Uzgred reèeno jedno vrijeme suvlasnica »Ogonjka« bila je i Tanja Ðaèenko mlaða kæer bivšeg predsjednika Borisa Jeljcina koja je sada više u Londonu nego u Moskvi.

Dovoljno je usporediti doba Jeljcina kada su nastali razni Abramovići i uništena jedna svjetska sila i doba Putina kada su Rusi ponovno postali sila koja je protuteža sve gorem stroju neoliberalnog kapitalizma.

NACIONAL: Mediji su pisali da je Carla Del Ponte pronašla kod vas izvode kreditnih kartica na imena Borisa Jeljcina, njegovih kćeri Tatjane Diačenko i Jelene Okulove te Pavela Borodina, glavnog upravitelja Kremlja. Teško su mi pale optužbe protiv Jeljcina: on je krasan, skroman čovjek, brižan djed, nosi odjela iz 1984., uz njega me ne vežu poslovi, već veliko poštovanje: izniman je čovjek, udario je temelje moderne, demokratske Rusije, preveo je državu iz komunizma u demokraciju bez većih potresa.

čuj, meni je to priopćenje i dalje jednako smiješno, ne bi se čudio da završi vani u nekakvim odd news rubrikama. inače, kad su bili izbori u Rusiji sredinom ' 90 ih, politički konzultanti Borisa Jeljcina (a koji tada nije najbolje stajao) proveli su istraživanje kojim je utvrđeno da je narodu najbitnije da se komunizam ne vrati pa su i cijelu kampanju okrenuli u tom smjeru, nakon čega je pobijedio, s nekih 5 % je napravio nevjerovatni skok. možda postoji neko istraživanje i kod nas za koje ne znamo

Prvog demokratskog predsjednika Borisa Jeljcina čiji je mandat bio obilježena liberalizmom i porastom kriminala, osobito za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999. Vladimir Putin kojeg ruski građani i inozemni promatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritarnijim od svog prethodnika.

neka, treba malo pripretiti. drugacije ne ide, nazalost. valjda ce amerima doci jednom iz dupeta u glavu u kakav sukob ce uvesti ceo svet ako napadnu siriju ili ne daj boze iran i da rusija nije vise ona rusija iz doba jeljcina.. prikaži cijeli komentar

Vladimir Putin i Jurij Lužkov LUŽKOV SE VRLO ENERGIČNO bacio na posao, ali sve više vodeći brigu o vlastitim političkim interesima, nego o interesima svojeg dotadašnjeg zaštitnika Jeljcina.

Malo-pomalo počeo je davati do znanja da mu je ambicija da postane predsjednik Rusije i 2000. naslijedi Jeljcina.

Na tom položaju, ali sada pod pravim imenom zamjenika gradonačelnika, ostao je i nakon što je propao komunizam i raspao se SSSR, velikim dijelom stoga što je bio veliki pristalica novog ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, koji ga je na tom mjestu i ostavio.

- Predsjednik Tuđman primio u Predsjedničkim dvorima posebnog izaslanika ruskog predsjednika Jeljcina Aleksandra Zotova.

Bio je u Moskvi kada su u kolovozu 1991. godine komunisti pokušali izvršiti vojni udar, svrgnuti sovjetskog vođu Mihaila Gorbačova, kojeg su zatočili na Crnom moru, i ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, koji im je u Moskvi pružio otpor.

Baš kao što su mislili protivno savjetima CIA-e da je Gorbačov jači od Jeljcina ili da će sovjetska armija uspjeti zauzdati baltičke republike.

Putinov dolazak Kad su negativni trendovi u Rusiji dostigli granicu iza koje bi moglo doći do nekontroliranog raspada zemlje (uz potpunu neizvjesnost razvoja situacije na globalnom planu), na vlast je došao Vladimir Putin, zamijenivši već odavno potrošenog Jeljcina.

Srećom, Jeljcina je dopustio da se zemlja raspadne bez primjene sile.

Europa je 2000. godine sa zadovoljstvom gledala kako energični Vladimir Putin preuzima Rusiju od ostarjelog i alkoholom nagriženog Jeljcina.

Postoji dosta rasprostranjeno misljenje da je Putin " spasio Rusiju od pljacke razuzdanih tajkuna, koji su bili pod zastitom Jeljcina " Potpuno krivo

Hodorkovsky, Berezovsky, Gusinsky pa i djelomicno Abramovic, nisu nikakve zrtve ruskog cara Putina, nego njihove intencije da upravljaju medijima uz ciju pomoc su i drzali Jeljcina na vlasti.

Oni nisu sumnjali u vizuju Jeljcina da ce Putin nastaviti business onako kako je zapocet u njegovo doba i pridruzili su se novom caru.

Putin je dobrano podigao Rusiju posle Jeljcina i to ne odgovara Americi, zato ga,, treba " skloniti

Pogreb Vladimira Jeljcina prvi je ukop nekog ruskog vođe po ceremonijalu Ruske pravoslavne crkve nakon više od stotinu godina: to je novi dokaz da se Crkva vratila u središte ruskog javnog i političkog života

Muzej ponovo dobiva status kakakv je imao u vrijeme Jeljcina osnivačka prava od Ministarstva kulture preuzima Vlada RF.

Ruski politički čelnici uveli su običaj dolaska na pravoslavne obrede nakon sudjelovanja Borisa Jeljcina na polnoćki 1992., označivši tako prekid s ateističkim sovjetskim vlastima.

Podsjećamo javnost da je Veljko Kadijević u kolovozu 1991. podupro boljševički državni udar u Moskvi protiv reformatora Mihajla Gorbačova i ruskog predsjednika Borisa Jeljcina.

Ovaj plan u Siriji nije uspio, jer Rusija Vladimira Putina nije Rusija Borisa Jeljcina.

Cini se da je ulogu koju je nekad kod Jeljcina imao Berezovsky, kod Putina preuzeo Oleg Deripaska.Neka vrsta glasnogovornika naftnih i metalopreradjivackih tajkuna.

Zajednickom neprijatelju i Gorbacova i Jeljcina i Putina, a to je reliktni komunist Zjuganov, Putin je zadao glavobolju, igrajuci na kartu ruskog sovinizma.

Prvo, ruski predsednik nije pijano govno od Jeljcina već trezven i pametan čovek V. Putin

O njoj se počelo mnogo govoriti kada je pokrenula istrage protiv nekih vrlo poznatih ljudi, ruskog predsjednika Borisa Jeljcina osumnjičila je za suradnju s ruskom mafijom, zaplijenila je 118 milijuna sumnjivo zarađenih dolara s računa brata meksičkog predsjednika Carlosa Salinasa, blokirala je račun pakistanske premijerke Benazir Bhutto zbog sumnje na korupciju.

Premda je u Vatikanu primio svu trojicu posljednjih ruskih predsjednika (Gorbačova 1989. godine, Jeljcina 1998. godine, a nedavno i Putina), njihovi pozivi da posjeti Rusiju nisu uspjeli zbog protivljenja Ruske pravoslavne crkve, a i zbog pojačanih napetosti između kršćanskih zajednica na području bivšeg SSSR-a.

A to je da je vlast bila nedemokratska i funkcionirala dvorski, ali više kao kod Jeljcina (razni miševi kolo vode) nego...