[ 2 ] Kod Josipa Flavija (Contra Apionem 1,8) imamo brojku od 22 knjige.

A tih je putnika zajedno s mornarima na pojedinim brodovima bilo dosta, možemo uzeti primjere opisa putovanja Josipa Flavija koji je plovio na lađi s još 600 putnika ili putovanja apostola Pavla iz Palestine u Rim kada je na brodu po nekima bilo 276 putnika.

A dvadeset dvije knjige Josipa Flavija sadrže potpuno isti materijal koji čini trideset devet starozavjetnih knjiga u protestantskoj Bibliji.

Pročitaj Josipa Flavija mnogo bližeg suvremenika Kristovog koji čak i o Njegovom uskrsnuću svjedoči u Židovskim Starinama.

To naime proizlazi iz odgovora židovskog povjesničara Josipa Flavija egipatskom mrzitelju Židova Apionu: »Mi nemamo bezbroj knjiga koje bi se razlikovale ili proturječile jedna drugoj, već samo dvadeset i dvije, koje opisuju cijelu prošlost i s pravom se smatraju božanskima.

da se u odjeći i nakitu visokog svećenika u židova radi o simbolizmu nebesa i dvanaest zodijakalnih znakova, da je svjećnjak-menora simboličan prikaz sedam planeta itd. pišu nam i židovski i kršćanski očevi poput josipa flavija, filona aleksandrijskog, klementa aleksandrijskog itd.

Kr. i temelji se na nepouzdanim podacima Josipa Flavija.

Samo vi muslimani ne vjerujete da je Isus razapet a to je osim sto pise u Bibliji potvrdjeno od strane i rimskih i zidovskih povjesnicara poput Josipa Flavija.

Pri tome se pozivaju na židovske izvore, prije svega na Josipa Flavija.

O njoj se može saznati jedino iz djela židovskog pisca Josipa Flavija koji je živio od g. 37. do 100. Flavije je u prvom redu bio književnik, a potom povjesničar, ali ne u današnjem smislu te riječi.

Podatke o Ivanu Krstitelju nalazimo u sva četiri Evanđelja, Djelima apostolskim te u spisima židovskog pisca Josipa Flavija.

Pored ovih biblijskih pomagala, moći ćete u program unijeti i cijele knjige koje su ponuđene, kao što su djela Josipa Flavija.

Nama najbliži primjer takvih pisaca jest Vinko Pribojević (ovdje samo kao paradigma, jer ne postoji dokaz da bi ga Tuberon čitao), koji zajedničko podrijetlo Tračana, Geta, Ilira i Slavena i zvodi na temelju pisanja Starog Zavjeta (Knjiga postanka), Apijana, Josipa Flavija, Strabona, Sv. Jeronima i drugih.

Tadmor se kao Solomonov grad spominje i u knjizi rimskog autora Josipa Flavija Židovske starine - knjiga VIII., zajedno s njezinim grčkim imenom - Palmira.

Osobu Isusa Krista spominju i brojni nekršćanski povjesničari, poput Josipa Flavija.

Ni jedan od tih podataka ne protuslove jedan drugome kao što je to slučaj kod Josipa Flavija.

No Berosove ' Babilonske priče ' (BabylMniaka) sačuvane su samo u fragmentima kod pojedinih historika: Apolodora (Apollodoros, II stoleće stare ere) iz Atine, pisca ' Hronike ' (prikaza svetske istorije, takođe samo u delovima sačuvane), kod Aristotelovog učenika Abidena, kod Aleksandra Polihistora, te kod kasnijih historika: Josipa Flavija (I stoleće), Eusebija (IV stoleće) i bizantinca Sinkela (IX stoleće)

Ali, ako je neko revnostan i valjano usrdan za/Hristovu/stvar, neka ne određuje vreme, nego sudite samo po načinu/njegovog/života. /.../Kada se izaberu oni koji će primiti krštenje, onda se ispituje njihov život, da li su čestito živeli dok su bili katehumeni.« (Prgi. 17 i 20) I kod esena period ispitivanja učenika, pre nego što bi ovaj uzeo udela u zajedničkoj trpezi, trajao je tri godine, po svedočenju Josipa Flavija, velikog udivljenika esenske sledbe, koji je i sam kod pustinjaka Banusa (Banaa) proveo tri godine: »Ako neko želi da bude primljen u sledbu, ne prima se odmah, nego mora jednu godinu da živi izvan reda istim životom kojim i pripadnici, a pre toga daje mu se sekirica, spomenuta pregača i bela odežda.

Kr.) dugo se smatrala točnom dok se nije konačno izračunalo na temelju podataka židovskog književnika i povjesničara Josipa Flavija da je Herod umro 4. pr.

U središnjem dijelu izlaganja slijedio je prikaz dodirnih mjesta Novog zavjeta i djela Josipa Flavija: kralj Herod, veliki svećenici Ana i Kajfa, Ivan Krstitelj, Isus i Jakov.

Ako se prihvate podaci Josipa Flavija po kojima je Herod umro kasnije, najvjerojatnije 4. p.

U knjizi upućenoj Helenima koristi spise Tacijana, a takođe spominje i Kasijana/Julijana, doketu i enkraita /, koji je napisao hroniku, kao i Filona,/aleksandrijskog pisca, Ptolomejevog učitečja/Aristobula, Josipa/Flavija /, Dimitrija/judejskog historika iz III stoleća se. /, Eupolema/judejskog historika iz II stoleća se./jevrejske pisce koji su u svojim delima kazivali da su Mojsije i jevrejski narod stariji od Helena.« (Eusebije: ' Historija Crkve ', VI, 13) Eusebije dalje ukazuje za njega: »U ' Primerima ' on ukratko daje prikaz čitavog Novog Zaveta, koristeći pri tom i knjige koje su osporavane: ' Judinu poslanicu ' i ostale Saborne poslanice.

U tekstovima antičkih pisaca iz Isusovog i kasnijih vremena poput Tacita, Josipa Flavija i Svetonija, Isusa se opisuje kao mudraca koji je činio čuda i koji je oko sebe okupio veliku sljedbu.

Njegova djelo nije ostalo sačuvano u izvorniku nego preko djela posrednika: Josipa Flavija (o. 70. g.), Afrikana (III. st.) i Euzebija (IV. st.).

O Isusovom životu i smrti pišu svi relevantni izvora tog doba počevši od Josipa Flavija, Kasija Diona, Svetonija i Tacita

Neki raniji spisi od evanđelja su i spisi Filiona Aleksandrijskog ili Josipa Flavija iz 1. st.

Oko 78. nastaje Židovski rat Josipa Flavija, a 93. Židovske starine istoga pisca.

Da bi pobila Josipa Flavija, Svetonija ili Tacita dokazuje da su ti pisci falsificirani

Kad smo pročitali šta kažu internetski pseudopovjesničari (konkretno - fotograf i prodavač kompjutera - ti me ispravi ako griješim) pogledjmo šta kažu i povjesničari, stručnjaci za Josipa Flavija

9. Spominju li neki drugi povjesničari u prvih nekoliko stoljeća nakon Isusa Ivana Krstitelja, osim Josipa Flavija Ivana, gnostička evanđelja, drugi izvori?