijska, ali ta okupacija je bila puno plemenitija od nekih drugih, jer Francuzima treba zahvaliti za prodor prosvjetiteljskih ideja, gradnju prvih cesta, prvih zdravstvenih ustanova, prvih škola na narodnom jeziku, kazao je akademik Šanjek i podsjetio na Napoleonov proglas u kojemu je car kazao kako želi biti kao otac, a hrvatskom narodu i hrvatskim prostorima želi napredak.

Godine 1913. postavljen je u Trstu za vojnog tumača kod generala Junota, guvernera Ilirskih pokrajina, zatim bi premješten u Veronu, sudjelovao u ratnim operacijama, bio odlikovan i postao kapetan 1814. Padom Napoleona, zagovara princa Eugfna de Beauharnaisa i grofa Lavala Nugenta, prelazi u činu kapetana u austrijsku vojsku.

Najvažnija je njegova uloga kao generalnoga guvernera Ilirskih pokrajina, a ta uloga loše je istražena i poznata u Francuskoj jer Ilirske pokrajine, odnosno južna Hrvatska i Slovenija nisu dio francuskoga nacionalnog bića, a povijest je do danas još uvijek u biti nacionalna povijest.

Generalni intendant Ilirskih pokrajina pisao iz Ljubljane 1. srpnja 1812. ministru carske blagajne u Pariz.

U pismu je pisao o teškome stanju financija Ilirskih pokrajina.

Prvim organizacijskim dekretom od 25. prosinca 1809. u sastav Ilirskih Pokrajina ulaze austrijski Lienz i Sillian, te dijelovi Hrvatske koji su se do tada nalazili u sastavu Napoleonovog Kraljevstva Italije (kao posljedica mira u Bratislavi, sklopljenog između Francuske i Austrije 26. XII.1805.), tj. nekadašnja mletačka Istra, Dalmacija s otocima, Boka kotorska i područje Dubrovačke Republike ukinute 1808. Ilirske Pokrajine uređene su tada u deset intendanci (upravnih područja).

Dekret od 15. IV.1811. određuje (čl. 249 - 250) da francuske zakone treba prevesti na različite jezike koji se koriste u Ilirskim pokrajinama, te da se isti tamo primjenjuju od 1. siječnja 1812. Sjedište središnje vlasti Ilirskih Pokrajina bilo je u Ljubljani na čelu s glavnim guvernerom, koji je bio i vojni povjerenik te je obavljao nadzor nad cijelom administracijom i izdavao je opće propise u obliku odluka.

Sve ovo smo iznijeli da bismo istaknuli da je Bertrand, kad je 9. travnja 1811. imenovan generalnim guvernerom Ilirskih pokrajina, bio čovjek s iskustvom u vojsci i baš u inženjerijskim poslovima, građenju utvrda, mostova i sl., a k tome i čovjek osobitog Napoleonova povjerenja, njegov bliski suradnik i osoba kojoj je Napoleon povjeravao najvažnije poslove.

Kao generalni guverner Ilirskih pokrajina Bertrand je naslijedio maršala Augustea FrĂŠdĂŠrica⠀ Louisa Viessea Marmonta, vojvodu od Dubrovnika.

U doba vlasti cara i kralja Franje II. pritisak snažno centralizirane vlasti na sve narode unutar Habsburške Monarhije potakao je buđenje narodnih pokreta koji su kao svoj uzor imali Francusku revoluciju, a u hrvatskim i slovenskim krajevima također i iskustvo Ilirskih pokrajina pod francuskom vlašću.

Od Marije Terezije do Ilirskih pokrajina

Zbog određenih drž. interesa sustavno ih je počeo ukidati austr. car Josip II. 1785., a nastavio Napoleon (odluka Kraljevine Italije od 26. V. 1807. i Uprave Ilirskih pokrajina od 15. IV.1811).

Tako je osnivanje Trgovačkog suda u Rijeci bilo predviđeno carskim dekretom o organizaciji Ilirskih pokrajina od 15. travnja daleke 1811. godine.

Tek 15. travnja 1811. donesen je dekret o uređenju Ilirskih pokrajina.

Vladi Ilirskih pokrajina (le gouvernement general des provinces d ' Illyrie) stajali su na čelu pored generalnoga guvernera (upravitelja), još i generalni intendant financija i povjerenik za pravosuđe (le commissaire de justice).

Nekadašnja mletačka Dalmacija, Dubrovnik i Boka kotorska ujedinjene su u jedinstvenu pokrajinu Dalmaciju, koja je podređene izravno Beču, a ostatak francuskih Ilirskih pokrajina postao je zasebna Kraljevina Ilirija koja je postojala do 1820. godine.

Francuzi su za svoje kratke vladavine nastojali povezati Istru s Ljubljanom, tada gl. gradom Ilirskih pokrajina, pa su, prvi nakon Rimljana počeli osposobljavati ceste.

General Betrand kao guverner Ilirskih pokrajina

Kod prikaza djelatnosti generala Bertranda kao generalnoga guvernera Ilirskih pokrajina vidi se da su te pokrajine bile najvažnije pitanje tadašnje Francuske koja je u Iliriji nastojala zaobići englesko brodovlje što je francuskoj trgovini zapriječilo put u Ameriku i na Istok.

Svoj su oslonac pripadnici Horvatsko-vugerske stranke našli u seljačkom plemstvu iz Turopolja koje se bojalo centralne austrijske vlasti i oporezivanja plemstva, što je bilo utemeljeno na iskustvu Ilirskih pokrajina.

Napoleonova cesta, zaobišavši Opuzen, prošla je 1808. godine u blizini Metkovića, a u travnju 1811., reorganizacijom Ilirskih pokrajina, gradić je postao po prvi put u svojoj povijesti općinsko središte.

Imenovat će se savjet Ilirskih pokrajina kojemu će predsjedavati generalni guverner.

Druga skulptura, odnosno spomen-obilježje je " granični kamen " koji se nalazi na južnoj strani starog Savskog mosta, na mjestu gdje je bila granica Ilirskih pokrajina u doba Napoleona.

Umro je 17. ožujka 1846. godine. 1852. U Veneciji je umro francuski vojskovođa Napoleonov maršal Marmont, vrhovni zapovjednik Ilirskih pokrajina.

Za franc. vlasti dio je Ilirskih pokrajina, a zatim je ponovno pod austr. upravom.

U pozdravnom obraćanju sudionicima u povodu početka zadarskog dijela Skupa, rektor prof. dr. sc. Ante Uglešić kazao je da mu je osobita čast i zadovoljstvo zaželjeti dobrodošlicu na Sveučilište u Zadru sudionicima stručnog skupa koji se organizira u povodu dvjestote obljetnice Ilirskih pokrajina.

Još je tu krevet na kojem je spavao taj Napoleonov maršal i general, vojni zapovjednik Dalmacije, koji je nakon 1809. postao glavnim guvernerom Ilirskih pokrajina.

Francuska vlast namjeravala je unaprijediti gospodarstvo Ilirskih pokrajina pa tako u Napoleonovu arhivu nalazimo spis pod naslovom Note pour S.

Sifilis se širio osobito poslije 1800, kad su počeli ratovi, pa je autor preporučao osnivanje lazareta za oko 2500 bolesnika od sifilisa.58 Međutim, francusko ministarstvo manufaktura i trgovine, odjel za trgovinu, razradio je i plan suvremene organizacije zdravstva i podastro ga Napoleonu 2. prosinca 1812.59 Ovo ministarstvo molilo je Napoleona da u državnom proračunu predvidi i novac za zdravstvo Ilirskih pokrajina da bi se tamo moglo osnovati suvremeno zdravstvo što je utoliko važnije jer one imaju prometnih veza s Bosnom, Carigradom, Smirnom, Solunom, Odesom odakle mogu doći zaraze.