Tuđmanov režim bio je toliko bolestan da je izjedao sam sebe, i nezavisne novine u njemu su kvalitetno funkcionirale kao registratori i katalizatori njegove neminovne propasti.

Po njegovu svjedočenju, redovito ih je izjedao u svečarskom raspoloženju, koje je raspirivalo njegovu još uvijek živu dječačku maštu.

Osobno sam bio u sličnoj situaciji i mogu reći da me izjedao osjećaj nemoći da ne mogu ništa promijeniti.

Kako svi tako i ja, neiskusan, bez ikakvog vojnog iskustva, naoružan samo hrabrošću i željom da se što prije krene u borbu, izjedao sam se u neizvjesnosti i iščekivanju vijesti s dijela gdje su se vodile borbe.

Medutim - da nisam oprostila i zatvorila ta vrata za sobom, i dan danas bi me jad izjedao kao kiselina i unistavao mi zivot.

.. dan kada je otisla bio je odraz njenoga zivota.. u svitanje malo sunca.. ostatak dana tmuran.. kišovit.. prije 20 godina izgubila je desetogodisnju kci.. zbog gluposti pijanog vozaca tadasnjeg generala bivse JNA.. sa tom djevojcicom.. nestao je i njezin zivot.. nikada vise nije osmijeh presao preko njezinih usana.. nikada vise nije skinula crninu.. posjecivala je grobak cesto.. i uvijek sam imala dojam da je jedino sićušno olakšanje i utjehu dozivljavala kada je tamo bila.. dvadeset godina tuge.. rijeke suza.. samo ona zna koliko joj je tesko bilo.. od boli duse i srca.. oboljelo je i tijelo.. slomilo se.. popustilo.. kako je dušu izjedala tuga.. tako je tijelo izjedao tihi ubojica.. borila se.. imala je za koga.. svojih dvoje djecice.. ali bilo je to previse za nju.. bolovi duse slomili su tijelo.. i bol je postala i tjelesna.... smirila se.. napokon nasla potpuni mir.. tamo gdje ne postoje suze.. bol.. patnja.. docekala ju je njena djevojcica.. njena krv.. a krv koja je ostala na ovome svijetu sada pati... plače.. tuguje.. ali srest ce se opet.. na mekim oblacima u zagrljaju spokojnosti.. mira i blazenstva.. pokoj joj vjecni..

Možda mu se ruka prejako omakla, možda se dijete krivo namjestilo, možda ga je baš taj dan izjedao nekakav gadni bol i jad - priznajte i sami - koliko vas je puta zasvrbio dlan kad bi vam vaša stoka mala doma digla živce? - pljuska je pala.

Dojam da se trošim, polako nestajem u tom trošenju, gubim se, gubim samog sebe, uvukao se u moju nutrinu i izjedao me poput malignog tumora.

Osjećaj krivnje izjedao ga je polako iznutra poput morskog crva, i nije se činilo da ga doskora kani pustiti.

Oganj kojim mi je sagarala dusa nije me izjedao nego mi je davao snagu i zamah.

Nakon četiri tisuće stranica okolišanja, Martin je napokon došao do onog dijela koji nas je sve izjedao godinama.

Čudnih je mirisa bilo u Areni te večeri, ispod mene je bila jedna žena koja je imala neki težak parfem koji se pregrijavao na njenom golom zaobljenom ramenu (imala je asimetričnu bluzu) i poštujući zakone fizike penjao prema mom nosu, izjedao mi nos, paranazalne sinuse i oči.

I tko zna dokle bi se izjedao, da već ujutro ne stiže pismo od oca Potrke:

Rimsko carstvo se izjedalo iznutra, izjedao ga rak koštane srži.

Tako je bilo i s Pavlom: cijeli je život radio pritisnut strahom koji ga je izjedao, strahom da unatoč strogom izvršavanju Zakona možda ipak neće na taj način uspjeti zadobiti Božju naklonost.

A sada kad vidi Kristov križ i postaje svjestan djelovanja ljubavi i milosti koje je bilo potrebno da ga spasi, on bez sustezanja priznaje da je taj strah koji ga je izjedao bio opravdan.

Izjedao se što su Borkovići spali na tako niske grane, izjedao se najviše radi nje; teže će se naći sjajna kuća za nju...

Kroz uski kanjon probija se potok Jasle koji je tisućama godina izjedao kamen da bi napravio ovaj prolaz koji zapanjuje snagom vodene stihije i divljinom vrletnih stijena.

- Crv se migoljio u oku i izjedao Johnovu mrežnicu.

U ranom srednjem vijeku mnogo su se koristili badem i cimet, a jele su se velike pečenke, bez puno filozofiranja? volovi, divljač i perad na ražnju koju je izjedao, na hijerarhijski dramatiziranoj gozbi, prvo vladar pa podložnici, a te su ogromne količine mesa osiguravale tjelesnu snagu dominantnu u tom razdoblju.

Međutim, iako kao udica na početku njegova novog romana Sin stoje riječi namrgođenog Austrijanca, kao što i narator Konstantin u jednom trenutku razmišlja bi li svojem školskom drugu pričao o očaju koji je izjedao ovog velikog pisca usred Beča i Austrije, a unatoč obožavanju duhovne elite kako si sigurno tepaju Berhardovi fanovi on je ovdje tek jedan od brojnih repera ljudske nesreće apokaliptičnog prizvuka.

Zbog tebe, i mnogih koji su bili poput tebe, živimo u slobodnoj državi, slobodni smo ljudi koji slobodno šeću ulicama, slobodno bez straha koji nas je izjedao onih godina, onih hladnih godina, tužnih, prestrašenih godina.

Utroba mu se trgala i neki ga je crv izjedao, ali je bio uvjeren da će njegova djeca jednoga dana shvatiti što je sve on proživljavao i kakav je unatoč svemu bio.

Katarzična oslobođenosti izričaja ove poezije stara čakavska rič, vodi do čiste jasne, dirljive i dojmljive slike: »... otac bi izjedao se ništeć muku/mi ušućeni, ćutili žar usijane japjenke/i cvileć otimali bi se ja i sestra ko dva psića dok bi na koljenima držao nas i trljao oštrom bradom naša blijeda lišca e kako bi zabridjela krvlju krvi njegove...«

Nikad nije bila loša majka, ali neki ju je đavo iznutra izjedao dok je nije sasvim...

Crv sumnje me je izjedao i nije mi dopustio da se olako upustim u avanturu jedenja ćevapa i ispijanja pivice.

Janine Leach (15) iz Sunderlanda u Engleskoj dijagnoziran je rijedak poremećaj kada je imala 11 godina koji joj je postupno izjedao mozak.

One su, kao u onome katalogu modne revije iz 1946. oblik marginalije, one su kao filc koji je izjedao memoriju Josepha Beuysa.

Ali me crv izjedao: nije to bio život kakvog sam želio, o kome sam sanjao.

Jedanput se ipak usudi blašče da si pogleda iznutra što je već izvana tako strašno izgledalo, i nađe bijednoga Kolarića na tlih na malo slame pod zalijepljenim prozorom gdje jadikuje te se previja sa griza koj mu je izjedao utrobu, pa kad ga uočilo, nagne u bijeg, ali ne prijašnjim ulazom već nekud drugud postrance, i ni da je gdje zapelo