Jednoglasno je prihvaćen i prijedlog da se jednoj od ulica u gradskom kotaru Mejama dodijeli ime Prilaz Josipa Vranića, mladića koji je 1991., nadzirući Kaštelanski zaljev u tom dijelu Splita, u uvali Kašjuni poginuo u napadu torpednog čamca JRM-a.

Za vrijeme vožnje dvojica pomoraca su mogli bolje promotriti postavišta brodova JRM-a.

Namjera potapanja najvećeg i vatreno najsnažnijeg plovila nekadašnjeg JRM-a ponovno je upozorilo na problematično ponašanje Crne Gore, koja je samoinicijativno rasprodala gotovo svu jugoslavensku ratnu flotu.

- odmah zatražiti izmjene Zakona o prekršajima protiv JRM-a gdje je propisana novčana kazna za vrijeđanje i omalovažavanje policijskih službenika izražena još u DM koje preračunato u kune iznosi manje od 300,00 kuna, dakle manje od novčane kazne za nevezivanje sigurnosnim pojasom i slično, što daje mogućnost da svatko može bez većih posljedica omalovažavati i vrijeđati policijske službenike, a posredno i instituciju MUP-a kao takvu.

Vesna je kći pokojnog narodnog heroja, viceadmirala JRM-a Andrije Božanića, i profesorice Nevenke Bezić-Božanić.

U vrijeme Konvoja Libertas 31. listopada 1991. u osvit dana, koristeći zauzetost JRM-a brodom Slavija na kojem je bio Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ kao hrvatski član, oni uspijevaju proći neopaženo gliserom put do Dubrovnika.

Iako je u jugoslavenskom vojnom proračunu sudjelovala s manje od tri posto, Crna Gora prodala je više od 80 posto goleme flote JRM-a.

Dogradonačelnik Šundov kaže da o sudbini razarača bivšeg JRM-a moraju u prvom redu odlučiti stručnjaci.

O samom značenju ovih događanja svjedoči činjenica da je ovaj boj između HRM-a i brodova JRM-a bila najveća samostalna operacija HRM-a u Domovinskom ratu.

Bitka koju je vodio HRM s brodovima JRM-a rezultirala je pobjedom HRM-a čime je on izvršio svoju prvu i najvažniju zadaću - slobodnu plovidbu pomorskim komunikacijama na srednjodalmatinskom području i nagovijestio kraj JNA i JRM u svojim nakanama.

Hrvatska vojska kao odgovor je oborila tri neprijateljska zrakoplova i teško oštetila razarač JRM-a, nakon čega je neprijatelj protjeran iz unutarnjih hrvatskih voda.

Otok Vis je od II. svjetskog rata do osamostaljenja Republike Hrvatske i početka Domovinskog rata 1991. godine bio dobro utvrđena i organizirana vojna zona u službi bivše JRM-a.

Brodovi JRM-a tukli su i hotele s izbjeglicama

Admiral se nije premišljao već je odmah poduzeo mjere da se brod ni po koju cijenu ne vraća u flotu JRM-a, već da se sprovede na skrovito mjesto, na kome ga JRM neće moći naći.

Akcija je bila postavit na sve otoke i otočiće uzduž pomorskih puteva Južnog i Srednjeg Jadrana lako prenosivo " artiljerijsko " oružje (minobacaći, beztrzajci, ose, zolje, maljutke) i tako ugrožavat bezbrižne vožnje JRM-a.

Tadašnji zapovjednik, Mile Kandić, koji je s dva minobacača i dvije topovnjače predvodio snage JRM-a, nakon izgubljene bitke podnio je ostavku, a preostali brodovi povukli su se na obližnje otoke, Vis i Lastovo.

Kasnije im se pridružuju britanske IBL GEC-Marconi Phoneix i TRW/IAI RQ-2A Pioneer u sastavu USMC, koje su bile smještene na brodovima u Jadranu te uglavnom rabljene za nadzor aktivnosti JRM-a u crnogorskim lukama.

Svrha napada bila je isključivo divlja odmazda zbog potopljenog broda JRM-a kod Šolte.

Šoltani i gosti u Grohotama obilježili 20. obljetnicu prve velike akcije u Domovinskom ratu, zaustavljanje brodova JRM-a, a sutra će na Golom brdu iznad Sutivana Bračani podizanjem spomenika odati počast svojim poginulim ratnicima, ponosni na njihovu povi

Osim toga sve i da je HRM počela graditi brodove za sebe, nije ih mogla nigdje privezati, jer bi brodovi JRM-a, ili njihovo ratno zrakoplovstvo sigurno potopili taj brod.

Prema tome brodove je trebalo oduzimati od JRM-a i skriti u neku zaštićenu luku od neželjenih pogleda.

Admiral se nije premišljao već je odmah poduzeo mjere da se brod ni po koju cijenu ne vraća u flotu JRM-a, već da se ukrade i ostavi na skrovito mjesto, na kome ga JRM neće moći naći.

Ako bi se oglušio o zapovijedi dolazilo bi do otvaranja paljbe s brodova JRM-a.

To ponašanje je bilo u skladu s već poznatom tezom koju je ponavljao admiral JRM-a Mile Kandić da će: " Brodovi JRM-a odgovoriti po pravilu za borbenu upotrebu brodova i oružja... " DJČ u to vrijeme nije bio potreban HRM-u jer nije bilo dijela akvatorija gdje bi se taj DJČ mogao angažirati, a da pri tom ne bi bio otkriven od brodova JRM-a, te napadnut i potopljen.

Admiral Letica je kontaktirao direktora velalučkog škvera Tončija Žanetića i uvjerio se u postojanje jednog od DJČ-a, koji je bio u ispravnom stanju i koji bi ubrzo trebali preuzeti djelatnici JRM-a.

Posada opet nije trebala biti sastavljena od bivših vojnih osoba, koje poznaju posade brodova JRM-a u provedbi blokade, ali i zbog sigurnosti od pogleda djelatnika škvera.

Za vrijeme vožnje dvojica pomoraca su mogli bolje promotriti postavišta brodova JRM-a.

Oružje koje su dobili, znali su, protiv brodova JRM-a neće im pomoći.

Zapovjednici JRM-a i da su htjeli nisu mogli reagirati na svim mjestima nadmoćnijom silom kako su to već navikli i jedino znali.

Tada je preko sredstava javnog priopćavanja objavljeno da se HRM ustrojava kao zasebna grana oružanih snaga, te da je već učinila konkretnu akciju i ispred brodova JRM-a uspjela odvesti ispravan brod iz brodogradilišta.