I potrudit ću se svim silama da izmamim osmjeh na njegovo lice, jer tome prijatelji služe.

Onda sam je deset minuta tješil kak si ni ja niš ne kupim, kak zna da je to zato kaj smo kupili stan, kak bu jednog dana si mogla kupit kaj hoće, da je sad bitno da smo svoji na svome, i tak, malo po malo, i izmamim osmjeh na njenom ličeku, pa pusicu, pa dodir po koljenu, pa malo više gore, pa.....

Nastavio sam joj milovati noge, tako da sam krenuo od unutrašnje strane bedara, ali tako da dok sam blizu nje, laganim, kao slučajnim prolaskom po njoj izmamim još njenih uzdaha, ali i da je malo palim, bez vatre.

.. volim te sresti iako rijetko kad smo sami, jedna nova dimenzija tad se javi, volim kako me gledaš onako ispod oka, il samo umišljam i to mi srce govorka, al sigurna sam u jedno, da osmijeh koji ti izmamim, znači da ti nije baš svejedno, malo govoriš iako znam da znaš i više, daj shvati da baš za tobom moje srce diše....

2. Trudit ću se da od života izmamim radosne stane, kako bit i druge ljude zarazio radošću.

I izmamim sliku i osmijeh koji... pa i ja dobih na dar buketić... mali... slatki, bijele boje...

Trebam nazvat djedu i pitat ga kako je.Posjetit ga.Ako mu izmamim barem smiješak na lice, napravila sam dobro djelo.

Naše raspoloženje, moje i tvoje virtualni prijatelju ovisi od nas samih.Neki ljudi su gotovo uvijek dobro raspoloženi (bez obzira pjevaju li ili ne), dok su drugi tmurni i rijetko ih možete vidjeti s osmijehom na licu.Ja sam sretna kada nekom takvom " mrgudu " izmamim osmijeh... Volim sebe kada uspijem svoje dobro raspoloženje prenijeti na druge.. to svaki dan obavim u uredu.. u samo jutro ja sam " veliki " govornik što mom kolegi u prvi mah ide na živce.. smetaju mu upaljena sva svjetla... ali nakon par minuta on je drugi čovik... tada njega nitko ne može nadgovorit... a ja se lipo maknem i odem za kompjuter... naravno meni ne smeta njegova priča... mene raduje jer sam ga oraspoložila... kad bi ga pitali jesam li dosadna odmahnuo bi rukom i rekao... pustite Baćinku...

Sad su tu a za tjedan dana neces opet imati nikoga " I ima ona pravo, ali objasnila sam joj zasto to radim; Volim kada izmamim zeneske osmjehe, kada znam da joj na neki nacin podizem ego, (na neki nacin i svoj) sto znam da se osjeca pozeljno....

Daj mi, Gospodine, smisao za humor, Daj mi sposobnost Da se smijem dosjetkama I tako izmamim nešto radosti od života, Koju ću podijeliti s drugima.

ima li lipšeg zvuka u ekstazi:)))) meni ne.... a seks a da cura ne svrši... je seks dopola:)))..... nije u redu.... taj doživljaj kad cura svršava mi je tako dobar... a propustit ga bi bilo stvarno ščeta i potrudit ću se da ga izmamim koji put.....: D

Želim da Te, Umjesto brojnih Poljubaca Svu obaspem Cvijećem, Cvijetnim mirisnim Drvećem Da Ti izmamim Biserni Osmjeh I zadovoljni Pogled Sreće Ushićenje Strasti najveće Što navodi na Grijeh

Živim, snivam, živim, snivam stvarnošću se pokrivam i sve tako u krug.Osjećam se baš kao i svi.Dobro i loše.Više dobro nego loše.Volim i sretna sam zbog toga.Volim ljude, volim more, nebo, rijeke, životinje i ptice.Volim kada vicastom pričom izmamim osmijeh na vaše lice.Volim iskrenost i vedrinu.

motivi mojih dolazaka na predavanja poprilično su raznoliki dio predavanja dolazim jer moran jer u protivnom neću dobiti potpis pa ni mogućnost izlaska na ispit.. takva predavanja me smaraju jer mi uskracuju slobodu izbora na neka predavanja dolazim jer volim čuti profesora i jer me naprosto zanimaju ovaj semestar je od 9 kolegija tek 3 koja rado dolazim a ne moram a ima i onih predavanja koje ne treban dolazit al ipak dođen jer uvik bude neka kolegica kojoj izmamim osmjeh pa se i sam osjećam sretnijim a većinom iza slijedi đir do kafića na sva ostala predavanja inače ne idem:))

Isprike i izgovori su bili pravi biseri infantilne bedastoče pa sam morala primijeniti i vrlo okrutna sredstva da izmamim priznanje.

Ili da ga izmamim iz kuće i zamlatim kao živinče.

Kad su bili poljem širokijem,; Progovara Mustaj-beže Lički: Oj Boga ti, neznana katano Otkle li si, od koje l krajine? Kako l tebe po imenu viču? Kuda li si bio namislio?; Kamo tvoja družina ostala? A katana njemu progovara: Što me pitaš, Mustaj-beže Lički? Jesi l čuo Latinsko primorje, Kod primorja rišćanske Kotare; I u njima Janković-Stojana? Ja sam glavom Janković Stojane; Nisam više ni imao druga, Osim Boga i sebe jednoga, A nijet sam bio učinio,; Da se spustim do pod tvoju kulu, Da izmamim Hajkunu đevojku, Da odvedem sebe u Kotare, Pa mi ne bi od Boga suđeno: Prokleto mi piće prevarilo.; Tada reče Mustaj-beže Lički: Be aferim, Janković-Stojane Baš si doš o u onoga ruke, Koji će te, more, oženiti. U riječi pali pod Udbinju; Ispod kule Mustaj bega Ličkog, Gleda četu malo i veliko, I Hajkuna sa bijele kule Mila sestra Mustaj-bega Ličkog, Pred njome je đerđef od mardžana,; U rukama igla od biljura, Puni zlato po bijelu platnu; Kada viđe četu iz planine, Oni vode svezana junaka Kod njegova svijetla oružja,; Ispred sebe đerđef oturila, Dvije mu je noge podlomila, Pa je sobo bila govorila: Bože mili čuda velikoga Zla pogleda u dobra junaka; Kako li ga Turci prevariše, I bez rane i bez mrtve glave Svezaše mu ruke naopako? Kad družinu na račun uzela, Al ne ima druga sedmorice.; Kad padoše pod bijelu kulu, Od Stojana uzima oružje, Pa oružje nosi u riznicu, A Stojana spušta u tavnicu U dubini trista endezeta,; Đeno leži voda do koljena, A junačke kosti do ramena.

Nadopisat ću na listić profesora Baltazara, možda bar izmamim osmjeh nekog iz biračkog odbora i čovjeku uljepšam tu jednu sekundu

Ivana Mađar, (27) komercijalist iz Kladara kod Pitomače, kaže: Akciji me privukla ideja da radeći nešto što volim i što me veseli, nekome izmamim osmijeh na lice i bar na trenutak uljepšam sumornu svakodnevnicu.

Provela sam cijeli život stavljajući sve druge na mjesto ispred sebe, pokušavajući pomoći, potrgala sam se da svima izmamim osmijeh na lice makar i dobila sam pljuvanje da sam manipulatorica, dobila sam toliko objeda da više iskreno marim za rijetko koga.

Bilo je i povreda na probi, ali sve sam prevazišla i evo me da vam bar na trenutak izmamim osmehe i pomognem vam da sa mnom, bar na jedno veče, zaboravite na sve probleme.U prvom bloku Marija je izvela veliki broj svojih starijih i novih hitova, a na prvoj pauzi kao specijalni gost pojavio se ovogodišnji srpski predstavnik na Eurosongu Milan Stanković koji je otpevao pesmu Ovo je Balkan, a pored pomenutog, pevačica je na sceni ugostila i Dženana, kao i svog polubrata Danijela Pavlovića koji ju je pratio na klaviru dok je izvodila baladu More Pelina. Marija je poznata kao omiljena među svojim kolegama pa je njen trijumf podržao i veliki broj kolega poput Džeja, Leontine, Svetlane Cece Ražnatović, Nataše Bekvalac, Tijane Dapčević, Viki Miljković, Ogija Radivojevića, Sinana Sakića i mnogih drugih

Kažu mi da ostanem, da pišem svoje misli... Da nedam svoje stihove da padnu u zaborav... da vičem, da budem ono što jesam... A što sam ja zapravo... Ne mogu reći da mi ovo nije važno, jer je dio mene.. Ipak tu pišem svoje riječi, svoja dijela... Neki ljudi pamte se zbog upravo ovakvih stvari, zbog lijepih riječi, pametnih izjava, životnih misli... Ja sam mala u svemu tome, tiha, mirna... ponekad sam vesela, otkačena i živa, ali me život zaguši, primiri... i tu me bodri moja unutarnja snaga... Teške riječi izbacim na papir, nacrtam desetke slika, otplešem desetke koreografija, napišem poneki stih.. odsviram koju notu... Živim na svoj mali, neprimjetan način... Pošaljem poruku prijatelju, s dragom slikom.. da izmamim osmijeh na lice.. napišem makar onu čarobnu dvotočku i zgradu:) da te podsjetim, kako smijeh ne boli.. kako imamo pravo na njega... Život je kratak.. i ako već živim na ovom planetu, s toliko ljudi oko sebe... pa poželjet ću onda da danas barem jednom izmamim osmijeh na lice, pronađem onu kap sreće, onaj sjaj u oku... nađi svoju snagu, jer upravo to male ljude čini velikima..

A u samom gradu ionako vlada tako nekakva simpatična fijaka i svi te lijepo pozdravljaju kad im hodaš po kalama i kada čuju moj domći naglasak onda im izmamim osmijeh i nonicama i barbama.

Možda pretjerujem, ali čini mi se da mi je čak bilo malo žao što je već tamo, kada je napokon kleknula preda me, uvukla mi ruku među bedra, pogledala me onim vražjim pogledom odozdo i uzela ga među usne, dok su joj prsti radili čudesa malo niže.... Podigao sam je k sebi, ponovo poljubio, okrenuo i pogurnuo da klekne na rub kreveta, pokaže ju u svoj raskoši, sasvim vruću, mokru, spremnu da se zagnjurim, da ju okusim, natjeram na ples guzom, da se čas grčevito nabija na moj jezik, čas odmiče stiščući bedra, brzo me počne pozivati da ju uzmem sasvim, da spustim ruke na zatalasano blago pred sobom, na guzu obasjanu srebrnkasto-zelenom uličnom svjetiljkom i čitav se zabijem u jednom potezu, izmamim neki novi uzdah iz dubine grla, pokrenem ju na drugačiji, ritmičan, sve divljiji način..... uspravljenu na sve četiri... Preuzmem kontrolu nad njezinm tijelom na onaj poseban način, onaj što daje bolji osjećaj od bilo kakve druge moći,.... ili ičega drugog uopće

Volim njegov engleski sa indijskim naglasakom te ga ispitujem kojekakve bezveznoće samo da još izmamim pokoju rečenicu