Na tržištu postoje dva oblika intrauterinog uloška - nehormonski i hormonski uređaj.

Iako porast upotrebe intrauterinog uloška nije značajan, zainteresiranost konstantno raste.

Ovi rezultati u skladu su s posljednjom randomiziranom placebo kontroliranom studijom objavljenom u the American Journal of Obstetrics and Gynecology koja je pokazala da liječenje naproksenom također nije moglo smanjiti krvarenje ili spotting nakon postavljanja intrauterinog uloška (spirale) s LNG.

Sljedeća 4 uzroka moguće je detektirati dodatnim dijagnostičkim testovima (hematološke, biokemijske i analize hormona, te po potrebi i druge metode dijagnostičke obrade); termin vanjski odnosi se na vanjske, utjecaje okoline, tj. one koji ne proizlaze iz procesa u organizmu (npr. izloženost steroidnim hormonima iz dodataka prehrani i slično, posljedice imanja intrauterinog uloška, spirale i drugo).

Postavljanje intrauterinog uloška radi se od 3. do 5. dana menstrualnog ciklusa (ovisno o obilnosti krvarenja).

U svrhu zaštite od začeća ili regulacije obilnih krvarenja, ovisno o odabiru intrauterinog uloška.

Nakon općeg i ginekološkog pregleda te prethodnog Papanicolau nalaza (kod žena na oralnim kontraceptivima kontrola težine i tlaka svakih 6 mjeseci te jetrene probe, AST, ALT i druge pretrage prema potrebi; postavljanje intrauterinog uloška i kontrola nakon prve slijedeće menstruacije, za 1 - 3 te 6 mjeseci; upute o korištenju dijafragme, 2 - 3 puta kontrola da li žena dobro postavlja dijafragmu).

Prednost intrauterinog uloška jest ta da jednom kada vam ga ginekolog stavi, o kontracepciji ne morate razmišljati idućih 5 godina.

Stvaranje priraslica kao posljedica kirurških zahvata na jajovodima ili u zdjelici također povećava mogućnost razvoja rizičnih faktora za pojavu izvanmaternične trudnoće.Korisnice intrauterinog uloška, tzv. spirale, trebale bi biti upoznate s činjenicom da ona smanjuje rizik za trudnoću u maternici za 99,5 posto, a za trudnoću izvan maternice - u jajovodu za 95 posto.

U sedamdesetima je upotreba intrauterinog uloška značajno pala jer se povezivao s upalnim procesima i neplodnošću te je povučen s tržišta.

Terapija se propisuje ukoliko je broj bakterija 10/5 ili veći, postoje klinički znakovi upale ili se žena priprema za neki intrauterini zahvat - aplikacija intrauterinog uloška, kiretaža, hysteroskopija ili za neku od metoda potpomognute oplodnje.

Ponekad vaginalno krvarenje u (post) menopauzalnih žena može biti i posljedica genitalnih upala, ozljeda genitalnih organa, hormonskog incidenta, zaostalog intrauterinog uloška (ne dešava se tako rijetko da žene zaborave da imaju spiralu) i drugo, što se onda dijagnosticira i liječi kako je u prethodnim tekstovima napisano.

Nakon rođenja prvoga djeteta ženama s dijabetesom preporučuje se stavljanje intrauterinog uloška.

U ovom slučaju postoji indikacija za aplikaciju " Mirene ", tj. intrauterinog uloška koji ima lokalni hormonski učinak na sluznicu maternice te se krvarenja odmah iza aplikacije znatno smanjuju.

Interesantna je i nova kombinacija intrauterinog uloška s lng i korištenje kožnih naljepaka estrogena.

Za žene koje su rađale, obično je prihvatljiva kontracepcijska metoda - ugradnja intrauterinog uloška-spirale.

Primjena bakarnog T-intrauterinog uloška za hitnu kontracepciju započela je kasnih sedamdesetih, ali nije zaživjela usprkos svojoj visokoj djelotvornosti, uglavnom zbog organizacijskih i tehničkih razloga vezanih uz složenost postavljanja intrauterinog uloška, pa je Yuzpe ostala glavna metoda hitne kontracepcije, sve do objave rezultata usporedne studije s čistim levonorgestrelom.

Postojanje stranog tijela (intrauterinog uloška) umnogome doprinosi učestalosti genitalnih infekcija, te se u slučaju njihova recidiva i posebno, nakon identifikacije uzročnika upale savjetuje ekstrakcija IUDa i provođenje energične antibiotske terapije prema antibiogramu.

Do njih može doći tijekom spolnih odnosa (ne samo nasilnih nego i dobrovoljnih), uslijed postavljanja npr. tampona u rodnicu ili intrauterinog uloška, spirale, ili stavljanja nekog drugog stranog tijela u rodnicu, kod pada, prilikom vožnje biciklom itd.

Najčešće nuspojave klasičnog intrauterinog uloška (" spirale ") su produžena i obilna menstruacijska krvarenja, pojava intermenstruacijskih krvarenja te povećana mogućnost proširenja infekcije iz rodnice i cerviksa prema jajovodima i jajnicima.

d) uvođenje intrauterinog uloška uz preduvjete prethodne edukacije, obavljanje kontrolnog pregleda l, 3 i 6 mjeseci poslije uvođenja, te zatim jednom godišnje.

Prije uvođenja intrauterinog uloška obavezno je uzeti bris ili evidentirati nalaz brisa po Papanicoalauu

Fertilna sposbnost nakon uklanjanja intrauterinog uloška nije smanjena.

U konačnici posebno je izdvojena grupa od 50 nositeljica IUD-a redovito kontroliranih u polikliničkoj ambulanti bolnice, za koje su postojali točni podaci o duljini nošenja intrauterinog uloška.

Podatke o tipu intrauterinog uloška nismo imali, te u ovom prikazu nedostaju.

Nakon rođenja prvoga djeteta ženama s dijabetesom se preporučuje primjena intrauterinog uloška (spirale).

Neki ga praktičari koriste za omekšivanje cerviksa nerotkinja, a prije insercije intrauterinog uloška (IUD).

Rezultati našeg istraživanja jasno pokazuju veću učestalost aktinomicesa u kori snica intrauterinog uloška (17 %) i sukladni su rezultatima objavljenim u literaturi.

Potencijalni rizični čimbenici mogli bi biti kiretaža, endometritis, korištenje intrauterinog uloška, prethodni carski rez i ablacija endometrija.

Didier Sicard potvrđuje da je on« u pravu »,« u strogo patofiziološkom smislu pojma ».« Isto se može primijeniti i na stavljanje intrauterinog uloška koji sprječava implantaciju, a ne fertilizaciju », dodaje Sicard.