Pisaća mašina koju sam rabio ionako nije mogla napraviti više od jedne kvalitetne kopije, a to da pomoću indigo-papira odmah ispisujem i kopiju palo mi je na pamet tek na posljednjoj trećini romana.

Ma gotovo sam ponosan na sebe kojom brzinom ispisujem ovaj comp tekst.

Nema što ne moramo platiti i ne znam ni znanje svih skraćenica na silnim uplatnicama, iliti virmanima, koje prvo kada počne mjesec, ispisujem.

12.47 sati Pa vidiš, dok sada glumim da spavam i ovo ispisujem na mob. 13.18 sati E nisam na tren glumio da spavam nego sam zbilja mrvu ' ubija oko '.

@analiza... u trenucima nutarnjih previranja, obuzeta sjetom za prohujalim vremenom prolutah mojim davnim tekstovima... komentari koji su se tada redali su melem, eliksir za dušu... promijenila sam ime bloga... dinajina sjećanja... i sada shvatih da je to dobro... sjećanja, ti nježni čuvari na vratima trenutka danas liječe i smiruju moju dušu... pronalazim neke skoro zaboravljene uradke i odjevam ih u novo ruho... ispisujem ih obogaćena novim spoznajama... novim iskustvima... sretna sam jer osjećam da svi događaji u zadnjih par godina nisu ostavili trag gorčine u meni... ponosna sam da se u moju svijest nije ugnjezdila mržnja... da nemam potrebu ranjavanja ili vrijeđanja drugih... sve što se izdogađalo prerađujem u sebi, tražeći u sebi demone koji su rovarili mojim vremenom... uspavati kerbera, pripitomiti gladnog vuka u sebi, ušutkati njegovo zavijanje je proces koji se događa lepršanjem neurona, poetski nazvanim leptirićima u mozgu... poslije nutarnjeg mrtvila, poslije nastajanja entropije, poslije zavaravanja samog sebe svojim samosažaljenjem divno je oćutitilahor nove spoznaje, oćutiti titraje svilenkastih krila je ushićenje u metaverzumu uma... oni oplođuju cvjetove svijesti, prenose sjeme cijelom svjesnošću i doprinose osobnom rastu... rađanje jedne, ne bolje, nego drugačije sebe...

I da će ljubav ispunjavati bijelinu međuredova koje ispisujem, e to sanjam.

I tako u svoj strci ispisujem retke, pomalo povirim u blogosferu nebi li pronasla zaostatke i uhvatila vas bioritam koji je sada nakon pomicanja sata razlike citavih deset sati:)).. Ovdje sam.. procitam u neke kasne sate i pokusavam odgovoriti svima ili barem ostaviti pozdrav iz sparne australske noci.. ne zamjerite mi ako se cini da vas zapostavljam.. znajte da sam tu negdje iako se cini jako daleko:)))

Ovo što sada slijedi potakla me jedna blogerica s komentarom na postu ispod ovoga pa će možda kada pročita današnji post shvatiti da pišem bratu koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći i svjesna sam da riječi koje njemu ispisujem javno on nikada pročitati neće, ali on je iako ga više nema u mojoj blizini i zato na takav način s njim komuniciram s njim jer on me jedini razumije.

Ispisujem task board, a znatiželjnici se okupljaju i dobacuju.

- Da, ja ispisujem emociju svog života, ne i događaje same.

Budući da nemam dovoljno svojih riječi za obilježavanje tog dana, ispisujem ovaj meni dragi psalam, koji me često nadahnjuje u životnim teškoćama.)

Slika u tradicionalnom autobiografskom smislu kao slika-uspomena daje Carlu Spitteleru pravo da za svoja Sjećanja iz djetinjstva (1914), čija je veza sa stvarnošću poricana zbog toga što se ta sjećanja odnose na vrlo rano razdoblje njegova djetinjstva, kaže kako ona sadrže Âťčistu objektivnu stvarnostÂŤ. 36 Poetizaciju autobiografske građe usporedivu s oba prethodna naslova uz površinski snažno partikularizirajuću izražajnu formu ostvaruje Theodor DĂ ubler sa svojim Autobiografskim fragmentima (1915) i to izjednačavanjem autobiografskoga Ja s Âťlirskim JaÂŤ koje realnost u smislu spoznavanja bitnoga shvaća kroz nijekanje subjektivne perspektive, transcendiranje površinske stvarnosti i koncentriranje na stvarnu bit. ÂťJa ispisujem povijest svojega života onakvom kakva ona jest, a ne onakvom kakvu sam je ja doživioÂŤ (DĂ ubler 1915, str. 32 f.).

Tebi ne lažem, istinom se ispisujem.

Slijedeći njihov ritam, svakom grafikom ispisujem hommage jednom zanemarenom stupnju.

Glupost ispisujem iz svog života.. forever.. o. k. osim možda u nekim situacijama kad mi malo zdrave gluposti ustreba.. čisto u strategijske svrhe dobivanja onoga što želim;)

12.47 sati Ma znakić, sigurni znakić je i ovo što s lakoćom ispisujem ove tekstiće.

Jos jedan dan svom kraju ide, ispisujem jos jednu stranicu, osluskujem tisinu svojih misli.U ovo zimsko vece sjetih se proljeca... njegovog mirisa, toplih dana i njeznih noci.Predivnog modrog neba a svaka zvijezda sjajnija.

Evo reći ću vam i to, danas je srijeda, 6.10.2010. Sati je 20.13. Palcem desne ruke, plešući po mobu, ovo ispisujem pa ću si to poslati MMS-om na e-mail.

da li je vrijeme da okrenem novu stranicu? razmišljam o tome, no mislim da ipak neću, barem ne tako skoro. imam jedno poglavlje u tijeku; svakoga dana, svakoga trenutka ispisujem redak po redak, stranicu po stranicu.. i ne vidim kraj, barem ne u bližoj budućnosti. kakva velika riječ, pojam. budućnost. kakva je? znatiželjna sam, no nisam sigurna želim li znati. hoću li biti tamo gdje želim biti, hoću li raditi ono što želim raditi? hoću li ostvariti želje i snove, hoću li biti ostvarena u svakom aspektu svoga djelovanja? je saux non pas... ne sumnjam u to.. samo je pitanje vremena. a netko je rekao, otpjevao... we have all the time in the world......

sretan mi rođendan prstom ispisujem slova tvog imena na zamagljenom prozorskom oknu gluho je doba noći borovi stražare (u obližnjoj šumi pucketaju grančice; nešto se miče) sretan mi rođendan možda će noćas konačno moja vlastita krv poškropiti snježnu bjelinu moje posteljine sretan mi rođendan možda ću noćas napokon pronaći onu davnu izgubljenu sebe drhtavu promrzlu sjenu što stoji pred kućnim pragom i čeka umotana u sjajni papir sretan mi rođendan možda noćas netko kreće na dalek put prema meni vođen zvijezdama?... možda odumre ova samoća možda iščezne ova hladnoća možda... sretan mi rođendan (još jednom) ti si opet zaboravio

Osim ovih redaka koje upravo ispisujem nisam zapisao ni riječi.

Jako su mi traženi artikli, jer obično na njima ispisujem datume, imena ili neke druge simbolične po narudžbi detalje.

Kad čitam knjigu, ispisujem neke stvari, odn. misli, odn. rečenice koje mi zapnu za oko, ili mi se čine bitne..:

Toliko toga ispisujem svakodnevno u prostorima tišine između naših duša, a tebe kao da ne dotiče.

Je li ovo dovoljno fair? ", osjecam to kao moralni imperativ, pa ispisujem slijedeci affidavit:

Nisam oklijevao: " Čujte, možda bi me mogli znati pod nadimkom Babl. Svakodnevno ispisujem blog u kojem Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu. " I nakon toga iznesem svoj problem.

Držeći preuzetnom i pomisao na sastavljanje Tadićeva životopisa, a prepisivanje enciklopedijske biografije neprimjerenim, kao valjani izbor ispisujem bilješku.

Ovako: djelatnik sam na neodređeno vrijeme već 8 godina u istoj firmi, privatnoj naravno, na početku nas je bilo 7 - 8, danas nas ima 130, radim terenski posao i to ponekad i po 15 sati na dan, znao sam imati i po 283 radna sata u mj, prvo pitanje: kao terenski komercijalist imam li pravo na putne troškove, naime ispisujem putni nalog svaki dan, a lovu valjda diže direktor, automobil je službeni i gorivo plaća firma, drugo pitanje: nikakav kolektivni ugovor nije napisan, pa godišnji odmor određuje sam direktor prema financijskim mogućnostima, naime prošlo ljeto smo dobili kolektivni godišnji tri tjedna, jer... " financijski je neisplativo " dati nam još jedan tjedan, radim i subotom i nedjeljom, a na plaći nema nikakvih dodataka za taj rad, prije nekih godinu i pol poslao sam napisani elaborat direktoru kao svoj prijedlog o poboljšanju poslovanja, na osnovu kojeg je povećana produktivnost oko 40 % na razini godine, naravno tu sam ispao glupan jer to nisam znao pravilno inkasirati u svoju korist, svjestan sam da tu više ništa ne mogu napraviti, no napravio sam istu stvar, vjerujući u usmeni dogovor u kojem mi je direktor obećao novo radno mjesto sa novim postotkom i fiksnim dijelom plaće u zajedničkom razgovoru sa kolegom koji je skupa samnom i osmislio projekt koji sada ide na evropsku razinu i prema izračunu donosi zaista ogromnu zaradu jer se radi o proizvodu koji ovog trenutka nema nitko u europi, no uspjeli su me ponovno izigrati jer sam ostao bez novog ugovora, kolega ga je dobio, sad mi zaista popuštaju živci, najprije molim savjet, kako riješiti situaciju, postoji li ikakva pravna mogućnost da zaštitim svoju ideju i što mogu napraviti obzirom na usmeno obećanje direktora?

Meni ovako nikakvom, ostavio je nepovrijeđen sustav pisanja, i time mi omogućio pristup web prostoru dok ležim u krevetu, i tek s neznatnim naporom ispisujem na mob što mi padne na pamet.

Baš gledam s kojom lakoćom ispisujem ovaj tekst na mobu.