A neteritorijalna srpska autonomija nije ništa apstraktno, nego nešto vrlo konkretno, nešto što ima sasvim opipljiv oblik djelovanja, kao npr.: Srbima se Ustavnim zakonom jamče najmanje tri zastupnika u Saboru (prema mojim saznanjima u današnjem se Saboru 25 zastupnika izjašnjava kao Srbi); njihove jednonacionalne stranke natječu se ravnopravno s hrvatskim višenacionalnim strankama za zastupnika u Saboru; imaju svoju srpsku Tesla banku, svoj Srpski arhiv, svoj četnički tjednik Novosti i svoj revijalni mjesečnik Identitet o hrvatskom trošku; od Jacine Vlade dobile su 2010. sve njihove (12) općine, da ne bankrotiraju, znatne novčane dotacije, što naš grad Brod nije mogao ni slučajno dobiti; obnovila im je Vlada u Hrvata 2010. četnički spomenik u Srbu, kao i kuće i putove gdje god su naseljeni u znatnijem broju; privilegiraniju su od svih (21) ostalih nacionalnih manjina u Hrvatskoj od općine do Sabora i Vlade; u Hrvatskoj imaju svoje škole na njima tuđem srpskom jeziku; javno prosvjeduju protiv podizanja spomenika u Zagrebu obnovitelju države Hrvatski, Franji Tuđmanu; zastupljeni su u svim oblicima državnog organiziranja, gdje se upotrebljava okrugli pečat, tri puta više nego bi trebali u odnosu na postotak koji čine u ukupnom stanovništvu Hrvatske ima ih u zadnje vrijeme na odgovornim mjestima u upravi, pravosuđu, zdravstvu, školstvu, sportu, policiji, vojsci kao pljeve.