Nakon Bore Pavlovića, Ivana Slamniga i Krune Quiena, Josipa Severa, Arsena Dedića i Luka Paljetka Danijel Župančić posljednji je preživjeli igrač riječima u našem suvremenom pjesništvu koji se ne predaje ni pred elitnim cinizmom, ni pred prostaštvom općeg nam, sve sablasnijeg žutila.

Njegov Problem soneta u starijoj hrvatskoj književnosti (1968.) bio je temeljan za mnoge kolegije kod, recimo, Ivana Slamniga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Paralele idu i do današnjega dana i do naših suvremenih pjesnika, od kojih su neki, u ovom konkretnom slučaju, uvaženi prevoditelji Provansalaca, poput Ivana Slamniga, Zvonimira Mrkonjića, Tonka Maroevića i Luke Paljetka, kako podsjeća naš autor.

U suradnji s Katedrom za kroatistiku Sveučilišta u Pečuhu predstavljeno je stvaralaštvo Ivana Slamniga te jedanaest knjiga hrvatskih autora.

O tomu govori i podatak da je u samo šest mje seci taj ekskluzivni Muzej razgledalo više od 10 tisuća posjetitelja, baš kao u pjesmi " Naronska siesta " Ivana Slamniga.

Istoimenu udrugu 2005. godine osniva Jozefina Domazet (naslijedila ju je Mira Bučanović, trenutno predsjeda Željka Stojaković) koja promiče književnu kulturu, organizira književne večeri - na kojima su, primjerice, gostovali Olja Savičević Ivančević te Marko Pogačar, sudjeluje na Danima Ivana Slamniga i Bore Pavlovića te Dionizijevu festivalu, organizira putovanja na sajmove knjiga u Zagreb, Sarajevo i Beograd te književne radionice.

Ovom prigodom vam nudim jednu pjesmu Ivana Slamniga i jednu Stipana Matoša koji uz sve obaveze oko susreta stigne i pisati.

P ostoji jedna pjesma Ivana Slamniga koja započinje ovakvim stihovima:

Damir Radić Prošlog tjedna, na tradicionalnim osječkim Danima Ivana Slamniga i Bore Pavlovića, doajen hrvatske književne znanosti Aleksandar Flaker, predstavljajući obimnu panoramu hrvatske književnosti i kulture Widzieć Chorwacj ę, objavljenu jesenas u sveučilišnom poljskom gradu Pozna ń u, nemalo je iznenadio auditorij upitavši prisutne koji je najbolji hrvatski film svih vremena.

Treća je sesija pod naslovom Post/modernitet, urbanitet bila tematski najraznovrsnija, dotaknuvši u sažetima izlaganjima pitanja kao što su postkršćansko mjesto Boga u suvremenoj hrvatskoj poeziji, odjeci Slamnigova ludizma u poeziji devedesetih, ispisivanje povijesti hrvatske književnosti kao povijesti gradova te kontinuitet ludističke orijentacije od Ivana Gundulića preko Vanje Radauša i Ivana Slamniga pa do Dubravka Matakovića.

utorak, 07.02.2006. Tomislav Cadez: " Drustvo za zastitu Filipa Sovagovica " Napravit cu mali izuzetak, mozda ne zadnji put, pa se s papirnate literature prebaciti nacas na elektronicku. radi se o vec notornoj stvari da na webu ima bolje knjizevnosti nego u knjigama, barem sto se domace scene tice, sto je posljedica opet notorne cinjenice da je internet radikalno demokratizirao stvari i omogucio pristup u knjizevni commonwealth svima koji nisu u sistemu. primijetio sam da iako u favoritesima imam pun kurac blogova u posljednje vrijeme sve cesce otvaram najprije drustvo za zastitu filipa sovagovica sto marljivo popunjava tomislav cadez, poznatiji kao recenzent blogova na webu jutarnjeg. tog lika se moze vidjeti u limbu, dapace cini mi se da je jedan od aktivnijih clanova limberske zajednice, a ono sto je pokrenuo na svom blogu je stvar za koju u klasicnoj knjizevnosti obicno treba proci nekoliko desetljeca. radi se o tome da svako toliko neka birtija u zagrebu, rjedje u nekom drugom gradu, postane meeting point za stanovitu ekipu pisaca, glumaca itd. mozda je najpoznatiji slucaj tip top koji je ranko marinkovic u kiklopu transformirao u daj dam, gdje se sve vrtilo oko tina ujevica, a recentniji primjer je gasthaus dvije lipe na tresnjevackoj trznici, gdje se skupljala ekipa ivana slamniga. pa nakon nekog vremena ta birtija udje i u knjizevnost, redovito nakon sto je izgubila svoju privlacnu moc. u posljednje vrijeme takvo mjesto je svakako limb, a cadez je tu napravio presedan izvjestavajaci iz malog birca pokraj fera jos dok su stvari u toku, gotovo svakodnevno, kroz lik i djelo filipa sovagovica, cija je knjiga zalbe iz limba vec usla u hrvatski kanon, sto znaci da ce se za kojih tridesetak godina pojaviti i u citankama. a ti izvjestaji su cisti prvoklasni fiction, to jest beletristika, bolje od osam desetina onog smeca koje je uslo u konkurenciju za nagradu jutarnjeg. ne sumnjam da cadez nece moci u konkurenciju jutarnjeg, kad jednog dana svoj blog izda kao knjigu, iako je to sto pise totalno odvaljena stvar. prvo, koncept, drugo, posve prirodno prebacivanje iz zanra u zanr, iz diskurza u diskurz, trece, humor, cetvrto, relevantne teme, peto, jedan specifican duh koji mi tako fali kod domacih pisaca. tko je citao ili gledao filipove pticice i druge komade kod cadeza jasno moze osjetiti da je rijec o istoj, kako da kazem, poetici. kad se sjetim one otuzne logorejicne knjige marinka kosceca koju sam nedavno citao, tek tad u kontrastu posebno jasno vidim koliko ih je cadez sve prejebao. jasno da ovo pisem bez ikakvih zadnjih misli i da mi ne pada na pamet ovako privuci likovu paznju ne bi li me ovaj recenzirao na jutarnjem, kao sto sam primijetio da mnogi teze pa se u tu svrhu i sluze raznim prozirnim i poluprozirnim trikovima. razlog je vrlo jednostavan. zapravo me opasno boli kurac ko ce sta napisat ili mislit o ovom blogu, ionako ga ne pisem zbog javne promocije ili tzv statusa u blogerskoj zajednici. jer ta utrka za statusom, kao i svaka druga, vec primijetio sam ulazi u fazu gadnih devijacija, gdje neki sasvim prosjecni likovi vaze za neupitne zvijezde. zanimljivo cadez jos nije upao u taj star sistem iako ima jedan od najboljih blogova i unatoc tome sto pise recenzije na jutarnjem. mozda zato sto pise blog za inteligentne, a ne za subinteligentnu masu. kao npr tomic svoje romane.

Osim proučavanja Slamnigovih radio⠀ drama i prevoditeljskih pothvata, jedan članak posvećen je komparativnomu izučavanju poezije Ivana Slamniga i mađarskoga pjesnika Istvana Domonkosa.

Ako je suditi po davnoj pjesmi Ivana Slamniga, ima.

Od 1992. predavač Stilistike, znanstveni asistent na Novoj hrvatskoj književnosti od 1995., viši asistent na Novoj hrvatskoj književnosti od 1998., docent od 1999. na Novoj hrvatskoj književnosti, izvanredni profesor na Novoj hrvatskoj književnosti od 2005. Redovnim je profesorom od 2009. Voditelj međunarodnog znanstvenog skupa " Modernitet druge polovice XX. stoljeća, postmodernitet - dani Ivana Slamniga Bore Pavlovića ".

Ta bušta nije stajala kao u pjesmi Ivana Slamniga ispod televizora, nego u gornjoj ladici, a iz te bušte plaćali bi se svagdanji ručak, školske knjige, krafna u Bobisa i moji zagrebački studiji.

Riječ je o posve različitima naslovima, od knjiga koje se bave poviješću Hrvatske preko hrvatskog pravopisa i gramatike, odnosno klasika starije hrvatske književnosti poput Marina Držića i Ivana Gundulića, pa sve do klasika 19. i 20. stoljeća među kojima se nalaze i djela Augusta Šenoe, Vladimira Vidrića, Antuna Gustava Matoša, Marije Jurić Zagorke, Ivane Brlić Mažuranić, Miroslava Krleže, Antuna Šoljana, Ivana Slamniga, Slavka Mihalića, ali i novije hrvatske književnosti s djelima Gorana Tribusona.

Na repertoaru je između ostalog bila poezija Evgenija Jevtušenka, Ivana Slamniga, Enesa Kiševića i Jacquesa Preverta.

U Glasu Slavonije objavljen kraći razgovor s Goranom Remom, voditeljem skupa Dani Ivana Slamniga.

U časopis su uvršteni, među ostalim, marulološki eseji Ivana Slamniga, Lea Košute, Bratislava Lučina, Darka Novakovića i Mirka Tomasovića.

Poezijom ste se počeli baviti u doba jakih pjesničkih imena raznolikih pjesničkih uvjerenja poput Slavka Mihalića, Danijela Dragojevića, Milivoja Slavičeka, Ivana Slamniga, Jure Kaštelana, Vesne Parun, Zvonimira Mrkonjića, Dragutina Tadijanovića.

Stoga autorov izbor, a i analiza ' pisaca radijskog medija ', od već spomenutog Miroslava Krleže, Petra Šegedina, Ranka Marinkovića, Slobodana Novaka, Antuna Šoljana, Ivana Slamniga, a i Ive Brešana, Mate Matišića, Ivice Ivanca, Ante Stamaća i njegove drame o Tinu Ujeviću, čine izuzetno vrijedan predložak ' književnog upisivanja ' u novi medij i njegove vrhunske dosege.

U utorak, 3. lipnja u 12 sati u palači Matice hrvatske bit će predstavljena mapa NARONSKA SIESTA, autora Petra Barišića, Darka Čurde, Vatroslava Kuliša, Roberta Šimraka i Zlatana Vrkljana s pjesmama Ivana Slamniga u odabiru Luka Paljetka.

Godine 2000. zajedno s filmskim i multimedijalnim umjetnikom Ivanom Faktorom te povjesničarom umjetnosti Vlastimirom Kusikom, književnikom Delimirom Rešickim i likovnjakom Krunislavom Stipeševićem počinje multimedijski projekt Psi, produciran u sklopu skupa Dani Ivana Slamniga (1998, 2000, 2001).

Voljela bih podijeliti s vama jedan osjećaj tenzije koji je čest u današnjem društvu i koji je predivno oslikan u pjesmi jednog klasičnog hrvatskog autora, Ivana Slamniga.

Oko njega su mnogi pisci, polemičari i političari poput Antuna Šoljana, Petra Šegedina, Mirka Božića, Ivana Slamniga, Jure Kaštelana, Slobodana Novaka i Vjekoslava Kaleba, koji su bili značajni u vremenu u kojem je i o sitnici ovisila nečija sudbina.

Ako već nerado govorite o uvrštenima, probajmo o neuvrštenima: zašto nema Ivana Slamniga, Danijela Dragojevića, Slavka Mihalića ili Zvonimira Mrkonjića, koji je i sam nedavno objavio pjesničku antologiju?

Središnje pozicije zauzimaju pjesnički opusi Ivana Slamniga, Bore Pavlovića, Branka Čegeca, Branka Maleša časopis Quorum.

U njegovoj radijskoj režiji premijerno se izvode dramski tekstovi Antuna Šoljana, Ivana Slamniga i drugih hrvatskih pisaca, kao i prva javna izvođenja Becketta i Ionesca na prostorima bivše Jugoslavije.

Fran Kojundžić nastupio je s pjesmom Ivana Slamniga Učenjak želio bih bit.

Antun Šoljan, arbitar svojega vremena, inače Nikolin sudrug, pa i prijatelj i književni suradnik, ogriješio se u svojim prosudbama o trima svojim suvremenicima: Milićevića je, ma koliko da su surađivali, kao pjesnika držao donekle postrance, Vuletića je posve negirao, a Pupačiću priznavao jedino začudnost zaljubljenosti u zavičaj: sve je hvale stalno usmjeravao prema pjesništvu Ivana Slamniga