Međutim, i tu je mogućnost država izbrisala s obzirom da je prema novom Obiteljskom zakonu izvanbračna zajednica izjednačena s bračnom.

Vrijeme pregovora je trajalo otprilike dva mjeseca... i psihički, sigurno jedno od najtežih... i mučno, i teško, i naporno, i stresno... iako mi sve te riječi sad djeluju i preslabe i šuplje da bi opisale svu silu osjećaja skupljanih i skrivanih godinama negdje duboko u sebi... jer ništa ne boli tako jako kao nepravda, a ova moja se taložila punih 17 godina, i sad me pritiska i guši daleko više nego prije, jer moram razgovarati kao da se ništa nije dogodilo, kao da ni ' ko nikome nije napravio ništa nažao, ništa krivo, svi pravi i pošteni... i sve je kao u redu, i svi smo kao " braća ", jer kome više pričati o nepravdi, kad je ni ' ko ne vidi i ne čuje, a i koga briga... i svjesna sam ja da moram odraditi " posao " u realitetu trenutka, i trudim se maksimalno da prošlo-svršeno vrijeme ostane zakopano... al ' nije se lako boriti s osjećajima... što ih ja više gušim, oni više izranjaju... jer razgovarati moram, a puno izgovorenih riječi osjećam kao nastavak starih nepravdi... i ne mogu ih izbjeći, jednostavno ih moram žvakati i gutati... teško mi je sad i pričati o tom periodu, ne volim ga se ni sjećati... da mogu, uzela bih gumicu i sve izbrisala... e, da mogu... dva mjeseca duga kao dvije godine... ne ponovilo se... nikad više... uostalom, sva težina mog iskustva iz tog perioda pretočena je u post o diobi od 07.08.09.

zanimljiva rečenica, zar ne? sama po sebi kontradiktorna, no kad opet pogledaš i zaustaviš se nad njom na trenutak duljim od sekunde, izgleda savršeno normalna. neću sada o pojmu normalnosti jer o tome mogu raspredati cijelu noć i, logikom murphyjevog zakona, sve će otići u klinac i nestati u bespućima interneta... postoje oni ljudi koji, bez obzira što više ne postoje ili što više jednostavno nisu prisutni u našim životima, ostavljaju trag. nasreću ili nažalost, imam oči i uši, te ponekad vidim i čujem ono što ne želim. al šta sad. tako valjda mora bit ', kako je znala reći moja nonica. prije nego je otišla u vječna lovišta. a o tragovima... ne mislim sada na gorak okus u ustima, ne, sperma nije gorka (barem koliko se sjećam iz davnih dana). ne govorim ni o izdrkotinama po trbuhu ni maničnom traženju ručnika nakon 5 - minutnog " divljeg, neobuzdanog i maratonskog " seksa. oh, gimme a break. govorim o nekim sitnicama, o postavljanju šalica za kafe, o načinu pripremanja salate, o zdravoj percepciji međuljudskih odnosa unutar kruga ljudi s kojima se svakodnevno susrećeš - bile one u poslovnom ili privatnom okružju. govorim o svim onim dobrim stvarima koje su nam te neke osobe pokazale, ukazale na potrebu pridavanja pažnje... ne smatram se lošom osobom. zadnjih par dana sam se igrom slučaja našla u takvim situacijama gdje sam se morala zauzeti za sebe jer se neko imbecilno stvorenje usudilo napadati moj integritet i pravo na slobodu govora. savjest imam i mirna je. recimo da je tako; nisam si još oprostila što nisam ponijela onu mačkicu sa sobom no... mace ne smiju u bolnice. ispravak - neke smiju, neke ne. eto što je diskriminacija isto tako, smatram da sam iskrena. barem do onog - što ne znaš, to ne može povrijediti. možda sam ponekad trebala reći sve, al šta sad. mea culpa. pravedna? to volim reći da jesam. ne da sam fer, jer to bi bilo " koliko tebi toliko i meni, bez obzira na zasluge ". ja važem zasluge. itekako ih važem, mjerkam i procjenjujem. kritički pogled i analitički mozak u kombinaciji sa kreativnošću mogu učiniti čuda. premda, to se ponekad toliko zakomplicira do neprepoznatljivosti i počne izgledati kao... ovaj post, naprimjer. da možete mijenjati povijest, da li biste mijenjali neke svoje postupke i odluke? ja... e sada. ne znam. rekla bih da se ne bih upustila u onu zajednicu, koju se još naziva bračnom; no onda ne bi bilo princeze. možda i bi, who knows, ali ne bi bila ovakva kakva je sad - savršena. ponovila bih sve, osim što bih neke pojedince preskočila, izbrisala, kako iz memorije tako i sa lica zemlje. heh.. rekla sam da sam pravedna, no nisam milosrdna. sadista u meni živi i hrani se svakim danom malim dozama krva, znoja i suza koje su u uzročno-posljedičnoj vezi sa mojim - rukama?.. a sad ono bitno. treba mi session. hitno. sada i odmah gorenavedeni krv, znoj i suze u velikoj mjeri poželjni. uvući se u latex-leather čuda i sa cropom u ruci učiti stvora ponašanju. pravilnom ponašanju i disciplini. red, rad i disciplina...... zainteresirani neka potraže mail skriven negdje na blogu. oni lijeni nek se jave tamo gdje znaju gdje me mogu naći. u bespućima interneta. u realnosti ovog svijeta................ reci mi ono što želim čuti.

Veli mi frend - ajd dođi, ja velim - bila sam tamo, nisam se mogla snać i izbrisala profil.

Jedino što mi je možda malo teže palo je to što je to bila već treća u nizu knjiga smještena u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali zanimljivost pripovjedanja kojom odiše je postupno izbrisala i tu činjenicu.

Tu sumnju izbrisala je utakmica između Intera i Rubina, prva utakmica grupne faze Europske lige, kada je bilo jasno u kakvoj je krizi Inter.

Nakon što sam izbrisala nekoliko stotina kontakata, osjećala sam se bolje, iako još uvijek ne i zadovoljno.

U nekoliko minuta žučne tirade iznijela je hinduističke temelje svoga vjerovanja pokušavajući me " prosvijetliti ": Bog je hindusa i kršćana isti, ali je zadnji kršćanin bio Franjo Asiški; prava vjera danas postoji samo u Indiji, gdje ljudi vjeruju u mnoštvo bogova, tj. njima je sve bog; ljudi koji dolaze u crkvu na Misu puni su negativne energije, a ona priječi druge koji nisu takvi da dožive misu kako bi se trebala doživjeti; Isus je naučavao reinkarnaciju, ali je Crkva to izbrisala iz Biblije; smrti se boje samo oni koji ne znaju da će se ponovno utjeloviti (inkarnirati), a Dalaj Lama nas tako divno poučava o umiranju da se možemo na to izvrsno pripremiti; nema oproštenja za ubojice jer je karma svemoćni zakon svemira...

Konkretno, jedna hrvatska Facebook korisnica koja je obrisala dio svojih starih postova (i zadržala raccount) primjetila je da se postovi koje je izbrisala povremeno ponovno pojavljuju na njenim stranicama.

Preveliku sam ti izbrisala, da ne mičem cijeli post.

Prvo sam si pospremila komp, izbrisala sve nepotrebne fajlove i prebacila one važne na disk.

Pehekom, vidjela sam neku grešku i izbrisala ju, ali sam izbrisala i Ramba.

Ali bio je uporan, onda sam ja iskopala sa dna prasnjavog ormara njegova pisma od pred sto godina, podsjetila se lijepih dogadaja i nacitala njegovih pretoplih rijeci (njegova mama je davno njemu sve moje pobacala, izbrisala iz njegovog zivota moje postojanje).

I tome doskočim tako da sam izbrisala svu poslanu poštu, pa primljenu, pa čak i ono ⠀« Želite li trajno izbrisati? », a i neke tekstove.

Jednu poruku sam držala tjedan dana u pripremama, pa ju izbrisala.

Izbrisala sam nalog na fejsu sa 5000 prijatelja (priznajem precijenila sam se), napravila nalog na google, stekla nove prijatelje ali su mi i poneki stari, iako samo virtualni, nedostajali, pa sam se vratila i fejsu.

Priorat vjeruje da su Konstantin i njegovi muški nasljednici prebacili svijet iz matrijahalnog u patrijahlno kršćanstvo vodeći propagandu koja je demonizirala svetu ženstvenost i zauvijek izbrisala boginje iz suvremene religije.

Ma to ti je upravo isto ka i s onin komentarima ča si ih izbrisala.

Dallas Wiens (26) je htio ponovo osjetiti poljupce svoje četverogodišnje kćeri, udahnuti miris ženine kose, nešto što nije mogao nakon stravične nesreće koja mu je izbrisala cijelo lice.

" Ova kolaboracionistička vlada je izbrisala sve mogućnosti za moje preživljavanje, koje je bilo zasnovano na dostojanstvenoj mirovini za koju sam sam plaćao 35 godina bez pomoći države.

prije nepunih 2 mjeseca obratila sam se dariusu na icq, nakon što sam pročitala wandin tekst (linkala bih na tekst da nije izbrisala blog: p) u kojem je između ostalog kritizirala naslovnicu, kako bih ga pitala treba li im možda pomoć.

jel ' to onaj tvoj čuveni post ispod kojeg je oboren rekord u komentarima (a ti izbrisala oko 60)?:))) ne bih se upuštala u raspravu, ali se ne mogu ni složiti s tobom koja pravdaš mušjarce (" a oni su takvi, pa im ne smijemo to uzimati za zlo), a kriviš žene (što po meni nije ni malo sestrinski). uglavnom, pitanje preljuba je puno kompleksnije od toga tko je kriv... pa čak i tko je oštećen, jer tu su gubitnici SVI. čim netko počne razmišljati o preljubu u braki nešto ne štima. sad, koliko će oba partnera imati snage popravljati stvari i je li sve popravljivo... teško je što pametno reći, a posebno je nedopustivo moralizirati.

Koje kvalifikacije imaš švicarko da tvrdiš da Cigler radi svoj posao korektno. zar bi joj ruka otpala da je tebe izbrisala u rečenici gdje kažeš da bog da krepo u grobu

Izbrisala sam taj komentar jer je zaista bio uvredljiv, degutantan i ne želim svojim čitateljima da budu izloženi takvoj koncentraciji mržnje.

eh, tek sam sada vidjela da sam nesto petljala i izbrisala post: (

Ispričavao se: Htio sam se uklopiti, htio sam biti rezervirani, hladni Englez kao i svi, dalmatinski geni su predivlji za njih. Osvetnički sam mu odmah izbrisala nekoliko susjednih pjesama, ne paziti na svoje srce, sramota

Izbrisala sam svoje lice tijekom godina ispirući svoju bol, jednako kao što voda ispere rezbarije u kamenu " Amy Tan Može li jedno najobičnije: " Kako si? " izazvati oluju u nama?

Nečija je ne-dobra ruka zlonamjerno izbrisala iz svitaka ljetopise sjećanja na veliki pokret bogumila.

O abortusu nakon proteka nekoliko dana više nisam razmišljala, naprosto sam ga izbrisala iz memorije.

Od usvojenih važnijih primjedaba iz plana se izbrisala prometnica koja u Diklu ide preko 400 godina starog mjesnog groblja, a u Žmirićima je zona sjeverozapadno od ulice Hrvatskog sabora prenamijenjena iz zelene u zonu stanovanja.