Cijelo njezino tijelo izgledaše ko gruda masti, što se rastapa u dodiru i nikako se rastopiti ne može...

I Nikšić mu izgledaše kao žena izljubljena, ostavljena i neplaćena: zato zamamna na papiru i u krčmi.

Sunce se pomaljaše, ali tek što se razabiralo; ono magle izgledaše ko prašina; tako padaše i na pluća.

On je padao sve niže, u mrak; izgledaše ko čovjek, što je iz rasvijetljene sobe pošao u tamu i onda gleda ujedno u ono svijetlo.

Ali ova kapitalna... krakovi su bili smotani, ali izgledaše prijeteće veliki.

Noćas izgledaše ko bojadisani komad papira, što si ga u srditosti neravno izrezao i još srditiji na neuspjeh bacio napolje.

Rubelli bijaše bijel, mršav i mekan; zarad bjeline izgledaše ponešto odebeo i radi mekoće punan.

Imao je koji zub manje od njega i koju šljivu, a i kilu više, i nikako mu nije bilo jasno kad se odjednom zatekao pred mladom, utegnutom, crnokosom djevojkom čiji dekolte je ispadao tako da je niko nikad ne bi pogled ' o u oči a u kožnim hlačama guza joj izgledaše taman tako da je prostreš umjesto podmetača u zimskim noćima u Gorskom kotaru i griješ se uz nju rađe nego uz vreću za spavanje.

Bijaše srednje veličine, a iz cijele njegove pojave nije izbijao čvrsti muškarački karakter, već kosti - bijaše nekako nježnije građenih, no ipak ne izgledaše slabašan; to mu podavaše samo vid neke plemenitosti.

- Mladi gespen, tutu sme - probudi me bičalom zvonar Šimek koji ne izgledaše kao oni koji se rađaju kada se zemlja trese...

Posve hladno izgledaše svoju sudbinu, misleći da će do kojega dana dobiti dekret neka se seli iz sjemeništa.

Izgledaše da je to pred njima jedna zapreka, koja im brani ulaz u zrak, svijetlo i sreću.

I makar bijaše kaljužina i nebo i zemlja, svijetlo izgledaše bara na čistini i tišina govor u romonu.

Izgledaše sam sebi nekaka umjetna karikatura; pajac, sastavljen od komada njegovog tijela, Nikšić ko onaj, što ga drži za kapu i kreće konopcem, a sva ta priroda, djevojke, rođaci, nebo i svemir, gledalac.

Izgledaše mesnatija, s manje kostiju i manje pregiba.

I tak svi ti ljudi koji izgledaše s tim grančicama milo i drago otišli ih posvetiti.

Hodajući malo dalje mi uđemo u veliku Crkvu, ja htjedoh da se prekrstim ali mi Starac reče: ' ' Ne moraš da se krstiš ovdje jer je ovo mjesto ' GNUSOBA PUSTOSNA ' (Danijel 12; 11). ' ' U Crkvi bijaše neprijatno, na oltaru se nalazilo Evanđelje sa Zvijezdom, svijeće izgledaše kao od katrana i goreše kao drva za potpalu, iz Čaše se širio jak smrad, tamo se još nalaziše Prosfora sa Zvijezdom, Svećenik stojaše ispred oltara sa licem crnim kao ugalj a ispod oltara se nalazila žena obučena u crveno sa zvijezdom na usnama i vrištaše kroz Crkvu smijući se i vičući ' ' JA SAM SLOBODNA. ' ' Ja pomislih: Gospode kako je ovo odvratno, ljudi kao poludjeli počeše da trče oko oltara, zvižde i tapšu rukama pa zapjevaše hulne pjesme.

Ja ustade i vidjeh pred sobom Starca koji izgledaše veličanstveno, kosa mu bješe bijelo-siva a on imaše na sebi crnu mantiju i u ruci nosaše štap, promatrao me je blagim pogledom.

Primjerice: " Tamo se bio nadvio gust i mastan oblak, što izgledaše kao katarska pljuvačka, tek što bijaše bijele boje. " " A zvono zazveči ko sazreo katar. " " I Matija se Prugovečki tako nadme, kao da se raskašljao u društvu, gdje ne smije da pljune. " A kao što katar, tako i sve one nuzgrednosti od diareje do stitichezze.

Izgledaše da ona istom nasladom prima i daje udarce. " I ona ista crta bijaše sada valovita, neravna i duža.

Arsen je nastavio citirati: " Želio bih stiskati k sebi njezino izbito tijelo i raščupane kose. " " Oko Nikšićeve gazdarice drhtaše nešto crna i odurna i ona izgledaše ko glad, što neće da jede i sam se izgriza kidajući meso i oblizujući nokte. " " A sestra - jer sestra, jer joj je prijetio kum, rođaci i muž i jer bijaše sestra...

Izgledaše ko filozof, koji izrabljuje i konstruira činjenice za svoj sistem i spekulant, koji nategne u svoju korist novinstvo.

Izgledaše joj ono, što je poduzela, kao svetogrđe.

Ono je sve bilo ko bolesnik, kad gledah okolini u oči; a kad ih nisam već zamjećivao, ono sve izgledaše ko somnambul.

I onda sve ono preuranjeno vrijeme izgledaše mi užasno dugačkim i kako sam nervozno polazio na odlazak, tako sam ga nervozno iščekivao.

Bijaše uvijek jednako bijela i obla, a križ na njoj izgledaše ko šiljak, za koji ne znaš tiska li ga nebo u nju ili ona u nebo...

Ono izgledaše ko plamsaj srebra i laki, hladni dah udaraše kroz rastvoreni prozor.

Ona izgledaše zadahtana ko beskrvna djevica, što se zatrčala uz goru.

A njemu izgledaše sve bijelo i hladno, samo vatru alkohola osjećaše u sebi, Zađe u klub i primi se novina.

On počeka, jer se je bio zapuhao i izgledaše još uzrujaniji.