5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 7 Reče Jahve: »Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku jer sam se pokajao što sam ih napravio.« 8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

On razumije način na koji djeluje ljudski um, načela po kojima djeluju ljudska oruđa koja je On oblikovao, i kako će reagirati u susretu s nekim te kako će se ponašati prilikom svake kušnje koja ih snađe, u svakoj prilici u kojoj se budu našli. Jer pred Jahvinim su očima čovjekovi putovi, i on motri sve njegove staze. (Izreke 5,21) Oči su Jahvine na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre. (Izreke 15,3) Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. (Job 28,24) Jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere. (1. Ljetopisa 28,9) On poznaje misli koje nam dolaze na um, svaku od njih.

Zašto si se bacio na plijen i u? inio ono što je zlo u Jahvinim o? ima? " 22 A Samuel odvrati: " Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu?

Isus odgovara smješkom smješku i milovanjem stišće ruke, nastavlja blago, sagnut nad svojim poočimom: Kako su mili stanovi tvoji Gospodine. duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim.

1 Kad su Filistejci osvojili Kov? eg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. 2 Nato Filistejci uzeše Kov? eg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. 3 Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše ni? ice na zemlji pred Kov? egom Jahvinim.

Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. 4 Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše ni? ice na zemlji pred Kov? egom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsje? ene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. 5 Zato Dagonovi sve? enici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana. 6 Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih? irevima, Ašdod i njegovo podru? je. 7 Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: " Kov? eg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprije? ila protiv nas i protiv našega boga Dagona. " 8 Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: " Što da radimo s Kov? egom Boga Izraelova? " A oni odgovoriše: " U Gat neka se prenese Kov? eg Boga Izraelova. " I prenesoše Kov? eg Boga Izraelova onamo. 9 Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari gra? ane, od najmanjega do najve? ega, tako da im se pojaviše? irevi. 10 Oni tada poslaše Kov? eg Božji u Ekron.

Ti? eš vladati nad narodom Jahvinim i izbavit? eš ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo.

Jeroboam je činio »što je zlo u očima Jahvinim« (2 Kr 14, 24), a ipak je kraljevao 41 godinu i pokopan je sa svim počastima (14, 23 - 29).

Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izme? u mene i tebe, izme? u moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka "

1 Sine moj,? uj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 2 da sa? uvaš oprez, da ti usne zadrže znanje. 3 Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je gla? e od ulja, 4 ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli ma?. 5 Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. 6 Ona ne pazi na put života, ne mari što su joj staze kolebljive. 7 Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od rije? i mojih usta. 8 Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine ku? e, 9 da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 10 da se ne bi tu? inci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tu? u ku? u; 11 da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti 12 i da ne kažeš: " Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor 13 I ne slušah glasa svojih u? itelja, niti priklonih uho onima što me pou? avahu. 14 I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice " 15 Pij vodu iz svoje nakapnice i onu što te? e iz tvoga studenca. 16 Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci te? i ulicama? 17 Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tu? inaca koji su uza te. 18 Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: 19 neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka 20 TÓa zašto bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tu? inki njedra? 21 Jer pred Jahvinim su o? ima? ovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. 22 Opakoga? e uhvatiti njegova zlo? a i sapet? e ga užad njegovih grijeha. 23 ijet? e jer nema pouke, propast? e zbog svoje goleme gluposti.

Ako se pozivate na tradiciju i predaju ne zaboravi da su to i Izraelci činili hvastajući se Jahvinim hramom dok je Slava Jahvina već odavno izašla otamo (Ezekijel).

seminaru pred Jahvinim svjedocima naše župe iznio i

15 Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih. 16 Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.

I jedan i drugi kralj upamćeni su po zlu: za Jeroboama II. se kaže: »Činio je što je zlo u očima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela« (2 Kr 15, 24); Azarja je prikazan kao tragična figura, jer »činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja«, ali »uzvišica nije srušio, i narod je svejednako prinosio i kad na uzvišicama« (15, 3 sl.).

Njegova uloga velikog svećenika morala je biti itekako poljuljana, jer mu je već objavljena Jahvina prijetnja zbog ponašanja njegovih sinova, ponašanja koje ne doliči Jahvinim svećenicima.

1 Kov? eg Jahvin bijaše sedam mjeseci u zemlji Filistejaca. 2 Tada Filistejci sazvaše sve? enike i vra? e i zapitaše ih: " Što da radimo s Kov? egom Jahvinim?

Tako je i židovska kultura nastala na Jahvinim Zapovijedima koje su dane njihovu junaku-utemeljitelju, Mojsiju, i čitava se njihova civilizacija temeljila na Jahvinim zakonima od moralnih pravila pa do pravila oblačenja, itd. (dovoljno je pogledati knjigu Adelberta Rebića " Biblijske starine " da biste se uvjerili u masu ovih zakona) Hinduizam dominira Indijom čija se kultura zasniva na društvenim dužnostima kao načinu pravilnog življenja, a zatim se razvio budizam koji razbija lance tih dužnosti, itd.

Moć nije u skladu s misijom bilo koga tko se smatra učenikom i Jahvinim Slugom (usp.

8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada. 9 Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.

KAKO SE icnot BUNI NA OVAJ ČLANAK KOJI UKAZUJE DA SE G. SOROS (kao internacionalni-miljarder osjeća kao Bog, koji me podsjeća na onog oponenta Mojsiju (Datan?) koji je sklon više zlatnom teletu nego Jahvinim 10 zapovjedi.

Ali djelo koje učini David bijaše zlo u očima Jahvinim«, zapisano je u Drugoj knjizi Samuelovoj, u 12. poglavlju.

I za prvu dvojicu Izraelovih kraljeva, Šaula i Davida, kaže se kako su bili obuzeti Duhom Jahvinim, što ih dakako nije odmah činilo savršenima.

Unutrašnji raspored hrama poziva se na prenosivo svetište što ga je na putu iz Egipta podigao Mojsije prema Jahvinim uputama.

I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim očima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim očima

Ne smiješ jesti život s mesom. 24 Ne blaguj je; isto? i je na zemlju kao vodu. 25 Ne smiješ je jesti, da bude dobro i tebi i tvojim sinovima poslije tebe kad? iniš što je pravo u o? ima Jahvinim. 26 Ali svoje posve? ene prinose i svoje zavjetne prinose uzmi i nosi na mjesto koje Jahve odabere. 27 Tu prinesi svoje paljenice, meso i krv, na žrtveniku Jahve, Boga svoga.

Ovo povlačenje pred Jahvinim pozivom nužan je preduvjet da se pozvani sam upusti u izravni odnos s Bogom.

Uz to, od proroka Natona David je sazna da je njegovo ubojstvo Urija zlo u očima Jahvinim.

Samo pospana, neprobuđena svijest zamjenjuje učiteljev glas s Jahvinim glasom.

Sukob oko onih koji su otkupljeni Kristovom krvlju prorok ovako opisuje: Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži.

Ako se pozivate na tradiciju i predaju ne zaboravi da su to i Izraelci činili hvastajući se Jahvinim hramom dok je Slava Jahvina već odavno izašla otamo (Ezekijel). Sola scriptura NIKAKO ne može biti krivac za razvitak postmodernističke misli jer nas ta egida upravo vraća na Sveto Pismo i nuka nas da ga proučavamo i izravno živimo život protkan Bogom.