Hrvatsko plemstvo i vojska bili su pod zapovjedništvima Krste Frankopana Ozaljskoga i Ivana Zapolje, no stjecajem okolnosti veći dio njih ostao je izvan izravnoga ratnog sučeljavanja.

Prvi od njih zvao se Ferdinand I. (1503.? 1564.) i ratovao je podjednako protiv Turaka kao i protiv drugog pretendenta na hrvatsku krunu Ivana Zapolje.

Za stranačke borbe izmedju pristaša Ferdinanda I. te Ivana Zapolje postrada prvostolna crkva pod biskupom Šimunom Erdödijem, gorljivom pristaši Zapolje tako, da se još i sada vide tragovi.

Bio je tajnik kralja Ivana Zapolje i njegove udovice Izabele, savjetnik kralja Ferdidanda I.

Velikovaradinskim mirom 1538. između Ferdinanda i Ivana Zapolje je Zapolji priznato kraljevanje u dijelu Ugarske gdje je vladao, a Ferdinandu Habsburgu priznato pravo na Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju, a po Zapoljinoj smrti je Ferdinandu imala pripasti i Ugarska.

Riječ je, kako i u podnaslovu stoji, o romanu iz hrvatske povijesti 16. vijeka, u kojem tematski okvir čine nesuglasice hrvatskih velikaša oko izbora kralja Ferdinanda Hasburškog i kralja Ivana Zapolje (3. dio romana Vuci).

Bogovićeva drama Frankopan (Zagreb, 1856), roman Teški dani (1900) Hinka Davile u kojem autor, baš kao i Rudolf Horvat u romanu Tko će biti kralj? (s. a.), obrađuje biranje i borbu između pristaša Ivana Zapolje i Ferdinanda Hasburškog.

Malopre spomenuta tuča na Mohačkom polju biće ujedno i prvi ozbiljniji test mudrosti i taktičnosti dubrovačke diplomatije koja će nedugo zatim morati da bira svog favorita između Ivana Zapolje, turskog mezimčeta iliti protežea najveće sile na Balkanu, i Ferdinanda Habzburškog, austrijskog nadvojvode i češkog kralja, inače brata Karla I nemačkog cara i kralja Španije, mlade kraljevine nastale ujedinjenjem Kastilje i Aragonije.

To je, naravno, Varaždince odmah svrstalo uz pristaše Ivana Zapolje.

Hrvatska je krajem trećeg desetljeća 16. st. potpuno iscrpljena turskim osvajanjima, pljačkom i glađu, a uz to i građanskim ratom između pristaša dvojice pretendenata na Ugarsko-hrvatsko prijestolje, Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje.

Nakon Mohačke bitke 1526. poprište sukoba Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog; u XVI. st. juž. dio zemlje privremeno zauzimaju Osmanlije.

Za vrijeme kralja Ivana Zapolje Zelingrad se preuređuje, dodatno se ojačava kulama.

Od 1530. u Budimu je tajnik Ivana Zapolje i njegove udovice Izabele.

Tu se 1482. g. rodio kardinal Juraj Utješinović koji je po smrti kralja Ivana Zapolje 1526. g. bio skrbnikom njegova sina i upravitelj kraljevine Ugarske, velikovaradinski nadbiskup, državni ministar i rizničar u Ugarskoj i Erdelju, a na kraju i rimski kardinal.

Mirom u Velikom Varadinu između Ferdinanda Habsburgovca i Ivana Zapolje, Zapolji je priznato kraljevsko pravo u dijelu Ugarske gdje je vladao, dok je Ferdinandu priznato pravo na Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju.

Meà utim, Krsto je želio vranski priorat kojeg su dali Ivanu Tahyu (koji je à ak postao i hrvatski ban), pa je stoga prešao na stranu Ivana Zapolje.

Dana 24. veljače 1538. godine sklopljena je, Jurjevom zaslugom, nagodba i mir između Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog po kojoj je Zapolja ostao vladar svog dijela Mađarske i odrekao se vladarskog naslova nad hrvatskim zemljama.

1529. samostan je teško oštećen u građanskom ratu između pristaša Ferdinanda Habsburgovca i Ivana Zapolje; nakon što je obnovljen, franjevci u njemu borave kraće vrijeme; napuštaju ga poslije 1560. zbog malog broja redovnika.

U dvadest i šestoj godini Vrančić postaje osobni tajnik kralja Ivana Zapolje, koji mu povjerava diplomatske misije.

Nakon smrti Ivana Zapolje odlazi Habsburgovcima na bečki dvor.

Radi sukoba između Ferdinanda I. i Ivana Zapolje odlazi u Rim. u Rimu je bio član bratovštine Svetog Duha u gdje je upisan 17. lipnja 1519. kao kanonik i kantor bačkog kaptola. 1533. boravi na dvoru Klementa VII. i ondje vrši službu apostolskog penitencijara za Ugarsku.

U vrijeme borbi za prijestolje između pristaša Ferdinanda i Ivana Zapolje održavaju se odvojeni hrvatski i slavonski sabori, no 1533. održan je prvi zajednički sabor u Zagrebu kojeg je sazvao Ferdinand I. (ad conventum regnicolarum () regnorum nostrorum Croatie et Sclavonie).

Meà utim, nepristankom na uvjete, Krsto se stavlja na stranu Ivana Zapolje, te postaje vrhovni kapetan vojske, obeà ¦ ana su mu (nekadašnja) imanja (Ivaniša Korvina) u Hrvatskoj, vranski priorat i 2.000 forinti.

Krsto raspisuje sabor Slavonije (zagrebaà ka, varaždinska i križevaà ka županija) koji potvrà uje izbor Ivana Zapolje za kralja, a ne Ferdinanda I., te je Krsto zadužen da " uspostavi sporazum " meà u kraljevima.

Ostava je možda mogla nastati ne uslijed neposredne osmanlijske opasnosti već vezano uz teške borbe koje su se te godine u Slavoniji vodile između pristalica Ferdinanda Habsburga i Ivana Zapolje.

Uspio je pobjeći tek 1519. Sva su mu imanja u Istri oduzeta kada je prilikom izbora novoga kralja u Hrvatskoj i Ugarskoj stao na stranu Ivana Zapolje, protukandidata Ferdinanda Habsburškoga.

U 15. stoljeću u gradu je djelovao austrijski astronom Georg von Peuerbach, koji je utemeljio zvjezdarnicu, te je predložio varadinski meridijan za polazni. 1474. grad razaraju Turci. 1536. u gradu je sklopljen ugovor Ferdinanda Habsburškog i Ivana Zapolje, kojim su se uzajamno priznali za kraljeve podijeljenog mađarskog kraljevstva.

Već u jesen naredne, 1464. godine ugarski kralj Matija Korvin sakupio je brojnu vojsku koja je pod komandom Ivana Zapolje, bezuspješno opsjedala zvorničko utvrđenje.Osmanlije su Zvornik dobro utvrdile, ali su ipak austrijanci tokom Velikog Bečkog rata, od septembra 1688. do avgusta 1689. godine Zvornik držale pod svojom kontrolom.

U ime kralja Ferdinanda Habsburga vojsku je predvodio hrvatski ban Franjo Batthyány, a u ime protukralja erdeljskog vojvode Ivana Zapolje vranski prior Ivan Tahy.

Obitelj Erdöda je bogata, silna, junačka, a malo je koji izmeđ njih bio toli tvrd i neslomiv, toli ustrajan i smion, koliko pokojni biskup Šimun, glavni stup Ivana Zapolje u Hrvatskoj, i Ferdinand bio bi mu i više dao nego Susjed i Stubicu da ga premami k Habsburgovoj stranci.