Vrlo se često dešava da zadržavamo dah duže nego što bi trebali (kada se koncentriramo na nešto ili dok izvodimo nešto što nam je teško), što izaziva negativne posljedice na tijelo, stoga je kontrola disanja važna i dok prakticiramo Pilates, ali i u svakodnevnom životu - udišemo kako bi tijelo opskrbili s kisikom, napunili tjelesne stanice i osigurali izvor energije, izdišemo kako bi uklonili ugljikov dioksid odnosno štetne tvari iz tijela.

Kako bi se povećala razmjena ustajalog zraka za svježi zrak moramo ojačati naš izdah., dakle što više ustajalog zraka izbacimo, više ćemo kisika udahnuti-to činimo izvodivši vježbe smijeha, izdišemo i izbacujemo ustajali zrak iz pluća.

Podižemo se na prste te kontinuirano izdišemo, vraćamo se u početni položaj i kontinuirano udišemo.

Kako udišemo i izdišemo, u istom ritmu, naš život prati i ovaj najvjerniji organ srce.

Spuštamo se kontrolirano u položaj polučučnja i kontrolirano udišemo nastojeći u svakome trenutku ne izgubiti ravnotežu, vraćamo se u početni položaj te kontinuirano izdišemo.

Prilikom dizanja utega najčešće udišemo kad je napor najmanji, a izdišemo u trenutku najvećeg napora, ali to ne mora uvijek biti pravilo.

Najviše ih privlači ugljikov dioksid koji izdišemo, tamne boje, miris kože, strujanje zraka i temperatura viša od okolne, kao i mliječna kiselina (izlučuje se dok vježbamo), aceton (kemijski spoj koji otpuštamo dahom) i estradiol (nusproizvod estrogena).

Problem je što premalo izdišemo ili dišemo plitko s gornjim dijelom pluća.

Disanje kao i u prethodnim vježbama tijekom popuštajuće faze udišemo, a tijekom svladavajuće faze izdišemo.

Danas znamo da se dobar i loš zrak odnose na kisik koji udišemo i ugljikov dioksid koji izdišemo.

Da se to ne bi dogodilo izdišemo CO2. Točan put plinova u tijelu izgledao bi ovako: kisik iz alveola ulazi u krv, putuje njome u lijevo srce, srce izbacuje krv u najveću arteriju - aortu, krv obogaćena kisikom dalje putuje sustavom sve manjih arterija u sve organe i sustave u tijelu i na kraju dolazi u minijaturne krvne žile - kapilare.

Površnim disanjem u tijelo unosimo premalo kisika, a izdišemo premalo ugljičnog dioksida.

Udišemo kisik i izdišemo ugljični dioksid.

Prilikom izvedbe vježbe preporuča se disanje na način da tijekom popuštajuće faze izdišemo, a tijekom svladavajuće faze udišemo.

Disanje kao i u prethodnim vježbama tijekom popuštajuće faze udišemo, a tijekom svladavajuće faze izdišemo.

Izdišemo polako istovremeno snažno stežući mišiće trbuha.

Zato što kisik koji udišemo mora odmah uskočiti u krv, a ugljikov dioksid kojeg izdišemo mora uskočiti u unutrašnjost alveola kako bismo ga izdahnuli kroz usta.

Disanje usklađujemo s pokretom, kroz popuštajuću fazu udišemo, a tijekom svladavajuće faze izdišemo.

Podižemo trup i razvlačimo bučice istodobno, dok cijelo tijelo nije u ravnini te kontinuirano izdišemo, vraćamo se u početni položaj i kontinuirano udišemo.

Udišemo i izdišemo po cijeli dan i noć, ali nikad nismo toga svjesni, nikad ni za trenutak ne koncentriramo svoj um na to.

Sada koncentrirajmo svoj um na udisanje i izdisanje; dozvolimo svom umu da promatra i nadgleda kako udišemo i izdišemo; neka naš um bude svjestan i pažljiv dok udišemo i izdišemo.

Izdišemo prilikom podizanja iz čučnja, a vraćanjem u čučanj udišemo.

Disanje usklađujemo s pokretom, kroz popuštajuću fazu udišemo, a tijekom svladavajuće faze izdišemo.

Znaju da udišemo kisik koji daje energiju svakoj našoj stanici, a izdišemo ugljikov dioksid kojim se oslobađamo otrova iz tijela i to je to.

One pročišćavaju i obnavljaju zrak u našem životnom prostoru, čiste ga od toksina i ugljičnog dioksida koji izdišemo, te ga zamjenjuju kisikom.

Naša je energija usmjerena samo i jedino na iskustvo ovoga daha kojega udišemo, ovoga daha kojega izdišemo, ili na neki drugi pojedinačni objekt pažnje.

Zrak koji izdišemo je sasvim drugačiji od onog koji udišemo.

Udišemo oko 15 sekundi, a izdišemo oko 25 sekundi.

Udišemo na NOS kada otvaramo i protežemo tjelo, a izdišemo na USTA kada ga zatvaramo ili savijamo.

Desna strana ima zadaću primati krv iz tijela i otpremati je u pluća, gdje se oslobađa ugljični dioksid koji izdišemo, a prima kisik koji nam je prijeko potreban za život.