Također, to je razlog zašto u poslanici Hebrejima piše:

Evo što piše u Poslanici Hebrejima: Jer, gdje je posrijedi oporuka, potrebno je donijeti svjedočanstvo o smrti oporučitelja.

Kada pisac u Poslanici Hebrejima veli: Sjećajte se svojih otaca u vjeri to je pamćenje; sjećajte se prvih dana svoje vjere, kako ste bili hrabri opet pamćenje.

U Poslanici Hebrejima piše što se dogodilo: " Vjerom su Mojsija tek što se rodio skrivali tri mjeseca njegovi roditelji, jer su vidjeli da je djetešce krasno i nisu se bojali kraljeve naredbe. " (Hebrejima 11,23).

Kao sto pise u Poslanici Hebrejima, Bozja rijec je ziva.

U Poslanici Hebrejima čitamo: V iše puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.

Temeljna novina i blizina s Bogom kao posljedica toga novoga saveza jest po poslanici Hebrejima, da i mi (ne samo veliki svećenik) svi imamo slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj (10,19).

U bibliji, u poslanici Hebrejima 9:27 stoji....

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Draga braćo i sestre, ovo su riječi koje smo čuli u današnjem drugom čitanju, a zapisao ih je apostol Pavao u svojoj poslanici Hebrejima.

Ali znate li da se u Poslanici Hebrejima citira taj isti redak i da je on pripisan Isusu?

Stoga je nada i opisana u Poslanici Hebrejima kao »pouzdano i čvrsto sidro duše« koje prodire tamo »kamo je kao preteča za nas ušao Isus«; po njoj, na neki način, zalazimo u »unutrašnjost iza zavjese«.

Ona je zabilježena u Poslanici Hebrejima 11,24.25: Vjerom Mojsije, kad odraste, odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri.

Pokušajte posvijestiti činjenicu da su izgovorene u točno određenom povijesnom kontekstu i da su ih govorile upravo one Osobe preko kojih su nam objavljene istine naše vjere.« Konačno, u ono vrijeme progovori Bog u Sinu »stoji u poslanici Hebrejima.

U poslanici Hebrejima pisac je jako zaokupljen temom Isusovog velikosvećeništva.

Prosudimo sami koliko je drugačija poruka Biblije koja kaže u poslanici Hebrejima: Pristupajmo dakle slobodno k prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas. Štoviše, Biblija ne govori o posebnom mjestu na koje moraš otići i na čiji put se moraš posebno spremiti.

Nakon kratke stanke uslijedio je drugi dio jutarnjeg programa koji je započeo predavanjem prof. dr. sc. Marijana Vugdelije iz Splita na temu Narav Isusove žrtve prema poslanici Hebrejima. U kontekstu specifične, svećeničke kristologije poslanice Hebrejima, koja ističe tri vrste odnosa Kristove žrtve u odnosu sa starozavjetnim žrtvama, a to su sličnost, razlika i nadmoć, prof. Vugdelija je istaknuo da je Kristova žrtva prije svega bila egzistencijalno prinošenje samoga sebe Bogu.

Slušali smo danas u Poslanici Hebrejima: "... koliko će više krv Krista koji po Duhu vječnom samoga sebe besprijekornoga prinese Bogu - očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živome " (Heb 9, 14) Sjećamo se govora pape Benedikta XVI. na susretu s predstavnicima građanskog društva, političkoga, akademskog, kulturnog i poduzetničkog svijeta s diplomatskim zborom i s vjerskim čelnicima u HNK u Zagrebu 4. lipnja 2011.: Ovdje bih htio otvoriti središnju temu svojega kratkog promišljanja, a to je pitanje savjesti.

Izraz o " nerukotvorenom " hramu susreće se također u teologiji svetog Pavla i u Poslanici Hebrejima: Isusovo tijelo, koje je on uzeo na sebe da prinese samoga sebe kao žrtvu okajnicu za grijehe je novi Božji hram, mjesto prisutnosti Boga živoga; u njemu su Bog i čovjek, Bog i svijet u dodiru: Isus uzima na sebe sav grijeh ljudskog roda da ga ponese u Božju ljubav i " spali " u toj ljubavi.

U poslanici Hebrejima se posebno ističe Noina vjera: Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma.

Što Pavao na drugi ačin kaže u poslanici Hebrejima 11; 1 - Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo i (u sebi sadrži) dokaz onih stvarnosti kojih ne vidimo.

U poslanici Hebrejima, Pavao im ponavlja o pravilima vjere koja ih je već učio:« Stoga mimoiđimo početnički nauk o kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljajući iznovice temelja: obraćenje od mrtvih djela i vjere u Boga, naučavanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnuće mrtvih i vječni sud »(Heb 6,1 - 2).

Prema Poslanici Hebrejima, punina odmora kojeg su Hebreji tražili u Obećanoj Zemlji dan je onima koji su vjerni Isusu Kristu:« U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo.

Nije ih briga što su to Istine koje isključuju jedna drugu kao npr. deizam i kršćanstvo, zatim reinkarnacija i Pavlovo izričito odbijanje reinkarnacije u poslanici Hebrejima itd.

Ta će knjiga, koja je nastala u prvom stoljeću, ostaviti tragova i u nekim novozavjetnim spisima, a osobito u Poslanici Hebrejima.

U poslanici Hebrejima (2. čitanje) također je riječ o istoj temi.

Kako bilo da bilo, najuvjerljiviji odgovor se nalazi u Poslanici Hebrejima.

U poslanici Hebrejima stoji slijedeće " Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. "

O tome je sve Pavao rekao u poslanici Hebrejima, pa tko hoće neka nađe.

Prema Poslanici Hebrejima (1, 14), anđeli su »službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje«.

Samo u poslanici Hebrejima iznesene su sljedeće tvrdnje o Njemu: