Korištenjem IUD-a isključena je nepravilnost u primjeni od strane korisnica.

Ciljevi postupnika Ciljevi postupnika su razraditi preporuke za sigurno i učinkovito postavljanje IUD-a na osnovi medicinski utemeljenih dokaza.

Također određuje postupak prije i nakon umetanja IUD-a.

Fertilna sposobnost nakon odstranjivanja IUD-a nije smanjena.

Ukupa broj komplikacija vezanih uz inserciju IUD-a iznosio je 21,8 % u misoprostol skupini, dok je u placebo grupi bio 19,1 %.

Narušavanje ove barijere za vrijeme poroda, pobačaja, menstruacije ili kod umetanja ili uklanjanja IUD-a može imati za posljedicu uzlazno širenje infekcije prema maternici, pa i s ishodom zdjelične upalne bolesti (engl. ' pelvic inflammatory disease ' - PID).

Ako je dokazana infekcija, odgađa se postavljanje IUD-a do izlječenja.

Medicinski utemeljni dokazi daju liječniku i pacijentu sigurnost da će se poštujući postupnik, ispoštovati uvjeti za postavljanje i uklanjanje IUD-a, učiniti pretrage koje se preporučuju prije postavljanja i tijekom uporabe, te slijediti oblike i intervale nadzora u korisnica IUD-a.

U uporabi su dvije vrste IUD-a: IUD koji sadržavaju bakar (Cu-IUD) i IUD koji otpuštaju hormone - levonorgestrel (LNG-IUD).

Palpiranjem ovih niti utvrđuje se postojanje IUD-a, njihovim hvatanjem i povlačenjem omogućeno jednostavno uklanjanje IUD-a.

U časopisu Human Reproduction objavljen je zanimljiv rad na tu temu; naime autori su proveli dvostruko slijepu, multicentričnu, randomiziranu studiju među pacijenticama koje su zahtijevale ugradnju IUD-a.

Nadalje, takva vrsta upale nije indikacija za vađenje IUD-a, spirale.

Učestalost upotrebe intrauterinih uložaka mijenjala se tijekom vremena, opadajući od 18.4 % 1982. do 2.8 % 2002., da bi potom rasla do 7.7 % 2010. s pojavom hormonskih IUD-a.

Bilo bi poželjno da se provede kombinacija peroralne i lokalne terapije (tablete u kombinaciji s vaginaletama) neposredno nakon vađenja IUD-a, te da se po mogućnosti IUD pošalje na mikrobakteriološku analizu.

U konačnici posebno je izdvojena grupa od 50 nositeljica IUD-a redovito kontroliranih u polikliničkoj ambulanti bolnice, za koje su postojali točni podaci o duljini nošenja intrauterinog uloška.

Po tom kriteriju one su podijeljene u tri skupine: do 3 godine, od 3 5 godina i više od 5 godina nošenja, u očekivanju da se produljenjem nošenja IUD-a poveća i pojavnost aktinomicesa u razmazima.

Od toga broja 597 su žene nositeljice IUD-a različite generativne dobi i pariteta.

Zaključak Pojavnost aktinomicesa u genitalnom traktu žena bez IUD-a je rijetka i iznosi 0,44 %.

Aktinomices se asimptomatski javlja i u žena bez IUD-a, posve je neškodljiv, kao dio normalne vaginalne flore.

Ipak, neosporno je da se aktinomices češće nalazi u žena nositeljica IUD-a u kojih češće izaziva različite oblike aktinomikozne upale: kolpitis i endometritis.

Tablica 1. Pojavnost aktinomikoze u cervikalnim obriscima žena korisnica IUD-a i onih bez IUD

Nakon ispravnoga probira žena za stavljanje IUD-a, trebao bi slijediti klinički, citološki, ultrazvučni pregled, mikrobiološka obrada i razgovor o djelovanju IUD-a, o mogućim neželjenim nuspojavama uporabe te o potrebi redovite kontrole.

Infekcije se većinom javljaju tijekom prva tri tjedna nakon postavljanja IUD-a.

Ne postoji jasan stav o profilaktičkom davanju antibiotika pri stavljanju ili zamjeni IUD-a.

Zaključak Na temelju pregleda literaturnih navoda i rezultata navedenog istraživanja provedenog u Hrvatskoj možemo zaključiti da je primjena IUD-a mogući rizični čimbenik za razvoj infekcije.

Zahvaljujući sve dužoj primjeni IUD-a, uočeno je da se infekcije razvijaju i kasnije.

Iz toga proizlazi da, umjesto skupoga profilaktičkog davanja antibiotika i posljedičnoga razvoja rezistencije bakterija na antibiotike, treba obratiti više pažnje na probir žena za stavljanje IUD-a (one koje imaju manji rizik od spolno prenosivih bolesti: životna dob iznad 25 godina, imaju jednoga partnera) te na provođenje ispravnoga postupka prilikom postavljanja uloška kako bi se spriječila infekcija.

To zahtijeva veću pažnju u kontroli sastava uložaka, postupka postavljanja uloška te bolje razumijevanje patogeneze infekcija nastalih kao posljedica primjene IUD-a.

Tijekom postavljanja ili zamjene IUD-a postoji rizik da mikroorganizmi, prisutni u rodnici i kanalu vrata maternice, budu uneseni u šupljinu maternice.

Zbog toga je potrebno, pri stavljanju IUD-a, odstraniti sluz i prisutne bakterije s rodničnoga dijela vrata maternice.