Prve nijanse boje tekst dobija već na početku kad u jednoj od dvadeset i dvije kratke priče (poglavlja) doznajemo da je djevojčici Sophiji umrla majka (autorica je " Knjigu o ljetu " napisala 1972. godine, neposredno nakon što joj je umrla majka) i ta će odsutnost dati tonalitet ostatku rukopisa, no bez patetike, bez nametljive boli i žalovanja, već bojom, ozbiljnošću razgovora dvije ženske osobe, uvažavanjem koje baka ima prema svojoj unuci, oscilacijama u njihovu odnosu, bakinoj nemoći koja u jednom prizoru jedva hoda, pridržava se štapom i ustaje, a u drugom puže s unukom kroz zelenilo, leži u travi i smišlja priče i neprestanom ispreplitanju njihovih (snažnih) uloga čuvarice i čuvane, djeteta i majke, učitelja i učiteljice.