uzaludnije je jedino to što iz dana u dan pljujem riječi kao bezubi pjesnik ujedam prazan zrak izgovaram vlastitu slinu zakašljavam se iskašljavam neskladnost iz sebe

Naravno, ovo ne izgovaram, već se demonstrativno okrećem, prolazim kroz kapiju, ulazim u krug bolnice, uz jedno tiho Nema potrebe da lažete Isuse bože, kakva greška, pa kakvo je on to obezbeđenje, kad mu Brandnew sićušna kakva jeste prolazi kroz kapiju?

- KADA govorim o tome imam osjećaj da izgovaram roman od mnogo stranica iako sve može stati i u par riječi.

Izgovaram to nekoliko puta i ne mogu a da ne prasnem u smijeh.

- Zdravo, Nadia - izgovaram njeno ime na glas: zvuči strano, a opet tako lako prelazi preko usana.

Ja sam se već uštimala u jezik: pasta mozzarella e pomodorini (da čujete kako izgovaram pomislili biste da sam rođena tamo (pogotovo izraz face)).

Mislim li uistinu ono što izgovaram?

ovako, imam 16 god i mislim da imam okp.po netu sam malo citala o toj bolesti i stvarno mislim da imam to vec 4 god, od kada mi je umro tata.imam neke rituale kako sto se sve bazira na broju 5 i imam jako velike strahove da druge osobe meni drage nebi umrle i zbog toga radim i gluposti tj. tr rituale izgovaram neke rečenice u sebi, dali je to to ili?

" Nisam sretan. " Malo sam zastao da čujem i sam sebe kako to izgovaram.

A ja olako izgovaram riječi, kršim obećanje, ne stojim iza svojih riječi i ne slušam tvoju Riječ

Potom svraćam u ruševnu školu i izgovaram naglas, na komiškom 4444 (ctiri mijora cetorsta cetardeset ctiri).

hej draga... kao da slušam sebe:) Iste riječi izlaze iz tvoje tipkovnice koje ja izgovaram već 4 mj....

Heh.. kako je to zanimljivo.. da sam ja sad u njenoj situaciji.. da ja izgovaram one riječi koje je ona govorila..

Treba uvijek moliti Boga: " Otvori mi dušu prema onom što zapravo izgovaram ".

Obožavm američku verziju riječi " prijatelj " - friEND... uvijek taj posljednji dio mi se mota po glavi kad se rukujem s nekim novim, meni sa suprotne strane, i glasno izgovaram svoje ime.

Zato na kraju Forza Ferrari izgovaram još od svoje 4 - 5 godine pa evo i sad u ovom trenutku i do kraja života. (sa 4 - 5 je to zvučalo nešto kao Folza Fellali, ali je vrijedilo isto što i danas)

A kako se možemo razumjeti, gospodine, ako u riječi koje ja izgovaram stavljam smisao i vrijednost stvari kakve su u meni, dok ih onaj koji ih sluša neizbježno prihvaća sa smislom i vrijednošću koje imaju po sebi, svijeta kakav on unutra posjeduje... ÂŤ10

Kao ministrant obećavam da ću se držati slijedećih pravila: 1. Dolaziti na svetu misu nedjeljom i blagdanima te barem jedan dan u tjednu; 2. Na svetoj misi biti sabran, ne pričati i ne nasmijavati ostale ministrante; 3. Slušati i poštivati svećenika i odrasle osobe; 4. Lijepo se ponašati u društvu, ne izazivati svađe i sukobe; 5. Nastojati da ne izgovaram ružne riječi i psovke, a velike psovke nikada; 6. Svaki dan se pomoliti Bogu za sebe i svoju obitelj.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste u tom filmu debitirali i kao glumac. Izgovaram jednu i pol rečenicu.

Ni ja, koji sam samo putnik u vremenu, nisam sadržan u ovim riječima koje ti izgovaram, osim tek toliko koliko su riječi u stanju da ti prenesu moju mirnu nutrinu.

Nakon što je to izgovorila, Nikolina me zabrinuto pogledala: Dok to izgovaram naglas, čini mi se da mi je u glavi poprilična gužva.

Terezija je inzistirala da je molitva bavljenje Bogom, i da pri tome nije važno« što »nego« s kim »:« shvaćajući i uviđajući da razgovaram s Bogom i tome poklanjam veću pažnju nego na riječi koje izgovaram »; tako da« obratite pažnju tko je onaj s kim razgovarate i na to tko ste vi »;« mislite na to tko je onaj komu se obraćate i tko je onaj koji mu se obraća »(Put 22,1 - 3).

Odjednom se otvara neki prostor u nebu... izgovaram na glas " Pa jel to onaj tunel do svetog Petra? ".

Svijetlost iz nebeskog tunela udara ravno u mene a glas sa neba mi govori " Krule, dođi... dooooođi " Shvaćam da je to glas svetog Petra... " Bože pa ja idem u raj " izgovaram na glas i osjetim gdje me neka sila odvlači ravno prema tom tunelu.

Kako se bolest razvijala dobijala je i svoje ime... nije lijepo pa ga niti ne izgovaram.

Pjesma, točnije sintagma koja je obilježila moj život i koju ne samo da izgovaram već dvadesetak godina, nego je oznaka vrlo, vrlo bitnih entiteta (sorry, ali uskoro, nakon zagrade, dolazi olakšanje) koji uzimaju udjela u mome životu, jest Night shift: My night shift sisters Await your nightly visitor They don t bother me No they don t bother me Naime, iz nekog ne odviše tajanstvenog razloga ja sam spojio ovo night shift s visitor, i to u množini, i te kasnonoćne vizitacije spominjem cijeli život: night shift visitors.

Bojim se pričati o tome na neki pozitivan način, bojim se da ću sjebati sve, takvom izjavom, da će nas nesreća stvarno zadesiti, zato i to ne izgovaram, nego uvijek poluoptimistično ljudima odgovaram.

Kiša me dodiruje, lakše mi je Otvaram usne, izgovaram« Volim te« U svijetlu polako nestajem, čujem te kako govoriš, a nema te, zašto?

Nije to bilo lako odglumiti, s glumicom pod stolom koja glumi da mi puši dok ja izgovaram dijalog.

Udaram Zvonom: palim Plam Tajanstveno Ime izgovaram.