katarina i ja smo jucer bili na zavizanu. vec smo se skoro pa pomirili da nece vise biti skijanja ove sezone (ovo nam je prva sezona, a snijeg je sve vise u alpama - citaj pomalo izvan naseg dosega). protekla dva tjedna su bila jako topla, a prognoza je cijeli prosli tjedan tvdila da ce za vikend pasti kisa.... u petak je vakula javno priznao da su pogrijesili. ostaje toplo, ali barem nema kise. nakon tih informacija, pala je brza promjena plana - ajmo u nedjelju ulovit jos malo snijega: o) - - - u subotu navecer smo nadobudno pomaknuli sve satove, osim (naravno) vekerice. to je rezultiralo satom kasnjenja u polasku. sretni smo sjeli u auto, a sat izdajnicki pokazuje 6:30. fak... mislim nismo bas takvi fanatici, ali racunali smo da bi bilo bolje sto ranije krenuti dok snijeg jos drzi. - - - auto smo ostavili u otlarima. zapravo na makadamu gdje se odvaja markacija. skije su na ruksaku, i picimo gore. snijega ima, ali malo i u krpama. za sat i 15 smo na sici, za 2 i pol smo kod doma na zavizanu. odabrali smo ljetnu varijantu puta jer nam se islo kroz one fora stijene. ispalo je da to i nije bila najbolja odluka jer je snijega u sumi jos uvijek jako puno. vani je toplo i kora ne drzi. propada se i do kuka. skije su i dalje na ruksaku. lijeni smo ih skidati i stavljati cucke. stalno racunamo da je do doma blizu.... a nije. - - - vrijeme na vrhu je genijalno. suncano i lagani vjetar. 6. oblaci su ostali na oko 1000 metara. ne vidi se niti jedan otok. " diglo se more " kaze ante (meteorolog domar na zavizanu). i stvarno, oblaci izgledaju kao more, a mi kao da smo u avionu. - - - pokusavam skijati s kose, ali snijeg je skroz ojuzio. propada se jako duboko i tesko je skretati. nekako odskakucem do dolje. onda sam se sjetio one uvijek-zaledjene-vrtace pod domom. taman je popustila kako treba. spust u nju nije dugacak, mozda kojih 200 njak metara, ali skijanje je totalni uzitak. na kraju sam se spustio (i popeo) 7 puta. ponjelo me. dolje je zavjetrina pa sam cijelo vrijeme skijao u kratkim rukavima. - - - spust dolje je isao po utabanoj cesti do sice. kod kapelice smo pogledali medvjedje tragove (kaze ante da su od sinoc). od sice dalje smo usli u sumu i spustili se iznenadjujuce nisko. na kraju smo skijali brat-bratu 5/6 ina puta dolje. doduse, za to je trebalo puno maste. bilo za spajanje krpica snijega, bilo za njegovo zamisljanje. na zadnjoj krpici po kojoj se dalo skijati sam se nasao u smijesnoj situaciji. stojim na skijama, a oko mene cvate cvijece i pjevaju pticice. - - - ostalo nam je jos 20 ak minuta do auta, a onda dugo drgljanje do zagreba.