mrzim kada nešto kažem i za par dana to prekršim. u prošlom postu sam rekla da se nikada nemojte posvađati ili urijediti nekoga, a kaj je najbolje ja to stalno radim. i to tak mrzim, mrzim sebe, svoje ponašanje, svoj odnos prema drugima... ali niš ne radim namjerno, jebem ti to sve ljuta sam ko pas i najrađe bi od muke skoćila kroz prozor i mrzim kaj uopće pomišljam na to, a znam kak mi je bilo kada me skoro auto pokupio. mrzim kada govorim stvari zbog kojih požalim... i tak je sve koma... ne vjerujem kak mogu uvrijedit nekoga i to fkt jako, ne vjeujem i ne kužim zakaj se uvijek istresam na nedužnoj osobi??

ovo mi je postalo terapija... muka mi je kad moram gnjavit prijatelje i poznanike svojim pizdarijama, pa se tu istresam, ionako me nitko ne zna: D: D

Ljut sam, pa svoje frustracije istresam ovdje.

Možda većinu stvari, uglavnom, ne mislim i ne doživljavam tako, no sad, u ljutnji, istresam trenutne emocije.

Neću lagati da ove stvari pišem isključivo radi drugih, misli koje ovdje istresam obično stižu kao hitna pomoć meni.

Lako se uznemirim i istresam na ljude oko sebe.

O onom što je tada napisano, ja piskaram već danima po ovom blogu.Rekli bi neki da se istresam i liječim živce... ne ja samo zapisujem kako se to radi u Lijepoj našoj - a jednoga dana od ovoga svega budem napisala i knjigu

naravno, to ja malo istresam svoju ljutnju i svoju konfuziju. pojašnjavam si i olakšavam odluku. da je lako, nije. a veliku ulogu da je tome tako igraju upravo ovakve " savjetodavne službe ", naše glupo nasljeđe i odgoj gdje su nam babe još uvijek sjedile doma i lupetale loncima, dok su se djedovi švalerisali i očekivali doma svoje šlape, večeru i novine točno u 19:00.

Previše je iskorištavam i previše se istresam na nju.

Mislite da je poželjno da opet ovdje istresam jad i tmurno raspoloženje?

Puno postavljam pitanja zašto - oprosti, istresam muku... Vidim da ni tebi nije lako, a ni svima ostalima... Jedva čekam pauzu u prvenstvu, nadam se da Slovenac barem nešto zna, inače još jedna propala sezona...

Drugi dio pepeljare istresam zbog voditeljice nam Ane koja mi je dala papir s imenima ekipa prošli put (a bogme i ovaj, i to na samom početku kviza, da kasnije ne bi bilo prekasno), pa sam ga ja uspio negdje posijati.

Istresam ih na papir i presavijam ga.

Još mi je kurac u tebi, još tvrd, ležim na tebi i istresam iz njega zadnje mlaziće sjemena.

Uzbuđenje me ne molaje, zebnja i neizvjesnost u meni su, ali - ne želim nikoga time zamarati, kupim u sebi, no, srećom, postoji i ovaj virtalni svijet u kojem slobodno pišem i istresam svoju dušu, a čitajući komentare ćutim vaše razumijevanje što mi je itekako potrebno, itekako drago

jučer na poslu naporan dan, dosadilo mi je uporno objašnjavati nekome nešto x puta na n-tu potenciju (a znam da apriori odbija da shvati iako bi uz malčice napora i mogao). zrak smrdi - padat će govna... ko kakva razmažena ženskica odlučih trenutni čemer i jad utopiti u nekoj kupovini isprobavam odjelo iz ogledala zamrljanom ružem za usne (slatko moje narcisoidno, oblekica ti je dobro stajala, zar ne) i sladoledom od čokolade (mamin anđelčić) gledao me neki čudan lik u plavom odjelu s bijelim crtama. pljunuti mafiozo (da bar - nebih trebao 4 slipa amerikana za pišljivi komad krpice i još na pruge) iz vremena Al Capone-a. navečer odlazim na kolodvor. vraća se Ona iz popodnevne šihte. četvrti dan na poslu. dan D 4. izgleda umorno. sjetih se svoga prvog dana na poslu. prošao portu, okrenuo se, pogledao u civilizaciju iza sebe kao da mi je zadnji put. pasmater, od danas tako narednih 40 i kusur godina. odlazimo na pizzu (djeluje mi nešto manja nego zadnji put. optička varka - proširili su lokal). šutljiva je (nedostaje mi njeno brbljanje o svemu i svačemu - bem ti poso) zaspala je vrlo brzo, na trosjedu pored upaljenog tv-a, prekrivena šarenom dekom iz koje je provirivala bosa noga, glave naslonjene na jastuk boje pistacija, simpatično razbarušene kose i neke čudne igre svjetla i sjene na licu. ima li išta ljepše od djevojke koja spava? stojim na balkonu 9 kata i promatram uličnu svjetiljku u parku preko puta. neki se mrak pomiče u mraku ispod svjetla prošeta lijepi ženski primjerak homo sapiensa kamo je krenula? o čemu razmišlja? od kuda ide? zašto je tu, baš sad? koliko puno pitanja i koliko malo odgovora u tih nekoliko osvjetljenih sekundi? upravo kao život - kratko svjetlo između dvije tame - one prije rođenja i one nakon smrti (za one što vjeruju u neuništivost materije - kratki tren stvarnosti između dvije vječnosti) - što radiš sam na balkonu? - probudila se što radim? razmišljam zar je to neka radnja? gledam u što, koga? - pušim rekao sam - spavaj, sve je u redu... gasim posljednju cigaretu iskradam se iz njenog stana kao noćna sjena pred zoru lijepa je kad spava - Moja Svjetlost U Tmini (MSUT) dolazim doma vadim iz smeća opuške, istresam duhan u wc-papir, palim cigaretnu uradak i puštam balaševićem " d - mol " - kombinacija koja rastura (oprez - ne radite to kod kuće)

Sad, kad je to i znanstveno dokazano, evo istresam to iz sebe.

Marko Marković: Superevolucija Na dan izvedbe akcije tisuće sakupljenih boca i limenki obilježenih naljepnicom s natpisom SUPEREVOLUCIJA donosim u velikim vrećama za smeće i istresam ispred zgrade Hrvatskog Sabora na Markovom trgu u Zagrebu tijekom radnog vremena hrvatskih saborskih zastupnika i članova Vlade. Siniša Labrović: Protest, akcija u kojoj je umjetnik s megafonom u ruci predvodio grupu demonstranata, koji su nosili bijele zastave i transparente na kojima ništa nije pisalo.

- Najgora je da sam sklona srždbi, ali ne istresam se na druge ljude...

Ulazim u stan, u hodniku stoji plava kanta za stari papir: pola sadržaja sandučića odmah istresam u nju (samo da koji račun ne pošaljem u reciklažu).

Otvaram srce, govorim tajne, istresam svu buđ i gnjoj iz sebe, tu pred strancem u gumenom čamčiću pod starim vrbama, u šašu ispod zvjezdanog svoda, mala, nemoćna, na rubu

Besramno istresam teleće kože po neopisivo bijelom rublju što se suši na prvom katu i mislim si, koji kurac, tko uopće više suši gaće na balkonu, dajte si ljudi kupite sušilicu.

Toso, razumem tvoj gnev, ja sam ga mrzeo u vreme dok je bio silan i dok nam je zagorcavao zivote... ali danas, kad je umro ko slepac u zatvoru i sahranjen u mraku ispod lipe... bezveze mi je da se istresam na njemu..

Izvlačim čamac na obalu, istresam ulov i odlažem mreže.

Na malene papiriće ispisujem sve ono što imam za reći svojim pokojnima i sebi samoj, istresam dušu, čekajući da sklizne i posljednja kapljica nakupljenog soca s njezina mekog dna.

Neprovjerenu i jednako nebuloznu hipotezu kao i sve ostale koje se vrte po medijima istresam ovdje jer me kao dio ljudske mase zanima što se zaista dogodilo, a većina tumačenja su za moj ukus ili ubimemajko komplicirana ili dozlaboga dosadna

Nikola i ja stojimo ispred katedrale, ja mu istresam svoj jad zbog Vesninog ponašanja.

Ah, kad već radim neku polureviziju, ustvari istresam dušu više radi sebe same nego drugih, onda moram doktaknuti i svog "? " zadnjih godinu dana..

I onda dolazi Najbolja s posla, akupunkture, tečaja Phang Shueija ili neke druge idijotske aktivnosti na koju je otišla nakon posla a da me nije obavijestila, s nečim slatkim i slasnim čime se želi iskupiti za kašnjenje (uzalud, jer sam već proždrla pola cheesecakea), a ja se durim i istresam zlovolju na njoj..

Nekad jednostavno mislim da cu da poludim, toliko se toga nakupilo u meni, zao mi je samo sto se u nekim situacijama istresam na pogresnim ljudima.