Metković se ne spominje ni u Izvještaju splitskoga dominikanca fra Daniela papi Sikstu V. iz 1589. koji govori o teškim prilikama koje su snašle katolike na području trebinjsko-mrkanske biskupije (kojoj je do oslobođenja od Turaka pripadao i Metković), no u tome se izvješću spominju zažapska sela, a među njima i Glušci (Glusi), koji i danas pripadaju Župi sv. Ilije. [ 6 ] Glušci se spominju i u tri dokumenta iz 17. st.: 1628. ondje su posjednicima postali Osman-ćehaja i Timurov sin Sefer, koji su naslijedili zemlje izvjesnog Alije; 1660. spominju se ondje Stjepanov sin Radojica, bratić mu Milutin, sin Radiča, te Grgur, sin Ivanov, koji obrađuju zemlje u turskom vlasništvu; 1672. izvjesni je Ahmed isplatio Ivanovim sinovima Grgi i Juri 1400 akči da se odreknu zemalja u tome selu. [ 7 ] Lipo selo Metkoviće i Raič-arambašu spominje pak tek Kačić.