imam malo vremena, a padaju mi kojekakve misli na pamet, pa da ih i zapisem (jebemu hormone, uvijek sam luda od tog). gledam sve te veze i vezice, i sto vise gledam vise se uzasavam ikad vise stupiti u takvo nesto. eto, bas jucer dobila sam ideju koliko je vjernost krhka i slaba. koliko likova iza ledja svojih dragana izvodilo svasta? sjecam se svojih veza (99 % njih dugih), i pitam se koliko puta se to meni dogodilo. da, i ja sam bila gadura, i svasta sam radila, ali ne na ustrp drugih. koliko je puta moj dragi, izlazeci van, tako mutio ili smutio s nekom djevojkom kojoj se ni kriv ni duzan svidio (sto je ok, pa nemam valjda samo gabore u proslosti), i sto je onda ona mislila o meni, a sto o njemu u mom zivotu. i opet se javio onaj osjecaj gorcine i zelje da iskocim iz vlastite koze, jer sam znala to gledati vlastitim ocima, ali sam bila preglupa, prenaivna i prezaljubljena da bih rekla stop, dosta i odprdi. i ponovno se vratila ogorcenost, bol, suze i zelja za povratkom u djecje dane, kada je sve bilo jednostavnije, jedina briga je bila da ti se netko ne popiski u pjescanik i kad ces ponovo dobiti sladoled, i da li ce mama kupiti novu lutku ako staru osisas... vjerojatno je moj mozak konacno rezimirao sve susrete zadnjih tjedan dana, pa ih sada kroz ovo obradjujem. ali shvacanje toga ne pomaze da se osjecam bolje. samo da se lakse nosim s tim. samo... kada nekom das toliko sebe, a dobijes natrag sve ono sto ti je podsvijest rekla da ces izbjeci ako das sebe u potpunosti, stvarno je gadno. i pitam se zasto bi to itko sebi radio. a pogotovo zasto su svi tipovi isti, ili ako uspijes nac iznimku, proleti kraj tebe i nestane. ali iznimku vec duuuugo nisam nasla. ajde, moze li netko objasniti ovoj blesavoj i naivnoj dusici zasto?