Te i ostale Gospine poruke počivaju na onoj jednoj, zapisanoj u Ivanovom Evanđelju: " činite što vam on kaže " (2, 5).

Crkveni oci i teolozi prvih stoljeća gledali su u Ivanovom evanđelju (7, 35 i 19, 34) nastajanje Crkve iz boka probodenog Krista, ali nisu tražili uvođenje posebnog blagdana Srca Isusova.

Jer sjetimo se kako to sam Isus objašnjava Nikodemu u tom istom Ivanovom evanđelju.

Zaključak ili ispunjenje navještenja valja nam, stoga, potražiti u Ivanovom Evanđelju: " I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama " (Iv 1,14).

Posebno u Ivanovom evanđelju Isus taj izraz koristi u puno intimnijem okviru.

Prvi je taj što istu titulu koristi Isus u Ivanovom evanđelju upravo za Mariju (Iv 2,4; 19,26), čime se nesumnjivo referira na ovaj odlomak [ 4 ].

Crkva tog vremena odupirala se Ivanovom evanđelju i Apokalipsi - dolazak novog glasnika, Paraklita - uskoro se pojavljuje Montan, a stoljeće kasnije Mani - posljednje napomene dodao sam da ukažem na to koliko je Spenglerovo djelo bogato i sveobuhvatno.

U Ivanovom evanđelju čitamo o jednom takvom susretu.

" U Ivanovom evanđelju zapisana je pripovijest o Lazaru, koji je bio bolestan.

Prema Ivanovom evanđelju, taj je natpis stajao na tri jezika: hebrejskom, latinskom i grčkom.

Marta je svoju vjeru u Isusa, prema Ivanovom evanđelju, ispovjedila na svečan način: " Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet. " Prema predaji, Marta je bila jedna od prvih misionarki na području južne Galije (današnji Marseille, Francuska).

Prema Ivanovom evanđelju na posljednjoj večeri Isus je, među ostalim, svojim učenicima rekao: Novu vam zapovijed dajem; ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge (13:34 - 35).

U Ivanovom evanđelju Marija ima važnu ulogu: ona uokviruje Isusovo djelovanje.

Za cjelovito shvaćanje ove teme svakako treba pročitati i proanalizirati u Ivanovom evanđelju njegovu 6. glavu.

Jedan od tih poziva je u Ivanovom evanđelju koje kaže: Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji ga vjeruje nego da ima život vječni, Ivan 3:16. Ovo spasenje čovjek može naći i u posljednjim trenucima života ako zavapi u vjeri i molitvi obraćanja prema Bogu, jer Biblija kaže: Tko god zazove ime Gospodnje spasit će se, Rimljanima 10:13.

U današnjem Ivanovom Evanđelju vidimo sličnu matricu.

U Ivanovom evanđelju 5,39, Krist kaže: Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni.

Ljudi će vam se smijati kad ih podsjetite na proročanstvima sadržana u Ivanovom evanđelju.

Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet, kako smo čuli pred nekoliko trenutaka u Ivanovom evanđelju.

Ovakvo shvaćanje ponovo izvire u biblijskoj slici Krista na križu zajedno sa Marijom, njegovom majkom; slike koja se nalazi u Ivanovom evanđelju (19, 25 - 27) i koju susrećemo u biskupskom, a kasnije i papinskom grbu Karola Wojtyle: zlatni križ, slovo M desno dolje i geslo Totus tuus, koje je sukladno slavnom izrazu svetog Ljudevita Marie Grigniona de Montforta, u kojem je Karol Wojtyla našao temeljno načelo svoga života: Totus tutus ego sum et omnia mea tua sunt.

Susret s Martom, Lazarovom sestrom u Ivanovom evanđelju govori o tome.

U Ivanovom evanđelju u 8. poglavlju nalazimo izvješće o Isusovu neplaniranom i neuobičajenom susretu s jednom ženom.

Po Ivanovom evanđelju Isus je kazao Pilatu da je grijeh onih koji su ga predali veći nego njegov koji ga je morao osuditi/Pilatov /.

Trenutak u kojem Isus izgovara Marijino ime u Ivanovom evanđelju lijepo se uklapa u ono što nam evanđelje govori o Isusovom odnosu prema svojima.

U Ivanovom evanđelju čitamo o ljubljenom učeniku koji mu leži na grudima.

Pojam tijelo označava u Ivanovom Evanđelju sve što je u čovjeku podložno slabosti i što završava smrću; sve što je ranjeno grijehom i što iščekuje otkupljenje.

Konačno, u trenutku muke i smrti on će ga predati apostolima i svemu svijetu naklonivši glavu predade duh kako čitamo u istom tom Ivanovom evanđelju.

Jednom u Lukinom evanđelju četrnaestom poglavlju, a jednom u Ivanovom evanđelju petnaestom poglavlju.

U Ivanovom evanđelju Isus govori o " ponovnom rođenju ".

U Ivanovom evanđelju 1 rečeno nam je da je Bog postao tijelo i da je bio pun milosti i istine.