Kontinental, tu sam dobila jednom gadnu šup-kartu, i danas se ježim kada tamo prolazim...

apsolutno se slažem. ježim se kad na forumu vidim pisanje tipa " uspijeh ", ali ako se netko nije u 12 godina obrazovanja opismenio, teško da će ga faks na to na bilo koji način natjerati. sve što kažeš apsolutno stoji, ali nekako mi se čini da sve najviše ovisi o tome kakva je tko osoba. nedavno mi se šefica projekta požalila kako ju je nova volonterka prvo zavlačila s predajom životopisa, a onda joj je priznala da ga jednostavno ne zna napisati, da nema pojma niti otprilike kako bi to trebalo izgledati. u redu, ne znaš napisati životopis, ali zar je potrebna posebna poduka da na google utipkaš životopis ili cv i da si odabereš jedan od stotina predložaka? neke stvari ne mogu se obrazovanjem ljudima uliti u glavu. netko tko je nesnalažljiv, tko je muljator, tko je ljenčina na kraju krajeva uvijek će takav ostati, pa makar završio 4 ugledna fakulteta.

Pa se nešto ježim po vratu.

O efektnosti, originalnosti, predvidljivosti ili šabloniziranjima nekih njegovih skladateljskih ili pjesničkih rješenja, dalo bi se raspravljati, ali kako držim da je osjećaj jedina i zadnja linija obrane i kategorija valorizacija nečije glazbe, on još uvijek ima pjesme od kojih se ježim zbog ugode i miline a ne kostriješim od neugode.

Kao da sam osobno bio tamo (brrr ježim se od pijavica).

Evo upravo sam sad sjeo za komp poslije tog pića, još se ježim.

Općeprihvaćenost je ono o čemu Gates sanja (" računalo u svakom domu, Windows na svakom računalu "), ali ja se od toga ježim (ipak mi se ne povraća).

I sad se ježim dok pišem ove retke i zahvalna sam ovom poštaru, što je smogao toliko ljudskosti i pomogao ovoj ženi, koju čak i ne poznajem i nikada je neću sresti, ali mi njegov postupak ipak vraća poljuljanu vjeru u ljude.

Ujedno mi je osvajanje Kupa te godine jedno od najdražih sjećanja iz karijere i još se uvijek ježim kad se sjetim toga događaja.

ježim se i riga mi se od ovog bolje mi je držat se priča i legendi to me bar veseli... ah some moj... čovjek je beštija naaajveća... i glupost i razbojništvo je toliko uobičajeno da se još malo tko trgne... kad ovakve stvari čujem... dođe mi da se sakrijem u mišju rupu i pokrijem uši i stisnem oči... kako kažeš... moramo biti lude i pajaci i preživjet tako. pozdrav tebi i mic.... a moja mama bi dodala... pozdrav Dunavu (nesmnkazat/utm 04.11.2007., 20:01:26)

Od bilo čega poderanog se ježim (to vam je kao kad vam trnci prolaze kad netko noktima povuče po ploči, kad zaškripi zubima itd.).

To je prekrasna pjesma i sva se ježim kad je slušam koliko ima dobre riječi.

Evo, sad dok razgovaramo se ježim, prolaze me žmarci jer su mi pred očima slike svih onih bezbrojnih sjajnih Šolinih obrana.

Jedino što ne bih htio imati su zmije, jer se ježim od njih...

Stalno ću sumnjati u stvarnost... kako je to tjeskobno ježim se od toga

Izgleda da se ti nisi maknuo dalje od naslova koji ne mora u tiskovinama odgovarati sadržaju, Ja sam u tomu tekstu pronašao ovo: Ježim se moraliziranja.

Ježim se jer znam da čovjek ima pravo.

" Ja se još ježim na neke rečenice koje je izrekla Andrea, na one filmove mi suze krenu....

Ježim se već od same pomisli na zelenilo zarobljeno u teglama i špenadlama probodenih puzavaca.

Brrr, već se ježim, sigurno to ne vole priznati ni sami sebi.

I sad se ježim jer još uvijek su mi pred očima njegove raširene ralje.

Ježim se pri pomisli na metode kojima su se ti bezbožni Australci koristili za provedbu svoje znanosti dosad mora da su sidnejske ulice doista skliske.

Ježim se i od pomisli da ćemo zaista prvo morat proći svaku budalaštinu koja postoji u Americi, prije nego li dobijemo politički zrelije, obrazovanije i samostalnije građane.

Nešto bih pisao, ali neznam što.... to mi se još nije dogodilo... u glavi mi se roji hiljadu misli, a ja nemogu zaustaviti niti jednu na trenutak i pretočiti je u suvisle riječi na ekranu... imam potrebu, ali mi ništa povezano ne izlazi iz vrhova prstiju.... pokušavam se koncentrirati, ali neide... već me dugo nije tako zabedavilo, da bih bio zadovoljan onime što pišem... napišem... ctrl a... space... nema... sutra ćemo ponovno... za prebacivanje podataka pohranjinih u mojoj glavi, trenutak mora biti idealan... muzika, ambijent i ponajviše... ja... ponekad sam prisutan, ali ne i nazočan... a ponekad i obratno...:) Čitam neke stare uratke iz svoga topsecretdonottouch foldera i smiješkam se...:) smiješnih podsjetnika, zabrijavanja, opčinjenosti, prepričavanja.... ali nekako su mi uvijek bile najdraže pjesme.... nema ih puno, ali svaka je plod dužeg utjecaja ponekih okolnosti na moj život... više manje su sjetne, pune gorčine i nezadovoljstva... rijetko koja je vedrijih tema... ne mogu, a da još jednom ne copy/paste ove stihove... dirnu me točno tamo, gdje me ne bi smjeli dirati.... sviraju mi najviše tonove u srcu... ježim se pri svakome novom čitanju... i nikada ih još nisam uspio u jednom dahu pročitati.... nisu u jednom dahu niti nastali....

O homoseksualnosti kao " bolesti " je dakako bespredmetno raspravljati ako iole razmišljate zdravim razumom.Pokušao sam pristupiti temi kao samosvjesni pojedinac, individua, izbjegavam, odnosno barem pokušavam izbjegabati " mass hypnosis " bilo koje vrste i u bilo kojem smjeru, a pogotovo se ježim " civiliziranog zapada " koji sjedi na trulim jajima namećući vlastita shvaćanja i tradicije kao univerzalna dobra.

Ovo za dušu od čovjeka je istina... zato se ježim kada vidim uvijek nacerenog, preglasnog dušu od čovjeka a kraj njega tihu i šutljivu ženu.Odmah mi sine kaj je možda posrijedi.Ti pomažu i daju svima samo ženi uskraćuju.: rolleyes: Neka njega neka druga liječi... ti si ga dovoljno.

I ja se sama ježim na pomisao šta je sve radio i skim je imao posla, neke stvari je i morao raditi i ne opravdavam ga niti ću ikad jer to bi značilo da se slažem sa svim što je napravio a nije tako.

Već se ježim od pomisli kakva bi to proslava bila.

Ježim se svaki put kad vidim u prirodi lovačke čeke, a par metara dalje hranilice.

Ježim se od ove grozne muke u kojoj se promiče ideološko jednoumlje i svođenje na zajednički nazivnik.