Giunio, potvrđuje pretpostavku da je na ovim prostorima i prije ustanovljavanja kolonije Rimskog Carstva bilo italskih doseljenika organiziranih možda u konvent rimskih građana ili prethodeći municipij.

Prema epigrafičkim spomenicima znamo da je tijekom prvoga stoljeća prije Krista bio vrlo intezivan proces kolonizacije italskih doseljenika, posebice s područja Padske nizine i Veneta.

Romanski jezici (poznati i kao novolatinski jezici) podskupina su italskih jezika, posebno oni koji su se razvili iz dijalekata latinskog jezika, odnosno tzv. vulgarnog latinskog, latina vulgata, kojim su, nakon raspada Rimskog Carstva, govorili obični ljudi na prostoru današnje Italije, Portugala, Španjolske, Francuske i Rumunjske.

Predmeti opsidijana nađeni na prethistorijskim lokalitetima na sjeverozapadnom Balkanu prepoznaju se kao importi iz italskih dana.

Pretpostavlja se kako su taj blagdan Rimljani preuzeli od starih italskih plemena koji su ga obilježavali još iz neolitika.

Mogla bi se izvući jedna konstanta o naseljavanju s italskih strana: među doseljenicima nema seljaka.

Od spomenika iz rimskog razdoblja valja izdvojiti i kolekciju kamenih spomenika podrijetlom iz italskih područja - mramornih skulptura, reljefa, natpisa, spomenika dekorativnog sadržaja i sl., koji su u manjem izboru izloženi u ulaznom prostoru muzejske zgrade.

Prva je latinsko-faliskička skupina italskih jezika.

Govornici italskih jezika su Italici grupa indoeuropskih naroda koji su potkraj II. tisućljeća prije Krista naselili Italiju i u antičko doba bili glavni dio njezinog stanovništva.

Za razliku od etrušćanskih, grčkih, italskih i rimskih, amfore nađene u Crikvenici se označavaju kao " originalne jadranske ravnog dna - tip Crikvenica " Naziv žara (od tal. giara) koristi se za posudu posebna oblika od pečene gline, u kojoj se čuvao pepeo pokojnika.

Kr. sudjelovao u borbi italskih plemena protiv Rima, ali je na koncu ipak morao otvoriti svoja vrata rimskom generalu Sulli i njegovim veteranima.

Prema nekim se lingvistima u italsku granu ubraja izumrli venetski u sjeveroistočnoj Italiji, a prema drugima venetski je samostalna grana u indoeuropskoj porodici, odnosno prijelazni dijalekt između italskih i germanskih jezika.

Izgradnja hrama u helenističkoj maniri 183. godine daje samo naslutiti mogućnost trajnog prisustva takvih ljudi, što bi govorio i izostanak kulta Kapitola, Augusta, Rome i drugih tipično italskih kultova koje su ovdje zamijenili deificirani carevi iz kasnijih dinastija.

Od ovih potonjih posebno treba izdvojiti reprezentativnu kolekciju kamenih spomenika, mramornih skulptura, reljefa, natpisa, spomenika dekorativnog sadržaja i sl., koji su također nekoć pripadali Nugentovoj zbirci, a podrijetlom su iz različitih italskih područja, poglavito grada Minturna.

U VI V. st. pr. Kr. dolazili su u doticaj kako s Venetima na zapadu tako i sa stanovnicima istočnoalpskoga područja, a u njihovim su bogatijim grobovima razmjerno česti nalazi oslikanih keramičkih posuda s italskih obala Apeninskoga poluotoka (Apulija, Daunija), pa čak i iz Grčke.

Članak 12. Dan Grada Raba je 9. svibnja - DAN POBJEDE (DIES VICTORIAE) koji se slavi u spomen na obranu od opsade Italskih Normana 1075. godine, omogućenu uz pomoć rapskog zaštitnika Sv. Kristofora.

Na sinodi je sudjelovalo 15 italskih i 3 galska biskupa.

Zadnja iz serije italskih vaza jasno upozorava na to pitanje: Atena koja diže otkinutu glavu nad štit-zrcalo ima na svojemu egidu već narisanu malu Gorgoninu sliku.

U antici je taj motiv predstavljen kao ponavljanje jedne druge figurativne serije, prije toga već znane kod italskih keramičkih fresaka iz 4. stoljeća: u tom slučaju Atena nudi Perzeju motrenje odsjaja užasnuta obraza.

Pred kraj Republike naseljava se veći broj italskih doseljenika, koji su u doba Cezarova prokonzulata u Iliriku mogli biti organizirani u conventus civium Romanorum ili prethodeći municipium.

Osobitosti su italskih jezika u odnosu spram drugih indoeuropskih jezika specifični odrazi aspiriranih okluziva, koji postaju frikativima, širenje ablativnog padeža na sve deklinacijske klase, osobita tvorba futura i dr.

Legenda kaže da su njegove moći â lubanja sveca ukrašena krunom s dragim kamenjem koja se čuva u pozlaćenom kovčežiću u sakralnoj zbirci grada Raba â 1075. godine spasile Rab od opsade italskih Normana.

Druga skupina je oskijsko-umbrijska skupina italskih jezika koja se ponekad naziva i sabelskom.

Liburni su bili suvremenici italskih Etruščana i levantskih Feničana, te su ove etnogrupe na hrvatskom tlu najranije potvrđene i opisane, a navode se već od 9. stoljeća pr. kr.

Jupiter je vrhovni bog italskih naroda, kasnije izjednačen s grčkim bogom Zeusom.

otok Rab, rt Sorinj - antički brodolom s teretom amfora, prijelaznog oblika grčko-italskih i Lamboglia 2 iz prve polovine 2. st. pr.

Latinski jezik (Lingue latinae) - spada u skupinu italskih jezika, a javlja se kao predak svih današnjih romanskih jezika.

Dugo je taj kraj bio potrošačem italskih proizvoda; italska je keramika, osobito crijepovi i zemljane svjetiljke, vladala na tržištu ovog predjela.

Liburni su bili suvremenici italskih Etruščana i levantskih Feničana, pa je to na hrvatskom ozemlju najranija jasno potvrđena i opisana etnogrupa, koja se tu navodi već od 9. stoljeća pr. Kr.

Dakle, sa izvjesnim se kašnjenjem opetuje arhetip iz italskih pa i udaljenijih krajeva, gdje bijaše sročen prema prvim odredbama o oblikovanju obrednih zdanja Reda propovjednika koji su izvornu poetiku gotičkoga sloga podređivali svojim etičkim i estetskim shvaćanjima izlučenima iz življenja u pokori i stezi.