Upravo je Jovićeva knjiga putokaz za odgovor na pitanje zašto je Srbija morala osvojiti Vukovar, samo je treba pažljivo čitati a ne davati prostor generalu koji je krajem kolovoza 1991. ismijavao hrvatske novinare tvrdeći da JNA ne napada Vukovar.

Nisu se tako svojedobno osvrtali ni na knjigu Jovićeva učitelja prof. Jovana Mirića, Sistem i kriza, izdanu davne 1984. (CEKADE, Zagreb), a koji jesu, dobili su svoje, uključivo i Stipu Šuvara.

Stoga je Jovićeva priča o veseloj lakoći doktoriranja borongajskog školarca na prestižnim londonskim školama tek smiješna ideološka konstrukcija osobnog identiteta: on ne kaže samo da je tek u Engleskoj postao Englez što je ontološki uvjerljivo nego da prethodno zapravo nije ni postojao, da je bio laž koja je trajala dvadeset pet godina.

Dio uprave nije htio čut za Červara, zato je tu bila bitna Jovićeva uloga da ocrni Kljajića i da prikaže situaciju u ekipi kao totalno rasulo, što mu je uspjelo.

Zaključak Ne treba nikome smetati Jovićeva tematika članaka.

Ovdje mislim na nakladu SLOBODNE za vrijeme Jovićeva, gudićeva i Plešina urednikovanja.

Čine to svakih pet godina od Jovićeva rodnog Aržana do Plitvica.

Ili kad se pokušava vaditi tvrdeći ovih dana kako se silno trudila, ali Jovićeva brata eto, nije uspjela zaposliti.

Imoćani predvođeni maratoncima iz obitelji Jerka Brečića, svake pete godine trče ultramaraton od Jovićeva rodnog Aržana do Plitvica.

Ali, zanimljivo je i da Puhovski neke dijelove Jovićeva članka nije ni pokušao opovrgnuti, npr.

Uvjeren sam da će nova Jovićeva knjiga odmah postati bestseler.

Oni koji nemaju dovoljno mašte, znanja, pa ni pismenosti argumentirano osporiti sadržaj i poantu Jovićeva članka napadaju autora kao osobu misleći da će na taj način obezvrijediti i njegov tekst.

Kad je nakon objave presude madžarskoga suda protiv Čačića, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić ustvrdila kako se slaže s predsjednikom Josipoviće u tom kako treba razmisliti o daljnjoj političkoj sudibini Radimira Čačića, ozbiljniji su analitičari posumnjali kako se radi o političkom pothvatu glavnog analitičara predsjednika Repubilke, Dejana Jovića, o još jednoj operaciji približavanje Hrvatske Srbije, što je na domaćoj razini trebalo rezultirati izlaskom HNS-a iz Vlade te na njegovo mjesto dovođenje u koaliciju Pupovčeva SDSS-a, a na vanjskopolitičkom, realizaciju već davno razrađena Jovićeva plana o zajedničkom balkanskom paketu oko ulaska u EU.

JOVIĆEVA DVADESETA GODIŠNJICA Moj pokojni Josip daje mi čudnu snagu

Pljuvat po Hajduku i gradu Splitu (posebno prema Hajduku) u ovoj državi u kojoj je cila situacija toliko nakaradna od otprilike sredine devedesetih godina i uspostave državnog projekta Crostia, a dolaskom beskrupuloznog Mamića Jovićeva zemljaka (ili je to razlog?) je nakaradnost cilog nogometnog sustava je otišla do nezamislive razine da je jedan čovik (Mamić) tj. klub (Dinamo) kontrolira tj. podvrgnija cili nogometni savez pod svoje pa se više ne može bit ni čistačica u tzv. Hrvatskom nogometnom savezu ako to nije odobrija Dinamo (Mamić, Vrbanović poznat po pismi " J se j Splite... " koju je piva sa igračima Dinama pred kamerama prije par godina-može li iko zamislit obratnu situaciju ili sličnu situaciju bilo di u svitu da drugi čovik nacionalnog saveza piva npr. vaffanculo Sicilia, Calabria, slične situacije i Njemačkoj, Engleskoj..: DD, al u nas je to normalno i ti koji to rade su domoljubi a oni koji stidljivo kažu da to nije u redu su " jugoslaveni " i autonomaši.

Iz te jednostavne i nadmoćne perspektive napisana je Jovićeva knjiga o raspadu socijalističke Jugoslavije.

Jovićeva žrtva za slobodu domovine je neupitna, no napad na Plitivicama nije bio prvi oružani napad pobunjenih Srba na hrvatsku policiju.

Osjeća se Jovićeva ljubomora na Smojino novinarstvo.

»Jovićeva je moralna obveza odstupiti s dužnosti glavnog urednika ako novinari tako odluče«, kaže Boko i dodaje da štrajk honoraraca nije u izravnoj vezi s inicijativom sindikata.

Fascinantna je jovićeva neprincipijenost, dupelištvo i poltronstvo, koje besramno iskazuje bez obzira kome bigliše.

Na komemoraciji su bili Jovićeva majka, mnogi njegovi suborci, pripadnici Specijalne policije, Hrvatske vojske i izaslanici političkog vrha zemlje.

Da nije bilo komunista i njihove ideologije, sugerira nam implicitno Jovićeva teza, odavno bismo bili na tom putu, odavno bismo uživali mir, sigurnost i stabilnost u solidnoj suverenoj državi.

Nije li neobičan taj kontrast između Jovićeva metafizičkog pesimizma u kojem čovjek, čim se oslobodi stege jake države, ne zna ništa drugo doli da svom bližnjem, krležijanski rečeno, pregrize grkljan, i njegova " realistična " optimizma u kojem se, u svijetu oslobođenom komunističke ideologije i prakse, svijetu suverenih demokratskih država, problem rasula, političkog nasilja i rata zapravo može smatrati konačno riješenim.

Jer jedini problem o kojem govori Jovićeva knjiga zapravo su komunisti sami, kojih na sceni ionako više nema.

šokiran san i valjda ugodno iznenađen solidnim i pravičnim tekston... mogu reć i napisat da sam i iznenađen šta je ovo napisala ruka Jovićeva, a njegovo mi je štivo inače sve samo ne blisko ali eto, možda ga je prosvitlilo... eto šta doživin, da novinar slobodne dalmacije, eph-a piše o negativnom stavu pederskih cirkusantskih kolona na moral i običan puk... razborito

Jovićeva podređena trojka već je osuđena na zatvorske kazne zbog umorstva Kundića i premlaćivanja ostalih civila.

Biračko mjesto broj 4. u Kninu, u zgradi Osnovne škole Knin, Jovićeva broj 2; koje obuhvaća birače s prebivalištem u gradu Kninu, ulice: Biogradska, Gundulićeva, Ikičina, Imotska, Jovićeva, Kupreška, Maslenička, Ninska, Poljička, Sisačka, Solinska, Trpimirova (bivša ulica II Dalmatinske proleterske brigade, uključivo neparni brojevi od kbr. 1 do 15 i parni od 2 do 28), Tvrtkova (bivša ulica II.

Vjesnik je pod Nenadom Ivankovićem proglašavao Ivana Zvonimira Čička udbašem, kao što je to Mesiću kasnije činila Jovićeva Slobodna Dalmacija, ista ona koja je potpirivala pučističku atmosferu tijekom potrage za Mirkom Norcem.

Kad se zanemare Jovićeva pogrešna interpretacija događaja i promašeni zaključci, knjiga je kronološki vrlo precizna i točna.

Danas se obilježava 17. obljetnica njegove pogibije, a Jovićeva obitelj, suborci i visoki državni dužnosnici prisjećaju se kravavog Uskrsa