znam da uskoro dolazi kraj skolske godine, i ovo je prvi put da mi je skroz svejedno za ocijene, ostaje mi jos mjesec dana sa ljudima s kojim sam svaki dan zadnjih osam godina, uzevsi praznike u obzir sa njima sam svaki drugi dan zadnjih osam godina po pet sati 185 dana godisnje otprilike, to je 7300 sati sam proveo sa tim ljudima u istoj prostoriji, a kad se sijetim da je bilo dana kad nisam s vecinom od njih ni rijec progovorio bude mi zao, oni su svi moji prijatelji, da dobro sam reko prijatelji... svatko je od njih na svoj nacin poseban, i svatko daje doprinos da nas razred bude onakakav kakav je, da nema bilo koje osobe, nesto bi mu falilo.... znam da s nekima necu kasnije ni progovorit ni rijeci ali znam da nikog od njih nikad necu zaboravit, jer skola je zatvor, a meni je drago da sam dijelio celiju sa tim ljudima... ovo me anita inspirirala, thx pozdrav svim mojim surazrednjacima da se nikad ne zaboravi