ako ste slučajno došli do kraja teksta samo da vam kažem da sam skoro sve obrisala jer se pitam kaj prosječna osoba bez ubilačkih nagona treba radit i kako se ponašat. čemu ovaj tekst služi? dal da ostavim sve i odem volontirat u neku pustinju? il se trebam zatvorit u stan i ne izlazit i ne putovat nikud zbog straha od napada? da gledam dokumentarce o bijedi i bolestima i plačem? a ja kao idem na more danas ko je to odredio da ja mogu ić na more, a ne da sam mrtva na tržnici u iraku? jebote