ć ne moreš ti, brajkane, poslužit ni za to. ti si samo zagubljeni spermić u velikom kritičkom oku umjetnika. ti si falša nota koja nije odsvirana, kriva crta koja nije povučena, ti si... bakterija. ko ešerihija koli na švepsu i džinu bezvrijedna činjenica opstojanja hrvata na ovom prostoru, ti si protopolitička sila. ti si obični preduvjet, pornoslika, matematička pogreška i slučaj iz bezdana di se duše guše. i nevolin te nimalo, ko ćorak smrt. i nemoj mislit da mi je stalo, stalo mi je vvrrlo malo.i do tebe, i do poezije i do vaših efemerija. gutan klavocin i pitan se čemu svi ti japiji oko mene služe. mislio sam ubrat lovu za šut, ali su me prokužili. nihil est egzistencium. pisanje poezije, proze, vlastite neuroze, refleksi na nekad. obuzima me mučnina. ispovračam se sam tu i tamo u tami. i samo moja ljubav s đavlom mi ulijeva nadu.