U vjetru osjetismo jesen i osjećaj koji nas je obuzimao pređe u stvarni doživljaj.

Osjećao se potpuno izgubljenim, napuštenim od Boga, pa iako je sve znao i to da se ne smije ubiti, i to da nije htio uistinu izdati Isusa, i to da ga Isus i Bog svejedno vole, kao što jednako vole sva božja stvorenja, te mu opraštaju i ništa mu uistinu ne zamjeraju, i to da se svakom tko je gorljiv zagovornik Božje ljubavi mogu dogoditi takve pogreške, i to da je očajavanje samo izraz sebične čovjekove prirode i da se njime baš ništa na svijetu ne rješava iako je sve to znao, ipak nije mogao nadvladati duboki mrak koji ga je prekrivao i gušio, koji ga je cijelog obuzimao sve više i više.

Osim toga, svake godine, vec pocetkom maja, obuzimao ga je neki nemir.

Radila je za šalterom i tek kada je u jednom trenutku podigla pogled ispred sebe je ugledala maskiranog muškarca s puškom u ruci koji je povikao: " Ovo je pljačka " Dodala je kako je unatoč užasu koji ju je obuzimao nastojala ostati mirna i pribrana koliko je to bilo moguće, jer je bila najstarija zaposlenica.

Trljajući svoju glavu o naboranu koru drveta, uživao je u osjećaju koji ga je obuzimao.

I kao što je u početku bila borba, ljude je obuzimao strah, sumnja i tjeskoba, nažalost to se i danas događa.

I možemo shvatiti kako je Isusa, s njegovom ljudskom dušom, obuzimao užas pred tom stvarnošću, koju promatra u svoj njezinoj okrutnosti: " moja " volja bi bila ne piti tu čašu, ali " moja " je volja podređena " tvojoj " volji, Božjoj volji, Očevoj volji, koja je također prava Sinova volja.

Obuzimao nas je stid, i strah.

Fotije ovako opisuje svoje protivljenje i odbijanje: Kad god sam razmišljao o uzvišenosti arhijerejskog čina i položaja i o ništavnosti čovečijoj, i merio svoje nemoći i slabosti, mene je uvek spopadao užas i obuzimao strah

Nekoliko tjedana me obuzimao tuđi glas u stilu: to nisam ja to je McAlmon.

Matica je na politički trenutak odgovarala temperamentno, možda ponekad i nepromišljeno, ali doista je bilo teško biti posve racionalan na valovima zanosa koji je obuzimao Hrvatsku.

A mene strah nekako nikada nije obuzimao.

Hoću sada da čujem samo fijuk biča i njegovo pucanje po tvojoj koži. Lagala bih kad bih rekla da se nisam plašila, ali neki čudni osjećaj me je obuzimao.

U silnoj želji da to bude baš on, sve češće se zalijetao u susret njenoj pojavnosti, boreći se s plamom zanosa što ga je obuzimao, tjerajući mu volju na bezuvjetnu predaju.

Obuzimao me osjećaj da će zaista nešto doći.

I tako počinje završavati san o moći koji je obuzimao protagonista kao dječaka, a onda nastupa stvarnost, u priču se uvlači i pitanje krivnje, dakle i morala.

Polako sam se pribirao, a osjećaj koji me je obuzimao bio je mješavina zgroženosti i ljutnje.

Zbog jedne mi je veoma žao što nije uspjelo (tko zna kakav bi me sad osjećaj obuzimao umjesto ovog pseudoflegmatičnog nagovještaja depresije), zbog druge mi je žao što sam uopće trošio neurone na nju.

To sam vidjela i kod Sanadnera i njega je obuzimao strah od jakih žena.

Kad god je govorio o europskim glazbenim trendovima, obuzimao ga je poseban osjećaj da baš on pripada tim trendovima.

A iz duše Marka Barčića nestalo je onog očaja što ga od dva dana obuzimao i u kojem već nije mogao podnijeti da si ženu gleda uza se.

Obuzimao me neki tupi osjecaj, osjecala sam se nekako prazno, cijeli dan sam bila nekako trula a i svi oko mene frend mi je pao s motora i skrsio je koljeno i desni bok motora sto je jos dobro i zavrsilo boljeli su me bubrezi tako da sam cijeli dan hodala onako pognuta ko neka starica, samo mi je stap falio ali boljelo me je za poludit, nisam nis mogla ma katastrofa

Poziv za pustinjaštvom obuzimao ga je sve više.

Promotrite nemir koji je mnoge duge godine obuzimao zemlju i komešanje koje je spopalo ljude na njoj.

Sa svojom pozamašnom tjelesnom masom obuzimao je prostorije.

Možda vas je obuzimao strah zbog neizvjesnosti onoga što dolazi ili su vas opsjedale misli o nepravdi koju su vam drugi učinili.

Um su mu počele obuzimati lude misli i sve veći strah obuzimao ga je cijelog.

Svako malo me obuzimao osjećaj da sve ovo postaje nemoguća misija, ali zajedničkom upornošću i nadljudskim naporima smo ipak dobivali neke rezultate.

Povodi za osnivanje bratovština su najčešće bile velike nepogode, kojih je u srednjem vijeku bilo napretek, od epidemija kuge, vjerskih i dinastičkih ratova, požara, gladi, potresa i poplava, kad je ljude obuzimao strah i kad su jedino zajedničkim naporom mogli ublažiti teškoće koje bi ih zadesile. [ 2 ] Prve bratovštine prihvatale su se njegovanja zaraženih kugom i njihovim pokapanjem, održavanjem ubožnica i skloništa za nemoćne, stare i siročad, dakle karitativnim radom. [ 2 ] Za tako velike zadatke, po mjerilima onog vremena trebalo je imati ime nekog moćnog sveca zaštitnika, pa su oni uzimali imena Duha Svetoga, Blažene Djevice Marije, sv. Antuna, sv. Lazara, sv. Roka... [ 2 ] Uz to još je nekoliko faktora utjecalo na procvat bratovština u 13. st.; mistični pokreti (Flagelanti) i pojava franjevaca i dominikanaca koji su osnivali nadbratovštine, koje su imale pravo osnivati svoje filijale. [ 3 ]

Na početku volontiranja obuzimao me je osjećaj velike tuge, jer nisam mogla razumjeti zašto ta djeca imaju takav život te sam se trudila pred djecom sakriti svoje suze i biti kao i oni, radosna, i s vremenom je to osjećanje prevladalo u meni.