ovako u ono " samo " stanu i politički mlatimudani koji samo gledaju kako se grebat i yašit i Jakob i jakobinci iz NH i trojanci naguznici i pudlica Marina i ostale Jude na strateškim mistima i škrti navijači s pameću ovaca

Pa ovo se širi, čovjek više ne zna s kim bi u polemiku.:) Ukratko, niti u Francuskoj vladaju jakobinci, niti je Engleska Cromwellova republika, ali samo najžešći monarhisti mogu govoriti o problemu povijesne legitimnosti odgovarajućih revolucija. prikaži cijeli komentar

Najjača mi je baza da su ovi Jakobinci iz NH brigu o povećanju članova prepustili jakobovim zaposlenicima hahahahahaha

Rousseau, koji nije bio ništa lošiji pisac i mislilac od mene, morao je, nakon smrti čekati više od dvadeset godina da Jakobinci počnu u zbilju pretvarati njegove ideje iz Društvenog ugovora, tj. stvarati građansku državu.

Žirondinci su uzaludno pokušavali spasiti kralja od smrtne presude. [ 1 ] Smatrali su nužnim rat protiv Habsburške monarhije i Pruske kako bi okrenuli nezadovoljstvo naroda prema vanjskom neprijatelju. [ 1 ] To ih je posvadilo sa jakobincima koji su bili protiv rata. [ 1 ] Jakobinci su ih porazili u lipnju 1793.

Komuna ili općina je značajna upravo po tome jer je udružila razne snage (između ostaloga anarhisti, rani marxisti, komunalisti, sljedbenici Louis Auguste Blanqui-a blankisti, slobodarski republikanci, jakobinci i drugi) u borbi protiv obespravljivanja radnika i sve veće neimaštine kao rezultata Francusko-Pruskog rata.

Leroux je podržao Parišku Komunu no preminuo je prije njena kraja.Ona druga struja, dakle Liberali, bili su buržujski radikalni Jakobinci koji su bili vezani uz kapitalizam i individualna ljudska prava.

To je upravo bio položaj u kojem su se našli jakobinci Pariške komune.

Ima jakobinaca koji su advokati i doktrinari, kao gospodin Gambetta, pozitivistički republikanizam kojega je drzak, despotski i formalistički, odbacujući staru revolucionarnu vjeru i očuvavši od jakobinizma samo kult jedinstva i autoriteta, izručio francuski narod Prusima i kasnije domaćoj reakciji-a postoje i otvoreno revolucionarni jakobinci, junaci, posljednji iskreni zastupnici demokratske vjere iz 1793, koji su sposobni žrtvovati svoje mnogo ljubljeno jedinstvo i autoritet nužnostima revolucije prije nego saviti svoju savjest pred insolencijama revolucije.

Ti velikodušni jakobinci, na čelu kojih se, naravno, postavio Delescluze, jedna velika duša i velik karakter, žele prije svega trijumf revolucije, a kako nema revolucije bez narodnih masa i kako te mase danas imaju socijalistički instinkt u eminentnom stupnju, i ne mogu više dizati nikakvu drugačiju revoluciju nego ekonomsku i socijalnu, tako će pravovjerni jakobinci, pustivši se voditi od logike revolucionarnog pokreta, postati napokon socijalisti protiv svoje volje.

Nije li prirodno u takvim prilikama da su jakobinci, koji su jači jer tvore većinu Komune i koji osim toga u neusporedivo većem stupnju posjeduju predaju i praksu organizacije vladanja, imali golemu prednost prema socijalistima?

Dakle, ako je na takvu Republiku prigodom svoje inauguracije za Predsjednika, zaboravivši pri tom kako se zove država (Hravtska) naroda kojemu se zaklinje na danost, mislio, onda za mene više Hrvatska nije Republika Hrvatska, već samo Hrvatska u kojoj ne će ' u ime naroda ' odlučivati i odgajati našu djecu nekakvi crveni jakobinci zvali se oni ' agnostici ' ili ' ateisti ', svejedno

' ' Jakobinci se, eto, vraćaju u ciklusima želeći mijenjati ljudsku narav, prisiljavati ljude da budu slobodni, kako im je žustro odgovorio Finkielkraut.

A to su onda Jakobinci proveli u djelo u krvavim obračunima tijekom revolucionarnih godina i režima.

" Hej, sto mu filekax ", zaprepastila se satnijska desnica, " celi imetek " A oni cucilistix i jakobinci kompanijski, oni tati i kokošarix sve se smiju u sebi, te im je milo da je kapetana baš tako opatrnulo: " A kaj mu je ko fkral?

Dobro, recimo da su mediji i državni odvjetnik doista utjecali na ishod izbora, što su, zaboga, za to vrijeme radili " jakobinci " u tadašnjoj oporbi?

A kako njome nisu ništa postigli, problem su morali riješiti Jakobinci putem giljotine i buržoaske revolucije.

Usput, svi ovi gore koje ti nabroja, nacisti, boljševici, jakobinci i tko zna tko još nisu niti do koljena zlu koje je napravila Crkva naprednim ljudima svog doba kroz puno, puno vijekova

Do pobune je došlo kada se pročulo da su se u Makarskoj pojavili jakobinci, tj. pristaše bezbožnih Francuza, koji namjeravaju dokinuti primorske povlastice.

Danas jakobinci ne ' skidaju ' glave, ali i zato drže godinama u Haaškoj Tamnici bez predhodno temeljito izvršene iztrage (za to ' ad hoc ' sud) i bez dokazane niti jedne točke obtužbe.

Jakobinci su to odbili jer su smatrali da još nije vrijeme za to i sve pobunjenike su po kratkom postupku smaknuli na giljotini.

Jakobinci su se i njih rješavali giljotinom.

Danas sa socijalistom predsjednikom Hollandeom jakobinci nastavljaju tu (pre) odgojnu revoluciju i u škole uvode " laički moral " kao lijek protiv " fundamentalističkih morala ", misleći na religijski, pri čemu će država, kako kaže Jovanovićev francuski kolega ministar Peillon, " učiti djecu razlikovanju dobra i zla " (?) i zaštiti od bilo čijeg utjecaja, valjda i od vlastitih roditelja.

Jednom, ne tako davno u jednoj današnjoj članici EU, po nalogu Masona uvezenih iz Englezke, jakobinci su počinile masovne zločine u ime Revolucije Francuzke Revolucije...

Jakobinci se, eto, vraćaju u ciklusima želeći mijenjati ljudsku narav, prisiljavati ljude da budu slobodni, kako im je žustro odgovorio Finkielkraut.

Kad su se nakon zauzimanja vlasti i uhićenja kralja sastali predstavnici trećeg staleža da bi stvorili novi ustav i nove državne zakone, među njima je bila skupina, a vodio ju je Robespierre, koja je željela potpune i odlučne promjene - to su bili jakobinci.

Svi su se pitali hoće li ujutro pripadati Francuzima ili Austrijancima. 22. siječnja 1793. pobjeđuju Francuzi - jakobinci-patrioti - i pripajaju si Belgiju.

Mesić je pokazao koliko je važno imati vodstvo jer kada ga nemate, na djelu je vlast ulice i jakobinci koji svako malo nekoga giljotiniraju.

Općenito se, međutim, gotika smatrala dokazom opasnosti pogrešne vrste knjiga za čitatelje podložne utjecaju. Ä ak su i radikalni jakobinci prigovarali njezinoj zloporabi moći koju je pismenost omogućivala.

Slika iz dubrovačkog života XVI. vijeka », »O« Srđu », »Dubrovačka Republika o procesiji na Tijelovo »,« Pad Dubrovačke Republike, njegova stota obljetnica i njegov pomen », Stari Dubrovčani Jakobinci (9 jakobina) u Dubrovniku.