Onda sam išao ponovno slušati pjesme s kraja i sredine 80 - tih, Montenegro express, Saputnik, Bluz mutne vode, Crni labud, Honduras, Starim... gdje je nestao taj (soft) rokerski zvuk i jednostavnost koja je tako savršeno oko sebe vukla genijalne stihove... ne bih volio pljuvati nove pjesme dok ne čujem cijeli album, ali ovo što sam za sada čuo ima više refrena nego u cijelom njegovom opusu, a i pošteno budi rečeno kvaliteta i predvidljivost im k tome ne ide u prilog... jedina koja bi imala malo smisla je Ljubav ne pobeđuje, međutim i tu se pojavljuje krešendo tamburica u refrenu koji razbija magiju stvaranu na početku - ljubav ruši zidine, ponosa i taštine, ali bajke da pobeđuje, to su budalaštine, lako je izigraju, kao trsku slome je, nikoga ne porazi sem onoga u kome je - i onda poskočica i jeftini klišej o Romeu i Juliji? khm, sori malo mi nije sjelo... a dodatno je i jedna antiljubavna/ljubavno realistična pjesma kakvih se u zadnje vrijeme pojavilo puno, a neke su izuzetno uspjele... pada mi na pamet Ranjeni i ludi Hladnog piva, Mater od TBF-a, a i Gibo je imao bolje pokušaje na sličnu temu...