Tijekom ovog zanimljivog razdoblja Karlu dolazi jedna delegacija iz Jeruzalema (koji je tada bio u arapskim rukama) i u ime jeruzalemskog patrijarha predaje mu zastavu i ključeve Svetoga groba, Kalvarije i samoga grada Jeruzalema.

Malteški vitezovi Vojnog reda Sv. Ivana Jeruzalemskog proglasili su ga članom svojeg reda 30.12.2004. godine i dodijeli mu zvanje viteza-zapovjednika.

Osobitost hodočašća 39 vjernika Zadarske nadbiskupije (nekolicina je bila i iz Zagreba) predvođenih zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem koji su od 1. do 10. travnja boravili u Svetoj Zemlji bila je rijetka i svečana prigoda: u petak 8. travnja, točno u 12,00 sati, susreli su jeruzalemskog grčko pravoslavnog patrijarha Teofila III. u svečanoj dvorani njegova Doma u Jeruzalemu, u pratnji njegove četvorice suradnika.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić uručio je u ponedjeljak visoka odličja RH Sonji Biserko, predsjednici Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije, Efraimu Zuroffu, direktoru Jeruzalemskog centra Simon Wiesenthal te Jorgeu Fuentesu Monzonis-Viallongi, veleposlaniku Kraljevine Španjolske u Republici Bugarskoj te bivšem voditelju Misije OESS-a u RH.

Moći sv. Šimuna, novozavjetnog jeruzalemskog proroka koji je u djetetu Isusu prepoznao Mesiju i u hramu ga držao na svojim rukama četrdeseti dan od njegova rođenja, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u četvrtak 7. listopada svečano je predao izaslanstvu grčko pravoslavnog patrijarha iz Jeruzalema Teofila III., metropolitu Jordana Teofilaktu u pratnji arhimandrita iz Katra o.

Tragom navještaja o propasti jeruzalemskog hrama i drugim progonstvima, nadbiskup je rekao da nas Isus ne želi strašiti, nego nas poziva da se ne bojimo kad čujemo za ta zla i ne damo se zavesti lažnim prorocima. Budemo li vjerni Bogu, sve ćemo nadvladati.

Za Sv. Šimuna, drugog jeruzalemskog biskupa, misli se da je bio sin Kleofe, jednog od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu u Emaus.

Nakon mučeničke smrti Sv. Jakova Mlađeg, prvog jeruzalemskog biskupa oko godine 62. preostali učenici izabrali su Šimuna za njegova nasljednika.

Naime, uoči blagdana sv. Šimuna, za vrijeme Svečane Večernje 7. listopada 2010. g., zadarski nadbiskup Želimir Puljić predao je relikviju jeruzalemskog starca Šimuna (koji je na svoje ruke primio Isusa za prikazanja u hramu) metropolitu Teofilaktu, predstavniku Grčko jeruzalemskog patrijarhata u Svetoj Zemlji.

Nadam se da će se odnosi između Vaše nadbiskupije i Grčko pravoslavnog patrijarhata jeruzalemskog, osobito manastira kojem su predane relikvije, nastaviti njegovati i u budućnosti.

Riječ, imenica Sion je, inače, naziv za brijeg kraj grada Jeruzalema, blizu bivšeg starovjekovnog jeruzalemskog židovskog hrama, unutar čijih se bivših zidina nalazi džamija El Aksa, i židovski Zid plača.

Justina, Origena, Ćirila Jeruzalemskog, Krizostoma, Hilarija od Poitiersa, Josipa Hazzaya (8. st).

Tema je susreta Grad između zemlje i neba: Jeruzalem, religije, Crkve, a njegovu će crkvenu važnost još više istaknuti nazočnost mons. Fouada Twala, latinskoga jeruzalemskog patrijarha koji će zaključiti radove susreta.

Čobanković se baš preoblačio u kostim jeruzalemskog čobana.

Iz Kateheza svetoga Ćirila Jeruzalemskog, biskupa

Kako god, prica ide i dalje... navodno je Bog u trenucima unistenja jeruzalemskog hrama i razocarenja prigrlio utjehe Lilith i odbacio svoju zenu, Shekinah...;) a kad joj se vrati, kazu kabalisti, gotovo je s nama; sudnji dan;)

Magistar Jeruzalemskog Kraljevstva bio je ujedno i rizničar Hrama, zadužen za upravljanje imovinom, dok je magistar grada Jeruzalema bio zadužen za brigu o sigurnosti hodočasnika.

Posljednjeg dana posjeta Rimu, hodočasnici su posjetili Calistove katakombe, Baziliku sv. Križa jeruzalemskog, crkvu Sv. Marije Trastevere, te isusovačke crkve Imena Isusova i Sv. Ignacija Lojolskoga.

Zbog svojih prirodnih ljepota, izvora pitke vode i raznolikosti kraja, Ivanec je u dalekoj prošlosti već bio nastanjen, o čemu svjedoče brojne iskopine u njegovoj okolici, koje pričaju priče mnogo starije od onih iz 12. stoljeća koje govore o Ivanovcima viteškom redu Sv. Ivana Jeruzalemskog, koji su ga tada naselili.

Ako čitamo Ćirila Jeruzalemskog on divno opisuje kako se to radi.

Kralj Baltazar održao je terevenku za tisuču svojih dvorana, savjetnika, žena i ljubavnica; ondje se jelo iz zlatnog i srebrnog posuča koje je njegov otac Nabukodonozor oteo iz jeruzalemskog Hrama.

I doista, je li uredno složeno bijelo platno s drevnoga jeruzalemskog kamena, koje se i danas nalazi u njedrima Bazilike svetoga groba Gospodinova, uistinu znak veli č anstvene Božje odluke da sudbinom Isusa iz Nazareta napokon dokine dotad apsolutnu vlast smrti nad lomnim kostima kona č noga, ali misle ć eg bi ć a koje kranj č evi ć evski teži Âťtamo gore nad sebe, gdje meki, svilni plove oblaci u zlatnom moru zraka sun č anih gdje njegova je duha kolijevkaÂŤ?

Nakon mnogih neuspjelih pokušaja da prodru u grad, rimski su vojnici konačno uspjeli potajice prodrijeti u tvrđavu Antonija, odakle su mogli napasti područje jeruzalemskog Hrama.

U prvoj knjizi nalaze se izvještaji o kraljevanju i smrti kralja Davida, o Salomonovoj vladavini, gradnji jeruzalemskog hrama, o kralju Roboamu nasljedniku Salomona, te o razlozima rascjepa kraljevstva na Sjeverno i Južno, te o Iliji Proroku.

Privlači svojom kulturnom i umjetničkom baštinom koju su joj namrli vjekovi, posebno sakralnim dragocjenostima od srebra i zlata među kojima se posebno ističe srebrno-pozlaćena škrinja (raka ili sarkofag teška oko 250 kg) s očuvanim relikvijama svetoga jeruzalemskog starca, proroka i Bogoprimaoca Šimuna.

Tvrđava je podignuta u 13. stoljeću na posjedu Sv. Ivana Jeruzalemskog (ivanovaca priorata vranskog).

Crkva je, ukratko, bila prisiljena ustanoviti nekoliko zajednica koje se zovu »zajednicama sv. Jakova« - prvoga jeruzalemskog biskupa.

Glogovnički kraj bio je sjedište triju moćnih srednjovjekovnih redova naše prošlosti: viteških redova templara, njihovih nasljednika ivanovaca te sepulkralaca (regularni kanonici Sv. Groba Jeruzalemskog).

Vitezovi Hospitala Svetoga Ivana Jeruzalemskog su karitativni viteški red osnovan oko godine 1070., a po drugima oko 1090. u Jeruzalemskome konačištu (hospitium). Osnivačem reda danas se smatra Sv. Gerard.

Ovaj lovac na preživjele naciste objavio je svoj članak kao gost-komentator jeruzalemskog lista, nazvavši mise održane za Pavelića u Hrvatskoj sramotom ne samo za našu zemlju nego za cijelu Europu.