Jablani su stražili ljesu na kotač.

I kad god naišao - šumjet će ti visoki jablani I pozdravljati te dobri ljudi, plodne oranice I mahati ruke i pjevati ptice Iz svake naše kuće, iz svake naše ulice...

Nečim nelogičnim mogli bismo (u neupućenosti svojoj) proglasiti i dio ruske narodne pjesme Rascvjetali jabloni i gruši što, naravno, iz naših grla izlazi kao jablani i kruši.

Jesu li ti jablani i kruši isto tako nespojivi kao kad kažemo kad na vrbi rodi grožđe (kao nešto što će se zbiti na sveto Nigdarjevo)?

Takvi imaju sve izglede da budu ' Visoki jablani ' (T.

Jablani koji su bili ispred Macanovog doma su srušeni za vrijeme Makovca.

Tamo je pravi mediteran sa palmama i samoniklim agavama i ne rastu jablani i kukuruz uz more.

Dovoljno se prisjetiti pjesama More, Cetina, Vodama Cetine, Zvijezda da mi je biti, Jablani i drugih, u kojima jednostavna pjesnikova riječ, koju je živio kao pokretačku silu svijeta, postaje najdublji izraz autorove slobode.

Uoči drugog svjetskog rata bi je ravnatelj Radio-Zagreba, a poslije rata korektor Nakladnog zavoda Hrvatske (kasnije " Zore "). 1953. objelodanjuje drugu zbirku Ceste i jablani.

S obiju strana rijeke i oko vrela rastu velike, sočne vrbe i visoki jablani.

Za djecu su se jablani, pred kućom, ili breze u vrtu, iz šume, odnekud donijeli.

Kroničar franjevačkog samostana u Klanjcu taj požar ovako opisuje:« Godine 1861. dne 14. svibnja po poldnevu okolo 4. te ure porodi se u kući Stjepana Horvatina pod kć. br. 59. ogenj i budući da je bilo vrijeme veoma lijepo a na Klanjcu same drvene kuće slamom pokrite te kano u gnijezdo sabijene u živom času pogori sav Klanjec na južno-istočnoj strani među kućami gospodskom Ivekovićevom i školom.. I premda je vatra strašno bjesnila te streha na zvoniku, crkvi i samostanu daskami pokrita pa i prnjava jur tako vruća bila da nesi mogao ruke na njoj držati, to se ipak ne upali, jer su samostan štitile guste voćke na trnacu a crkvu veliki jablani koji bjehu 1867. g. posječeni. »(4)

Pjesmu Jablani na str. 39 prati zanimljivo grafi č ko rješenje: osam jablanova na č injenih od malih vertikalno postavljenih pravokutnika i visokih snopova od deset tankih linija na njima.

Jablani koji su zasađeni prošle godine udvostručili su svoju visinu, a uz obrezivanje i prihranu nema razloga da to ne ostvare i ove godine.

Na mjestu gdje je kamp nakon I. svjetskog rata napravljen je vrt u kojem su posađeni i jablani.

Alkarski momci, kako kaže pjesma, visoki ko jablani, vitki i stasiti, u prekrasnoj narodnoj nošnji, s ulaštenim kuburama, jataganima, kremenjačama i buzdovanima, ponosnim će korakom gaziti u svečanoj povorci.

Već na proljeće jablani će se ponovo zazeleniti u punom sjaju.

Hey ljudofi Danas u školi boring...... Prvi sat glazbeni.Ja i Čilić nismo bili tak da ne mogu nis pisat...... Poslije toga tjelesni.Frajer nas je opet izveo van po najvećoj žegi...... Al ajde bar su nam oni jablani bacali sjenu na košarkaško igralište.Poslije toga fizike.Pavleković je kao i uvijek imao svoje ispade, al u zadnje vrijeme ne provaljuje bas posebno.na velikom odmoru po običaju niš posebno.Poslije velikog srz.Pustila nas je van...... Jeste skužili da smajlići piju samo iz desne čaše.Na matiši niš posebno, kao ni na engleskom... Poslije toga FČ... Bilo je kao i uvijek dobro.Došao nam je Zoran Vakula na predavanje o vremenu...... Možda na spočne hvalit po novinama, pa postanemo popularna škola.Možda... pozz... by: ma znate već tko neda mi se pisat svoje prezime

Šume preda mnom kočile se kao silne nerazgovijetne mase, tek visoki međašnji jablani po livadama sa žitkim svojim granama jasno se i visoko uzdizali k tamnomodromu nebu po kojemu se je mliječna staza vijala od jednoga kraja do drugoga.

U suradnji sa Udrugom Jablani i projektom Youth in Action-Youth Exchange Mediation and debate against violence kojima kordinira EU komisija, na OŠ Jure Kaštelana održat će se međunarodni debatni turnir Debate against violence za djecu i mlade od 12 do 15 godina 17. i 18. prosinca 2010. U organizaciji i suđenju turnira pomoći će i Hrvatsko debatno društvo.

Koristio se i pseudonimom Vladimir Marinko a objavljivao je u časopisima Mladost, Vijenac, Književnik, Književne novine, Hrvatsko kolo i dr. Objavio je zbirke pjesama Lirika šestorice, Otrovano proljeće, Ceste i jablani te Jantar na suncu. (>)

Pomislih: Gdje li su jablani, Oni iz tvojih pjesama, Da pratnja ti budu i ovdje U pustoj vječnosti tvojoj?

Ponor i odmah ono što mu je suprotno: uzdignuće, let u visine, prema suncu i zvijezdama, prema apsolutnome, što je briljantno izrazio u velikoj pjesmi Visoki jablani, egzemplarno simboličnoj pjesmi filozofske vedrine.

Sve je toli čisto i redno, toli milo i voljko, i kad pogledaš u male prozore dvorca na kojima treperi danje svjetlo, iza kojih proviruju bijele zavjese, čisto ti se duša smije, a i oni visoki jablani koji se, pozlaćeni od sunca, dižu oko imanja, kanda dršću od radosti, kanda prijazno prema dvorcu prigiblju glave.

Na mjestu gdje su nekad bili jablani Banijanci su tijekom poslijepodneva zapalili lampaše.

S desne pak strane prostirala su se dva metra obale, koju su od podlokavanja čuvali visoki jablani.

Neke od tema bile su: Napuštena sela, U proljeće kad trešnje cvjetaju, Jablani rijeke Cetine, Zaboravljene crkvice, Vremena vučija, bunara i gustirna, Labudovi u kanjonu Cetine, Školjke, licinijanov izvor, Salona i druge.

Zadovoljna odrađenim polako mješam sastojke koje život svakodnevno nudi.. Samo pažljivi, samo smireni uspjevaju.. Potrebno je na poseban način prateći redoslijed sastojke dodavati kolač života zaštiti da se prije vremena ne pokvari.. Koliko će nečiji kolač života trajati nitko ne želi saznati.. Koliko na sebi trebamo poraditi svatko bi to za sebe trebao znati.. Da je priroda čudo, da nam može učiteljica cijeli život biti, da se za tjedan dana puno toga može učiniti.. Prije tjedan dana slikala sam grane bez lišća.. Prolistali su sretni uz osmijeh sunca.. Vinuli se jablani u visine nebu plavom poljubac dali, očito je da su sastojke života uspješno promješali.. Vlaga, sunce i nebo plavo zelenu ljepotu im je dalo..

Ono što su za pupačića jablani i gore, Cetina pa i svaka vlat trave, to je Nikolini more koje je privoljela za sebe, koje pjesničkim zorom zrije, a pjesmama uči - poklanjati nama, riječi su iz dijela recenzije Roberta Marinkovića.

Svakog me jutra probude jablani i lipe I u drvorede svoje povedu, pa s ravnicom zapjevamo.