Ništa nije moglo potaknuti nijednu srpsku intiligenciju, pa čak ni onu naprednu i komunističku (koja u ono vrijeme, barem službeno i formalno, nije bila ni nacionalna, a još manje nacionalistička), da barem duhovno-politički počne spremati i srpski narod za konačno otrežnjenje i osobođenje od onoga strahovitoga, primitivnoga i primitivističkoga, emocionalnoga, sasvim i irealnoga i iracionalnoga pobjedničko-imperijalističkoga, oduševljenja i uvjerenja, da srpska SABLJA sve riješava, sve opravdava, sve uvjerava i sve pobjeđuje.

To žensko« Ja », nije, meðutim, bilo izraz sentimentalnoga (« iracionalnoga ») subjekta koji nije u stanju zauzeti distancu od osobnoga doživljaja.

On »ne stavlja vjeru u prostor iracionalnoga, već početak i smisao pripisuje stvaralačkom Umu, koji se u raspetome Bogu objavio kao ljubav i koji nas poziva da kročimo putem ' traženja Boga ' (»quaerere Deum«).

Čovjek je u svojoj biti znatiželjno biće i zanima ga odgovor na pitanje: »Zašto?« U nesigurnim životnim, društvenim, sigurnosnim i gospodarskim uvjetima on pokušava pronaći uzroke nezadovoljavajućega stanja u zoni iracionalnoga, pogotovo u zoni zavjere mističnih i moćnih sila i krugova, bili oni političke, financijske, obavještajne ili neke druge prirode.

No, poseban je problem prepoznati radi li se o normalnoj reakciji, ili je ona posljedicom nekoga našeg iracionalnoga vjerovanja.

Ironično raskrinkavajući te mitove pisac ih stavlja u kontekst iracionalnoga kaosa što je zavladao ruskim društvom i pomalo tarantinovskim potezom uokviruje izobličenu sliku društva u kojem se olako ubija čak i zabunom, a sprega mafije i društva uzdiže se do grotesknih razmjera pokazujući kako jedino kriminal ne poznaje granice i sisteme.

Otkrivajući u njima prvenstveno i prostore simboličkoga u kojemu se prepoznaje slojevitost pods vjesnoga i zagonetnog, iracionalnoga i tajanstvenog, Đurdena Zaluški tim sastavnicama produbljuje svoj izraz.

Mediala je na toj dijalektici racionalnoga i iracionalnoga stvarala i nastojala stvoriti umjetni č ka djela.

Spajanje svakodnevice i fantastike, svakodnevice i demonologije, aktiviranje iracionalnoga u trivijalnoj, dohvatnoj stvarnosti to su mehanizmi koji rade u Gogoljevoj prozi.

Sve u svemu, želim reći kako objašnjenjem iracionalnoga ne izlazeći van okvira iracionalnog ne iscrpljuju se alternativni načini tumačenja stvari, pošto je probleme sasvim moguće postaviti unutar okvira prenošenja diskurzivnih pretpostavki načelom kulturne kontigencije, aposteriornog izumljenja tradicije te psihoanalitičkih mehanizama razrađenih u posljednjih stotinjak godina.

Vesna se osjećala krivom zbog iracionalnoga vjerovanja da zbog majke sve mora izdržati.

Mogu je, eventualno, i obrazložiti, iako je ona, kao što se može pretpostaviti, više u domeni emocija i iracionalnoga, nego razboritog razmišljanja.

Ljudi svašta smatraju kreativnim, ali regularno paradoksalna istina je da racionalno nastaje iz iracionalnoga... racionalizirati možeš samo nešto što si percipirao kao iracionalno.

Došlo je vrijeme u kojem bismo trebali njegovati razum i razbijati strah od iracionalnoga.

2. ili je zbog nekoga iracionalnoga straha?

Nagrađena Oscarom za najboji film, R. je vrhunsko i najuspjelije ostvarenje specifične vrste filmova koji nastavljaju tradiciju tzv. gotičkih horora, s ugroženim junakinjama u osamljenim prostorima, dok vezivanjem iracionalnoga za naslovni lik mrtve žene najavljuje kasnije redateljeve razrade takva motiva u Vrtoglavici i Psihu.

A upravo su praznina, osamljenost i tjeskoba stanja kojima se Tranströmer bavi u svojim stihovima; njegove rije č i istražuju, razotkrivaju i na površinu izvla č e najranjivije predjele duše i uma č ovjeka koji, iako zarobljen u sferi iracionalnoga, neprestano traga za epifanijom koja bi opravdala njegovo postojanje.

Teme tjeskobne egzistencije, smisla i iracionalnoga povezane s č estim poniranjima u stanje izme đ u budnosti i sna, svjesnog i nesvjesnog neodoljivo podsje ć aju na stvaralaštvo još jednoga velikana švedske umjetnosti, redatelja Ingmara Bergmana, kod kojega upravo takve teme prevladavaju u filmovima poput Sedmog pe č ata, Divljih jagoda ili Vrijeme vuka.

Petre da smo bar Francuzi koji su odvojili crkvu od države prije više od 200 godina, imali bi prosvjećenije i sekularnije društvo.. a ovako dobivamo još jedno mjesto, doduše arhitektonski dobro upeglano, gdje će se i dalje slušati nebulozni govor iracionalnoga mita i vjerovati u aspsurdno (Tertulijan).

Stoga ta religija nije bila religija poput religija sastavljenih od iracionalnoga, nego je radije komunicirala s filozofijom koja je u okviru ljudskih mogućnosti, išla putem Logosa, predstavljajući se kao prava filozofija.

Nietzsche), odnosno o njihovim izvedenicama, uvijek je riječ o legitimiranju iracionalnoga, odnosno o zagovaranju svjesnoga rušenja racionalnoga temelja cjelokupne zapadne civilizacije, točnije o urušavanju cjelokupnoga dosadašnjega morala.

Vjera nije stvar racija, racionalno tu ne pomaže nimalo, valja se bacili na polje iracionalnoga, a baba Franca ne voli hodati iracionalnim poljima politike.

I baš kad se učini da bi to, usprkos nekadašnjoj srpskoj provali iracionalnoga " duha palanke ", ipak moglo biti, pojavi se netko tko sva takva naivna hrvatska očekivanja vrati u realnost.

Žrtve iracionalnoga rata su i dvojica muškaraca, katolik Liam i protestant Kenny, koji se poznaju od djetinjstva i koje je vjera podijelila u dva različita tabora.

Postoji i stručni termin ovoga iracionalnoga straha - triskedekafobija što se može opisati kao bolestan strah od broja trinaest, a što se svodi na izbjegavanje svega i svačega što ima bilo kakve veze sa spomenutim brojem.

Nije li ona zahtjev za logičkom operacionalizacijom nečega bitno iracionalnoga?

Oni koji smatraju da znanost nagriza i potkopava vjeru te da će razvoj znanosti dovesti do besmislenosti vjere, a onda i njezina ukidanja kao nečega iracionalnoga, razuma nedostojnoga, fanatičnoga i nazadnoga zvali bi se »pravi znanstvenici«.

Ma kaže da je u tim trenucima morao pobijediti i samoga sebe, odnosno neke svoje karakterne osobine, kako bi mogao igrati kao veliki igrač. Uvijek je postojala određena doza straha, racionalnoga ili iracionalnoga, da ćemo biti uhvaćeni, kaže. Ja sam onaj tip osobe koja ne voli da netko na nju viče, tako da bez obzira na postojanje mogućnosti da vam casino nanese fizičku bol, uvijek je prisutan taj nekakav strah.

Sa svojim aromatskim izlikama on nastupa kao prirodni i sastavni dio jednoga savršeno iracionalnoga sustava, u kojem pojedinci liječeći svoje psihološke komplekse uz značajnu dozu sprdnje godinama mogu nesmetano ucjenjivati cijelu naciju.

Fokusirajući se na mali, ni po čemu specifičan ruralni prostor rodne Reke, na banalnom i neherojskom uzorku vlastite egzistencije - prepričavajući intimne doživljaje, sjećanja i preokupacije, koncentrirajući se na motiv obitelji, doma, prostora i vremena odrastanja - Molnar i dalje uporno, sa za recepciju jednako zahtjevnim uracima i sjajnim rezultatima, uspijeva ispričati mnogo toga od općeg značenja, preispitati važnost kontekstualnog, primarnog i sekundarnog značenja, pretresti odnos posebnoga i općega, osobnoga i javnoga, racionalnoga i iracionalnoga, banalnoga i umjetničkog..., a u konačnici podastrijeti komentar o sudbini umjetnosti i njezinoj recepciji u našoj civilizaciji.