NE BAŠ. u petak sam išla za Zg, i tako u rano jutro negdje u Slavonskom brodu ukrca se bakica s ogromnim paris-hilton-al-sa-žablje-zelenim-okvirima sunčanim naočalama i crvenom trakicom u kosi, te neizostavna tri cekera u rukama. ovako, prvo da pitam - jesam ja možda neupoznata s nekim pravnim odredbama po kojima svi hrvatski penzioneri prvi dan mirovine dobiju cekere za plac, pa ono, grincek je imao premalo mrkve pa eto sad ću svojim cekerčićem izbit pokoji bubreg srednjoškolcima i studentima po busevima i tramvajima? uglavnom. uletava bakica. s tri cekera. sjeda iza mene, dok ja pokušavam spavat. e. aj pogodite zašto sam se razbudila? anyone?? kad imate 3 dana želučanu virozu, i povraćate za dobro jutro, dobar dan, laku noć, sretnu hanuku i ahoj jak se maš, pomalo vas razbudi bakica koja sjedne iza vas (s onim tipičnim potezanjem VAŠEG sjedala dok se ona namješta). nije problem u bakici. već u bakici koja smrdi po kikirikiju. a ova je do zagreba žvakala 3 vrećice bobi flipsa. tri, ali, o pobogu, TRIIIIIII s onim mljackanjem između svaka četiri smokija. tješila sam se da do zagreba ima samo još 2 sata, sa samo jednim stajanjem. na tom stajanju je my favorite grandma čejndžala pozišn i sjela ISPRED mene. pa sam mogla vidjet u odrazu na staklu da između onih mljackanja i pročačka zube prstima. al ono. ne vidiš prst. nakon toga, izignorirala sam krušku, vic krekere i jaffa kekse koje je pojela after bobija. tada je ionako bilo taaako svejedno. došla sam doma, povratila po zadnji put za ovu virozu, istuširala se, legla u fetus položaj, i onako istraumatizirana, zakunila se sama sebi da nikad, ali ama baš NIKAD neću biti bakica koja miješa voće sa grickalicama.