Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih« (3, 7 sl.).

Borit će se protiv tebe, al ' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim " - riječ je Jahvina. 21 " Izbavit ću te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika. "

A njegovo velikodušno žaljenje ja doživljavam kao vrijeđanje i arogantno omalovažavanje ireligioznih, jer žali se one koje je zadesilo neko zlo, a ja ne vidim nikakva zla na sebi, niti bih volio da mi počnu velikodušno pomagati da se izbavim od njega.

Ja sam vjeran veličini svojega milosrđa i da vas izbavim iz vašeg ogrezlog raskolništva.

E, da vas izbavim iz neobranog grožđa prišapnut ću vam koje slovo o uzdi i pravu puta na nekoliko svjetskih i susjedskih jezika.

U oba slučaja, pojavila sam im se pred kukastim nosom baš u pravo vrijeme da ih izbavim iz nesretne situacije.

Ne dršći pred njima, da ne bih morao učiniti da uzdršćeš pred njima. 18 Danas te, evo, postavljam kao grad utvrđeni, kao stup željezni, k ` o zidinu brončanu protiv sve zemlje: protiv kraljeva i knezova judejskih, svećenika i naroda ove zemlje. 19 I borit će se s tobom, al ` te neće nadvladati, jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Jahvina.

Sastojao se u tome da nekoga dovodim u teškoće, a onda ga izbavim iz njih.

Da ja vas ipak izbavim iz zablude, ovdje se ipak ne radi o mom jubilarcu... naime, i ovo nam ljeto protiče u znaku splitskog festivala, još jednog od mnogih u nizu, ali ove godine ipak posebnog, jubilarnog, pedesetog... a bilo je tu i zlatnih, i manje zlatnih godina... oni koji žele, mogu doznati više preko linka, a od mene samo kratki podsjetnik...... festival je rođen davne 1960 - te, sa izvedene svega tri pjesme, a jednu od njih je pjevao Vice Vukov, i iako nije više među nama, njegove pjesme žive u nama...... 1964. g. je rođena himna festivala " Nima Splita do Splita ", u izvedbi Tereze Kesovije i Tonija Kljakovića...... 1967. g. festival prelazi sa ljetne pozornice kina " Bačvice " na monumentalne Prokurative, gdje dobiva internacionalni karakter...

- Evo, pobratime, - odgovori lija, - opet sam upala u gvožđe; već te molim, da mi kažeš od one dvije mudrolije jednu i da se izbavim.

Odrekoh se svojih visokih snova, moram se odreći ljubavi i gledati da korisnom ženidbom izbavim oca i majku; da spasim kuću.

Izabrala sam svoje vjesnike da preko njih širim svijetu radosnu vijest, da ovaj svijet izbavim iz doline grijeha, mržnje, ratova, sukoba i drugih grijeha. "

Nadalje, neću niti pljesnuti rukama da vas izbavim iz hipnotičkog transa.

Vama je glavno, da ja izbavim vašega muža.

Ali kao Jeremiji Gospodin i svakome od vas govori: Ne boj ih se, jer ja sam s tobom da te izbavim (Jer 1, 8).

Ti imaš brza kola Želim kartu za bilo gdje Možda sklopimo posao: lol: Možda zajedno negdje završimo Bilo gdje je bolje Krenuvši od nule nemaš što izgubit Možda nešto napravimo Ali ja nemam što dokazati Ti imaš brza kola I ja imam plan da nas izbavim odavde Radila sam osiguravajućoj kući Uspješno skupila nešto novaca Nećemo morati daleko Tu preko granice pa u grad Možemo se zaposliti I konačno vidjeti što znači živjeti Vidjet ćeš konačno kakvih problema ima moj stari On ti živi sa bocom, i to je to Kaže da su mu kosti prestare za posao Kažem da mu je tijelo premlado da izgleda tako Majka je pobjegla od njega Prekinula sam školu i tako Ti imaš brza kola I dovoljno brza da odletimo daleko Moramo odlučiti Odlazimo li večeras il ćemo živi umrijeti Sjećam se vozili smo se vozili tvojim kolima Brzina nas je opijala Svjetla grada su pred nama I tvoja ugodna ruka na mom ramenu I dobih osjećaj pripadnosti I pomislih da mogu biti netko, netko biti, biti netko Ti imaš brza kola I ja imam posao koji će namiriti sve naše račune Ostao si kasno pijući u kafiću Više mariš za prijatelje nego za vlastitu djecu Uvijek sam se nadala boljem Ipak, možda se nađemo Bez planova sam i nikamo ne idem Uzmi svoja brza kola i nastavi voziti I zapamti da smo se vozili u tvojim kolima Brzina me je opijala Svjetla grada su pred nama I tvoja ugodna ruka na mom ramenu I dobih osjećaj pripadnosti I pomislih da mogu biti netko, netko biti, biti netko Ti imaš brza kola I dovoljno brza da odletimo daleko Moraš odlučiti Odlazimo li večeras il ćemo živi umrijeti

mogu proleća nad ovim zemlje pasom mirisati večito iz oblaka i cveta; mogu me voleti ljudi celog sveta. je neću i ne mogu nijednim više spasom da se izbavim.

Jer Bog je već najavio Mojsiju u pozivu da izvede njegov narod iz Egipta: Vidio sam jade svoga naroda... Znane su mi misli njegove, Zato sam sišao da ga Izbavim.

Beskrajna volja da ga izbavim i neizreciva nemoć da to ostvarim nagomilali su se u meni kao grč bola i tjeskobno pitanje: zašto je zlo u svijetu tako moćno?

Pa kad on me naveo Na tu stazu svetu, Ja ću radit, Hrvatsku Da izbavim spetu.

Jooj, niš ne radim samo sjedim u firmi ko zombi i cekam da dođe 12 sati da izbavim dijete iz jaslica.

2. Bit će zato od koristi za tebe prijeći na skromna i izvanjska djela i okrijepiti se na dobrim činima; očekivati s čvstim pouzdanjem moj dolazak i višnji pohod, strpljivo podnositi svoje progonstvo i suhoću srca dok te opet ne pohodim i ne izbavim od svih tjeskoba.

Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim, riječ je Jahvina.

Idem ja, da ga izbavim, a ti ćeš ga napojiti.«

Budite uvjereni da ću učiniti i jedno i drugo čim se uz Vašu pomoć izbavim iz ove neugodne situacije.

Dođi i zatraži da te izbavim iz progonstva, gdje su mnogi od vas zabludjeli.

Idem u smrt da izbavim neutješne, vratim pravdu, donesem radosnu vijest svima.

Ja stojim kraj tebe da te izbavim i spasim.

Nije mi pošlo za rukom da se izbavim da ne dospijem u taj krug zagorske elite.

Podiže se lijepa đevojka, Ona ide na tavnička vrta, I donese jednu kovu vina, Na uzicu spušta u tavnicu,; Sa tavnice grlom dovikuje: O junače, Bog te ne ubio Otkle li si, od koje l krajine? Kako li te Turci prevariše,; Te svezaše kod oružja ruke? Uze Stojan, te on popi vino, Pa đevojci bješe besjedio: Ko me viče sa tavnice b jele? Pivo mi je grlo preuzelo,; Pusti mene na čekrk uzicu, Izvuci me do pola tavnice, Pa ću tebe onda kazivati. Kada to čula Turkinja đevojka, Pusti njemu na čekrk uzicu,; Na uzici kuke od čelika, Izvuče ga do pola tavnice; progovara Janković Stojane: Ko me pita sa tavnice b jele? Javi mu se Turkinja đevojka:; Ja te pitam, neznana katano Ja sam sestra Mustaj-bega Ličkog. Progovara Janković Stojane: O Hajkuna, da te Bog ubije Ja sam glavom Janković Stojane,; Ja sam s tebe dopao tavnice; Pjana su me Turci prevarili, Te svezali naopako ruke. Veli njemu Turkinja đevojka: Čuješ mene, Janković-Stojane; A ja ću ti biti vjerna ljuba. U mog brata Mustaj-bega Ličkog Ta imaju dvije kule blaga: Jedna moja, a druga njegova; Ako bude mrijeti po redu, Hoće nama obje ostanuti.; Progovori Janković Stojane: A ne luduj, Hajkuna đevojko Boga mi se ne bih poturčio, Da mi dadu Liku i Udbinju. Ja imadem u Kotarim blaga; Više, Bogme, nego u Turaka, A bolji sam junak od Turaka. Ako Bog da, lijepa đevojko Sjutra prije polovine dana Okrenuće skakat Kotarani; Po Udbinji i oko Udbinje, Izvadiće Stojka iz tavnice. Odgovara Turkinja đevojka: Be ne luduj, Janković-Stojane Dokle tvoji Kotarani dođu,; Hoće tebe Turci pogubiti; Već jesi li, bolan, vjere tvrde, Da ćeš mene uzet za ljubovcu, Da izbavim tebe iz tavnice? Veli njojzi Janković Stojane:; Tvrda vjera, lijepa đevojko Uzeću te za vjernu ljubovcu, Doista te prevariti ne ću. Kad to čula lijepa đevojka, Spušta njega u tavnicu tavnu,; Pa otide na tananu kulu; Malo vreme za tim postojalo, Dođe beže iz nove mehane, Đevojka se premeće po kuli, Nju mi pita Mustaj-Beže Lički:; Što je tebe, moja sestro mila? - Ne pitaj me, brate Mustaj-beže Zabolje me i srce i glava, Svu je mene zima obuzela: Bogme, brate, mrijeti valjade:; Već ti sjedi na meke dušeke, Da ti padnem u krioce glavom, Da ja pustim moju gr ješnu dušu. Žao bješe Mustaj-begu Ličkom, Jer od roda više nikog nema,; Pusti suze niz bijelo lice, Pa on sjede na meke dušeke, Cura pade u krioce glavom, Jednu ruku u džepove tura, Drugu ruku bratu u njedarca,; Dok ukrade ključe od tavnice, Od riznice i od konjušnice, Prevali se po meku dušeku, govori joj Mustaj-beže Lički: Sestro moja, Hajkuna đevojko; Nije l Bog d o muka odminula? - Jeste brate, milom Bogu vala Podiže se Mustaj-beže Lički, On otide na zelenu londžu, Da vijeću čini s Udbinjanim,; Kako li će umorit Stojana; A đevojka na noge skočila, Pa otvara bijelu riznicu, Stojanovo izvadi oružje I nakupi egbeta dukata,; Pa se spusti pred tavnicu b jelu, Iz tavnice izvodi Stojana, Odvede ga pred podrume b jele, Izvadiše konje iz podruma: Dobra đoga bega Ličanina,; Što ga jaše na mejdan junački, I vrančića ljube Ličanina, Kod bržega u krajini nema; Đoga jaše lijepa đevojka, Stojan jaše vranca od mejdan;; Okrenuše poljem širokijem, Primiše se u Ogorjelicu, Od nje pravo u Kunor planinu, Iz Kunora u polje Kotarsko.